KAŠTELA - Djevojčice oboljele od AIDS-a - jedna ima četiri, a druga sedam godina - ne idu u vrtić zato što Ministarstvo zdravstva još nije dalo mišljenje mogu li djevojčice bez opasnosti sudjelovati u učenju i igrati se s ostalom djecom. Zahvaljujući bračnom paru Spomenki i Branku Oblaku, djevojčice žive u velikoj obitelji okružene pažnjom i ljubavlju. Uz spomenute dvije djevojčice, Oblakovi udomljuju još osmero zdrave djece u dobi od 13 do 18 godina, a imaju i vlastitu petnaestogodišnju kćer.
U početku nije bilo lako
- Stručni tim zagrebačke bolnice Fran Mihaljević dao je mišljenje kako nema zapreke da naše djevojčice krenu u vrtić, a onda u školu, jer nisu opasnost za ostalu djecu. Međutim, Ministarstvo zdravstva još nije poslalo dopis, bez kojega ih ne možemo upisati - kaže Spomenka.
- Mi svi zajedno jedemo, pijemo, spavamo, peremo u istoj perilici. Sva ostala djeca idu u školu i u doticaju su sa svima, pa zar to nije dokaz da djevojčice moraju pustiti da žive normalno? - kaže Branko.
Supružnici Oblak u studenome prošle godine svoj su život potpuno preokrenuli kad su iz Kutine došli u Kaštela skrbiti za jedanaestero djece u domu Udruge Nuevo futuro, koja nezbrinutu djecu udomljava u obiteljima. Nije prošlo ni mjesec dana kad su uzeli i jednu HIV pozitivnu djevojčicu bez roditelja koju tada nitko nije htio. Ista sudbina pogodila je i drugu, pa su i njoj širom otvorili vrata i srca.
- U samom početku nije bilo lako. Trebali smo se navići, naša je kći dotad bila jedinica, ali svi smo se brzo prilagodili na život u velikoj obitelji. Kad je prva djevojčica došla, to je opet bila velika novost, cijeli stručni tim radio je na pripremi ostale djece. Međutim, sve je prošlo u redu i sada se svi puno volimo - kaže Spomenka, a djevojčice nakon doručka poslušno piju po pet-šest šarenih pilula. Razigrane su i vesele, uvlače se u kućicu za lutke, šminkaju, voze bicikle, imaju prijatelje u susjedstvu i obje su zaljubljene.
- Ljudi su puni predrasuda i mi se trudimo da naše curice to što manje primijete. Imamo susjeda čija se djeca igraju s njima, a imamo i onih koji su jako protiv nas. Što da vam kažem, pa i moja obitelj zalupila mi je vrata. Ali, baš nas briga! Mi volimo vesele ljude - priča Spomenka.
Predrasude i strah
Predrasude i strah susreću svuda. Primjerice na plaži, gdje za djevojčice uvijek ima mjesta jer se susjedi sklanjaju, ali i u liječničkim ordinacijama.
- Kada se curica prehladila, odveli smo je na hitnu, a kad je liječnica pročitala da je HIV pozitivna, nije dijete ni dotakla, samo joj je napisala uputnicu za Split - priča Spomenka, ali napominje - nisu svi takvi.
Upravo zbog potrebe stalnog liječničkog nadzora bilo bi dobro da su bliže Zagrebu i bolnici Fran Mihaljević te da imaju kuću s boljim uvjetima za život. Zato 50.000 kuna koje im je donirala Vlada RH namjeravaju iskoristiti kao polog u banci, dići kredit i kupiti kuću kod Zagreba.
- Curice su sada dobro, ali moramo jako na njih paziti. Nije dobro što moraju izlaziti van da bi iz sobe došle u kuhinju. Za njih upala pluća može biti kobna! - kaže Spomenka.
- Iz svakoga dana nastojimo izvući što god više možemo! Svaki dan je samo za danas. Ja znam da su one sada dobro, ali da će doći vrijeme kad će im biti gore i kad će morati u bolnicu. Želim biti s njima do kraja, nikad ih nećemo napustiti. Zato moramo imati smještaj blizu Zagreba, kad to vrijeme dođe - kaže Spomenka.
Dodaje kako će njezina obitelj udomiti svako HIV pozitivno dijete u Hrvatskoj koje ostane siroče! Da bi razuvjerili zle jezike koji im spočitavaju da to rade zbog novca, otkriva nam "bogatstvo" za koje udomljuje bolesnu djecu. Mjesečno za svaku curicu Oblakovi dobiju 1780 kuna.
Slavica Vuković