Ministar uprave Lovro Kuščević u nedjelju baš i nije na NovojTV unatoč i hrpi dokumenata koje je objavio uspio odgovoriti na sve mračne upitnike koji su se nadvili nad njegovom imovinom, a i televizijski intervju nije prikladna forma za objavu “čistih računa”, a k tomu ministar se trudio zamagliti ih, uglavnom dokazujući ono što nije sporno, a i dalje prešućujući ono što jest.
Kad je svojedobno najavio kako je njegov tim pod vodstvom Josipe Rimac osmislio projekt rekonstrukcije Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa rekao je kako se oni više neće baviti “trivijalnostima” iz imovinskih kartica dužnosnika.
Povjerenstvo već tjedan dana istražuje sve njegove kartice od 2009., a u petak je stigla i prijava, na upit potpisnika ovih redaka bavi li se Povjerenstvo s ministrovim slučajem, odgovorila je predsjednica Nataša Novaković. Tako da ćemo dobiti odgovor je li se ministar prema zakonskoj obvezi odnosio kao prema nečemu trivijalnom.
Kako god, njegov slučaj pokazuje da bi imovinske kartice trebalo u interesu vjerodostojnosti dužnosnika obogatiti s nekim podacima jer su novinari tek uz dodatne napore, istraživačke dosjetljivosti i uz pomoć informatora, teškom mukom dolazili do podataka o ministrovoj imovini, a koje je on uskraćivao, sve vrijeme koristeći kao izgovor upravo svoje “trivijalne” imovinske kartice, tvrdeći kako su u njima objavljeni svi podaci o njegovoj imovini. A nisu, te neki iziskuju dodatna pojašnjenja.
Prije svega “magična” pretvorba kokošinjca u stambenu vilu. Kuščević je još 2011. dobio rješenje o uvjetima građenja štale od 77,77 m². Sam se očitovao kako je uzgajao kokoši i kuniće, te je kao dokaz pokazao potvrdu prijave 1 muškog i 10 ženskih pilića pasmine “hrvatica” Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji u srpnju 2012.
GALERIJA Nije pašnjak: Ovo je velebna kuća ministra Kuščevića na Braču
Iako u imovinskim karticama do 22. travnja 2014. tog objekta nema, već se prvi put pojavljuje tek 12. siječnja 2016. kad je Kuščević postao ministar graditeljstva i prostornog uređenja. Vrijednost tog objekta od 60 m² procjenjuje na 200.000 kuna. Bilo je to mjesec dana nakon što je Općinsko vijeće Nerežišća, još dok je Kuščević bio načelnik općine, donijelo rješenje o ispravku greške, temeljem koje je općinski Prostorni plan uređenja donijet šest mjeseci ranije dopunjen odredbom koja omogućuje prenamjenu štala u stambene i poslovne objekte, i to temeljem prijedloga vijećnika HDZ-a još iz siječnja 2015. godine.
Zanimljivo, Kuščević se pravda kako 2008., zauzet načelničkim poslovima nije stigao misliti i na to da kuću treba prijaviti u katastar, dok je možda i u najstresnijim trenucima karijere u siječnju 2016. kad je predavao dužnost načelnika i preuzimao ministarsku dužnost, ipak stigao misliti na kokošinjac. Naime, 15. siječnja 2016. podnio je izvješće ovlaštenog inženjera građevinarstva kako bi se štala mogla “početi koristiti odnosno staviti u pogon te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti (...) nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine”. Gdje su onda tri i pol godine boravili pilići kokoši “hrvatica” i njihovo potomstvo!?
Ali, čak i ako je Kuščević sklepao objekt nakon odluke vijećnika, postupio je propisno jer su njegovi vijećnici ispravak sročili tako da nije bilo bitno kad je objekt izgrađen već kad je izdan akt za gradnju!
I u imovinskoj kartici iz studenog 2016. to je i dalje “gospodarski objekt”, dok u listopadu 2017. postaje “kuća s okućnicom površine 60 m2” i vrijedna jednako kao i dok je to bio kokošinjac!? Tu “trivijalnost” Kuščević će vjerojatno morati objasniti Povjerenstvu. Iskoristio je i odluku Ustavnog suda iz 2010. kao argument da su “svi prostorni planski dokumenti općine Nerežišće u skladu sa zakonom”. Ali, to nije točno, jer je u tom slučaju plan osporavan samo u vezi s iskorištavanjem kamena u “Župi”. K tomu, Ustavni sud se ne može baviti etičkom dimenzijom pretvorbe kokošinjca u vilu. To je posao medija, eventualno Povjerenstva i Kuščevićeva osobnog morala.
Kuščević je prebacivao odgovornost i na geodeta koji ga 2008. nije upozorio da kuću treba prijaviti u katastar ali, na uporabnoj dozvoli iz studenog 2008. koju je sam dao objaviti, piše mu da je izdana i radi “njezina evidentiranja u katastarskom operatu”.
U svim imovinskima karticama od 2011. do 2018. navodi da je izgradnju kuće financirao od svojih plaća, prihoda od samostalne djelatnosti, bankovnim kreditom i prodajom imovine. Ali, u svom pisanom očitovanju policiji od 28. studenog 2009. (što je priložio kako bi dokazao da je riječ o reciklaži starih objeda na njegov račun) kao izvor financiranja ne spominje “prodaju imovine”, ali zato navodi svoju i supruginu ušteđevinu te plaću, pa financijske poklone svojih i njezinih roditelja, vjenčane novčane poklone i namjenski kredit PBZ-a od 112.161 CHF.
Ništa od toga nije navedeno u kartici iz 2009. i k tomu, ušteđevinu sve do danas ne spominje niti u jednoj kartici.
Kuščević je pravno čist jer je sud pravomoćno presudio da nije u obvezi prema kupcima kuhinje od 24.551 kune koju im Kuščević d.o.o. nije isporučio, a štetu nisu mogli namiriti jer je tvrtka ostala bez imovine nakon što je u srpnju 2010. poslovni prostor, koji su 2005. kupili za 210.000 eura, za nepoznatu cijenu prodali bratu osnivača tvrtke – Lovri Kuščeviću.
Taj ugovor, za koji je Kuščevićev otac za 24sata rekao da je bio njegov najbolji poslovni potez, u ime Kuščević d.o.o. potpisao je direktor Ante Žuvić, ministrov punac. Te 2010. Lovro Kuščević je podigao kredit od milijun kuna u Erste banci na pet godina, a i u kartici piše da taj prostor vrijedi milijun kuna. Prodao ga je 6. kolovoza 2013. za 301.000 eura, više nego dvostruko skuplje i to tvrtki Svpetrvs, za koju je mijenjan prostorni plan. Kupci kuhinje tražili su poništaj kupoprodajnog ugovora iz 2010. ali sud ih je odbio jer odredba na koju su se pozivali vrijedi za fizičke a ne i za pravne osobe tako da su bile nebitne obiteljske veze osnivača tvrtke i kupca. S gledišta sukoba interesa, te vjerodostojnosti dužnosnika, riječ je o potezu kojeg se malo gdje osim u Hrvatskoj, ministar ne srami. •
Lopina u svakom pogledu...