Ministar policije Ostojić štiti batinaše u odori. Zašto i dokad?

Ako bi netko u Vladi trebao razmišljati o ostavci, onda bi to prije ministra obrane Ante Kotromanovića, čija se pozicija preispituje zbog pada MiG-a, trebao biti ministar policije Ranko Ostojić, i to zbog sustavnog pokrivanja policijske brutalnosti. Zadnji primjer policijske represije i bezrazložne primjene sile nad dubrovačkim humanitarcem Antunom Žeravicom događaj je koji bi netko u rukovodećoj garnituri MUP-a morao platiti funkcijom.

Vlada Zorana Milanovića više ne smije žmiriti pred podacima koji svjedoče da policija kontinuirano bilježi sve lošije rezultate u suzbijanju kriminala, a da istovremeno raste broj pritužbi građana na njihovo ponašanje.

Reakcija MUP-a na te poražavajuće činjenice u maniri je nekadašnje milicije, a to je zataškavanje, što zapravo znači posredno poticanje daljnjeg nasilja prema građanima. Zato i ne treba čuditi odvratna scena kojoj su prije tjedan dana u tri sata ujutro na Stradunu svjedočili Dubrovčani te domaći i strani turisti. Žeravica je šetao Stradunom i naletio na dvojicu policajaca, vjerojatno kontinentalaca koji su došli u Dubrovnik na ispomoć, dok su patrolirali gradom.

Iz nekog su mu razloga prišli i zatražili od njega dokumente. Žeravica nije imao osobnu iskaznicu i to im je bio povod da mu stave lisičine na ruke i privedu ga u postaju. Sve se izrodilo u mučnu nasilnu scenu pred svjedocima od kojih su neki upalili kamere i snimku objavili na internetu.

I sreća da jesu jer postoji dokaz o tome što se točno dogodilo. A snimka jasno pokazuje da je policija bila nasilna prema Žeravici – da su ga četiri puta poprskali suzavcem čime su mu oštetili rožnice, da su ga vukli po podu, gazili po njemu, kao i da humanitarac koji je izmicao ruke od policijskih lisičina ni u jednom trenutku nije bio nasilan, a kamoli udario policajce. I konačno – da policija u svojim službenim očitovanjima laže i obmanjuje javnost ne bi li opravdala nasilnike u svojim redovima.

Dubrovačka je policija najprije izostavila događaj iz svojih informativnih biltena, a kada se čulo da je Žeravica zbog njih završio s ozljedama u bolnici, javili su se s tvrdnjom da je imao 1,1 promila alkohola u krvi i da je zapravo on ozlijedio policajce. Zar je kriminal to što je čovjek pripit hodao Stradunom?! Uostalom, zašto ga je policija uopće legitimirala ako nikog nije dirao ni smetao? Vjerojatno zato što, kako je to bilo u vrijeme Titove milicije, imaju potrebu za demonstracijom sile i moći koju crpe iz odore. A taj osjećaj nadmoći nad običnim građanima hijerarhijski se s nižih prenosi na više policijske strukture koje upravljaju sustavom i odobravaju takvo ponašanje. Na vrhu piramide je ministar kojemu policijska brutalnost kojoj je bio izložen Žeravica ide najviše na čast.

No dok je politika MUP-a koju kreira Ranko Ostojić s jedne strane takva da štiti nasilnike i batinaše u policijskim redovima, s druge će se strane i zbog najmanjeg propusta brutalno obračunati sa svakim tko je sposobniji i stručniji od aktualnih šefova.

Tako je šef OKC-a završio u suspenziji i stegovnom postupku nakon što je pitao zašto ravnateljeva supruga ne dolazi na posao. Još je drastičnija sudbina Josipa Vrbića, jedinog policajca koji je specijaliziran za umjetnine. Vrbić je prošao usavršavanja u FBI-u i Scotland Yardu, dvadeset godina uspješno radio na otkrivanju ukradenih umjetnina, a kruna mu je bio pronalazak ulja na platnu “Bogorodica s djetetom”.

Ali je učinio nešto što nije smio – novinarki je dao fotografije umjetničke zbirke Nadana Vidoševića. Time što je javnosti omogućio uvid u Vidoševićevu gramzivost prekršio je pravila struke. MUP-a ga je mogao stegovno kazniti, no podnijeli su kaznenu prijavu i sudi mu se kao kriminalcu.

Policija se lako odrekla svog jedinog stručnjaka za umjetnine, ali zato grčevito brani batinaše. Valjda ministar više cijeni ove druge.