Točno je, ministar Ivan Vrdoljak industrijsku strategiju ponovo šalje Vladi na usvajanje, ali bez izmjena koje bi za nas bile prihvatljive. I dalje se protivimo odluci Ministarstva gospodarstva koje inzistira na tome da se prehrambeni i drvoprerađivački sektor u novi strateški dokument ne uvrsti među pokretače gospodarskog razvoja za razdoblje do 2020., već se nalaze u nižem rangu, među takozvanim čuvarima radnih mjesta. Potvrdio nam je to visoki izvor u Ministarstvu poljoprivrede dodavši kako će jedna od točaka o kojoj će se u četvrtak raspravljati na sjednici Vlade biti i industrijska strategija.
Koliko su nezadovoljni postupanjem ministra Vrdoljaka, dodaje naš izvor, možda najbolje svjedoči podatak da su strategiju već pet puta skidali sa sjednica Vlade.
Pucanj u prazno
Premda je proteklih tjedana održano nekoliko radnih sastanaka na kojima su suradnici ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine brojnim argumentima pokušali oboriti zacementirano stajalište ministra Vrdoljaka i autora strategije Tomislava Radoša, da prehrambena i drvna industrija ne zaslužuju biti pokretači, to im nije uspjelo. Štoviše, Radoš je u međuvremenu promoviran iz ministrova savjetnika u njegova pomoćnika. Nova industrijska strategija zapravo je tek jedna od brojnih točaka kojom koalicijski partneri, SDP i HNS, ilustriraju međusobno “pripetavanje” nadmoći.
Na samom početku preuzimanja vlasti odmah su podijelili resore. Tako se svako malo međusobno “drže na nišanu” čvrsto braneći očekivanja pojedinaca iz vlastitih stranaka ili poduzetnika bliskih njihovu političkom miljeu. Istodobno, čini se, na zaštitu nacionalnih interesa i opću dobrobit ostatka stanovništva gledaju kao na sporedne sitnice na koje ne vrijedi gubiti satnicu koju im porezni obveznici skupo plaćaju.
Zanemareni sektor
Iako je proizvodnja hrane na globalnoj sceni, pa tako i unutar okvira Europske unije, “top” sektor, a u Hrvatskoj se iskazala kao najžilavija grupacija uspješno prebrodivši sve zamke tranzicije, za Vrdoljaka i Radoša to nije dovoljan razlog. Taj dvojac prehrambenu industriju apsolutno ne vidi kao potencijal, premda bi uz pravu logistiku države u kratkom roku mogla povući i snažniji razvoj poljoprivrede te time udvostručiti efekte od kojih bi benefite imalo ne samo domaće tržište već bi se osnažio i izvoz.
Drvna industrija je ovakvom odlukom posebno oštro kažnjena. Jedina sirovina koju Hrvatska ima u obilju, kako u količinama tako i u vrhunskoj kakvoći, upravo je drvo. Umjesto da slijedi primjer Poljske ili Turske, koje svojim proizvođačima u drvnom sektoru daju snažne financijske i ostale “injekcije” kako bi ih učinili što konkurentnijima, Hrvatska svoje tržište prepušta stranim trgovcima.
Industrijska strategija haaaaa