– Nije mi jasno na koji način i s kojim je razlogom ministar Željko Jovanović ukinuo Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika jer pismenog obrazloženja te odluke jednostavno nema. Predsjednik Vijeća, akademik Radoslav Katičić nije bio ni pozvan u ministarstvo, nego je odluku o raspuštanju dobio pisanim putem. Baš kao i već gotovo četiri godine pokojni član Vijeća, akademik Tomislav Ladan, što je skandalozan propust ministarstva. A prof. dr. sc. Marko Samardžija, koji je Ladana na tom mjestu zamijenio ispred Leksikografskog zavoda, nije obaviješten nikako – kaže jezikoslovka Dunja Brozović, donedavna ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koja je članica Vijeća bila kao predstavnica instituta.
Pozdravila ga EU
Odlukom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa od 8. svibnja, o kojoj se dvadesetak dana gotovo da i nije znalo, nezadovoljan je i bivši ministar Dragan Primorac, u čijem je mandatu Vijeće u travnju 2005. godine i osnovano sa zadaćom da, između ostalog, vodi skrb o mjestu i ulozi hrvatskog standardnog jezika s obzirom na proces integracije Republike Hrvatske u Europsku uniju.
– Vijeće je osnovano u skladu s praksom drugih zemalja, EU ga je pozdravio, i to tijekom zatvaranja poglavlja i pregovaranja RH s Europskom unijom. U trendu opće globalizacije ima bitnu ulogu očuvanja jezika i nacionalnog identiteta i to je posebno važno za male države poput Hrvatske. U njega su sveučilišta i znanstveni instituti, a ne politika, nominirali najbolje hrvatske stručnjake, a između sebe su za predsjednika izabrali akademika Radoslava Katičića, jednog od vodećih hrvatskih intelektualaca i jezikoslovaca. Razumijem ogorčenje struke zbog ukidanja Vijeća, a kako i sami vodeći hrvatski jezikoslovci ističu, posljedice su nepredvidive i mogu biti dalekosežne – ističe Primorac.
U kritici odluke Ministarstva znanosti obrazovanja i športa posljednjih je dana najžešća prof. dr. sc. Sanda Ham, profesorica hrvatskog jezika na osječkom Filozofskom fakultetu. Ona kaže da je odlukom ministra Jovanovića ukinuto jedino državno mjerodavno i stručno tijelo kojemu je zadatak bilo sustavno se skrbiti o hrvatskom jeziku.
– Sada je otvoren prostor nestručnjacima, amaterima i politikantima. Nema pogubnijega nego kada se iz struke izbace stručnjaci i iz hrvatskoga jezika hrvatski jezikoslovci – kaže prof. Ham.
Problematični stavovi
Ministru profesorica prigovara i to što se ministarstvo o odluci javnosti očitovalo tek nakon upita novinara koji su do te vijesti došli potkraj svibnja, kada je ona objavljena na Facebook-stranici časopisa Jezik:
– Kolika je sramota za MZOS da se jezična politika vodi na Facebooku i u novinama, a stručno tijelo zaduženo za hrvatski jezik raspušta, to je uopće teško razumjeti. Nije zanemariva ni činjenica da je prvo Vijeće, osnovano 1998. godine, s radom prestalo 2000. godine, dolaskom Račanove vlade na vlast. Sada opet ista vlada raspušta vijeće. Naravno da je odluka politička – uvjerena je prof. Ham.
Akademik Radoslav Katičić kazao je pak novinarima da su stavovi koje je Vijeće zastupalo mnogima bili problem i da duh hrvatskog jezika koje je ono zagovaralo očito nekima nije odgovarao pa su ih zato i raspustili.
“Vijeće za normu nije bilo “demokratski izabrano tijelo”, kako tvrdi prof. dr. sc. Sanda Ham, nego ga je izabrala politika – bivšeg ministra Dragana Primorca. Kukuriku koalicija u programu je jasno rekla da politika neće arbitrirati ni u jednome stručnom pitanju, pa ni u jeziku. Ne želimo biti sudionici u politikantstvu. Osim toga, u protekle tri godine vijeće se sastalo samo četiri puta”, navodi u odgovoru o razlozima raspuštanja Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Odluka je donesena 8. svibnja 2012. zato što u ministarstvu smatraju “da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti znanstveni instituti i visokoškolske ustanove (npr. Institut za jezik i jezikoslovlje), koje je za to osnovala država koja ih i financira.”
Svaki Jovanovićev potez i izjava su kao slon u staklani. Kad su mu rekli na radio emisiji da nije kompetentan, tip je spomenuo da je docent farmakologije u Osijeku a diplomirao medicinu u Rijeci. U Osijek idu oni koji nigdje drugdje ne mogu dobiti status jer su kriteriji smješni. A svaki od vrlih dokotra koji se bavi politikom uopće se ne bavi medicinom a titule su dobili iskorištavanjem asistenata. Dobro znam jer sam sam bio asistent a znanje većine doktora u politici iz njihovog područja mi je poznato.