Ministar Grlić Radman bio je hrvatski veleposlanik u Njemačkoj prije stupanja na ministarsku dužnost. I u Njemačkoj je trebao naučiti što je uređena država, pravna država, što je funkcioniranje sustava, javno mnijenje, politička kultura, mediji, politička odgovornost... Na kraju, da Njemačka nije tako uređena država, zar bi milijuni ljudi iz cijeloga svijeta hrlili u nju, ne samo Hrvati? Da, Njemačka je bogata, ali i uređena! Sigurno da ne bi! Naš ministar, međutim, nije baš ništa naučio. Tome u prilog ide njegov odgovor na pitanje oko imovinskih kartica njegovih kolega ministara, kad je on onako cirkusantski odgovorio da što se to mediji bave time, a ne bave se hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU.
U Njemačkoj bi političar s takvim odgovorom tek završio na javnom stupu srama! Zapravo, teško da bi ikome od njemačkih političara palo na pamet da tako nešto javno odgovori. I kao da hrvatski mediji dovoljno ne prate hrvatsko predsjedanje. Kad već naš ministar s njemačkim iskustvom nije naučio što je to odgovornost prema javnosti, biračima, što onda očekivati od svih drugih kod nas doma? Istina, ovo s imovinskim karticama postao je veliki cirkus. Ali taj cirkus proizveli su svi oni koji su u imovinskim karticama lagali, nisu ih znali popuniti ili su jednostavno nehajni, ne poštujući zakonske propise. U toj istoj Njemačkoj nema potrebe za imovinskim karticama. Ne zato što su svi političari ondje pošteni, nego zato što ondje sustav funkcionira, a ako i sustavu nešto promakne, tu je sud javnosti, ako bilo što suspektno izađe u medijima.
Uvijek se vraćam na slučaj bivšeg njemačkog predsjednika Wulffa. On je 2012. podnio ostavku nakon velikog medijskog pritiska, kad je otkriveno da je još kao premijer Donje Saske primio 720 eura od jednog njemačkog filmskog producenta, da bi zauzvrat tom producentu pomogao prikupiti novac za njegov film. I otkriveno je da je dobio pozamašan kredit od jednog poduzetnika za kupnju kuće, da se tijekom političke karijere družio s bogatim poduzetnicima, prijetio je Bildu ako išta objavi o njegovu kreditu… Na kraju je na sudu završio samo zbog ovih 720 eura i bio je oslobođen. Kako je naveo Wolfgang Seibel, profesor za unutarnju politiku na Sveučilištu u Konstanzu, Wulffova je ostavka bila nužna, jer je ugled položaja predsjednika države bio narušen i jer su mnoge stvari pri tome izišle na vidjelo, mada nisu protuzakonite, ali ostavile su dojam o Wulffovu čudnom shvaćanju morala i pravila političkog ponašanja.
U Hrvatskoj je, recimo, na takav nemoralan način političkog ponašanja pristao Zoran Milanović kad je još bio samo šef SDP-a. On je u jednoj banci dobio stambeni kredit na sedam godina dulji rok otplate u odnosu na obične smrtnike koji to ne bi mogli dobiti. Banka mu je odobrila takvu pogodnost, ali on kao odgovorni političar nije smio pristati na posebne uvjete pa da kasnije nekome bude nešto dužan. I onda je postao premijer pa je člana uprave te banke koji je bio zadužen za građanstvo postavio za šefa državne banke. Sami zaključite ima li u svemu tome samo slučajnosti ili nečega više. I ne samo to, i Milanović je tada nazivao redakcije i urlao, baš kao Wulff na Bild, kad se počelo pisati o njegovu kreditu. Samo što Wulffa danas više nema nigdje u njemačkoj politici, a Milanović je odnedavno izabrani hrvatski predsjednik.
Nego, sjećate li se 2008., baš kad je Milanović dobio ovaj kredit, kad je trajala kampanja oko uvođenja OIB-a koji je uveden s početkom 2009. godine? Tadašnji ministar financija Ivan Šuker na sva je zvona govorio da će OIB omogućiti povezivanje i razmjenu podataka između službenih evidencija te bolji pregled nad imovinom građana i pravnih osoba, priljevom i tijekom novca. OIB je jedina sustavna mjera za borbu protiv korupcije i kriminala, grmio je tada Šuker. I što od svega imamo 11 godina kasnije? Tresla se brda, rodio se miš.
Porezna uprava trebala je raditi svoj posao. No njezin se posao u prvom redu sveo na deranje poduzetnika i obrtnika, na deranje običnih građana, a ispod povećala se provuku velike ribe, politički podobni, i zato nam se danas događa cirkus s imovinskim karticama. Jer je država, jer nam je sustav nefunkcionalan, jer je sve premreženo političkom korupcijom i klijentelizmom, a i sadašnji cirkus oko kartica više je plod obračuna unutar HDZ-a, ponajmanje rada institucija!
U Hrvatskoj se gotovo ne razlikuje prekršajna ili kaznena od političke odgovornosti. Dok imamo takav kaos, dok nam je sustav takav, Njemačka je i dalje zemlja obećana. Uskoro i Austrija!
VIDEO Gordan Grlić Radman na svečanosti povodom hrvatskog preuzimanja predsjedanja Vijećem EU
U Njmackoj, kao ustalom i u Australi ili kojoj drugoj uredjenoj zapadnij demokraciji nema imovinskih kartica i hajke novinara sa polu istinama. Poreska uprava se brine da gradjani plate porez a ako se to ne cini oni to u tisini odrade, podnesu sudsku prijavu za utaju poreza i izdaju nalog za naplatu poreza i kazne. Utaja poreza je kazneno djelo i to narovno povlaci i gubljenje vlasti i ugleda. U post komunistickim zemljama sa zivim komunjarskim mentalitetom i standardima to se radi kao u Hrvatskoj jer nije grijeh ziviti u expropisanoj Jevrejskoj imovini koju je predak diosavsi u opancima ali sa puskom zasluzio nego mozes ti izgubiti vlast jer posjed nisi uveo u imovinsku kartici. Prepisite zakone sa zapada i ucinite lustraciju ako zelite da licite na zapad.