Sukobi koji iskrsavaju između ljudi, skupina, politika, stranaka, svjetonazora, opcija... često su sukobi između razumnog i nerazumnog, racionalnog i iracionalnog. Kad bi tko u komunizmu javno rekao nešto što se nije sviđalo vlastodršcima, a mogao je to biti jasan “neprijateljski stav”, aluzija ili sasvim bezazlena misao, ovisno o stupnju partijske namjere da ga se sotonizira, krenule bi veće ili manje, kraće ili duže hajke. Naravno, iracionalne. Nitko ne bi pitao zašto se nekoga udara, nego ga se jednostavno udaralo, s opravdanjem “znamo tko je on”, “znamo mi na što je on mislio”, “dosta je te kontrarevolucionarne rabote” i tako dalje. Dakako, optužbe su dolazile od onih koji su bili u stalnoj opijenosti velikim vođom, kojemu se pjevalo “Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži”.
Tu opijenost naslijedila je u demokraciji gotovo sva politička i medijska ljevica pa, na primjer, među lijevim komentatorima nećete naći niti jednoga koji je o Titu pisao ili govorio kao o zločincu i diktatoru, ali su ga u prigodama branili i štitili te isticali njegov antifašizam i zasluge. Takvi su komentatori ovih dana u iracionalnom naletu izveli pravu kanonadu na predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović zbog jedne njezine izjave na “RTL-u Danas” u kojoj pod milim Bogom ništa nije bilo sporno. Na pitanje o tome kome će poslije izbora dati mandat za sastavljanje vlade, odgovorila je: “Vrlo ću pozorno, s velikom odgovornošću prema hrvatskim građanima koji su me izabrali, uzeti u obzir sve okolnosti i donijeti odluku” te dodala kako će s po dolasku iz Kine posavjetovati s ustavnim stručnjacima. U rečenici u kojoj se izjasnila samo načelno i nikako drukčije lijeva su gospoda vidjela “neodređen”, “prilično neodređen” ili “jako neodređen” stav iz kojega su zaključili da bi predsjednica sastavljanje vlade mogla povjeriti relativnom pobjedniku, a ne onome tko koaliranjem i dogovaranjem pridobije većinu zastupnika.
Prvo, predsjednica to nije rekla ni aluzijom, ni kontekstom, ni podtekstom, a sve kad bi bila tako bedasta da dade sastaviti vladu onome tko to ne može, vlade bilo ne bi, kompromitirala bi se i ona i onaj tko bi to prihvatio. S tom nevjerojatnom sumnjom u inteligenciju i odgovornost Kolinde Grabar-Kitarović prvi je počeo SDP-ov zastupnik Peđa Grbin, koji se, čini se, vrlo sporo trijezni od kavanske opijenosti Thompsonom, a nastavila neprebrojiva kolona lijevih novinara, kolumnista, komentatora, analitičara. Ničega racionalnoga u tim napadima nije bilo, sami iracionalizam kakvoga se iz komunističkih hajki sjećaju stariji građani. Ali bio je to samo jedan iz serije iracionalnih udara na Pantovčak koji ima neželjenog stanara, a ne onog koji nam je svakog dana “miliji i draži”. Kolinda govori o desecima tisuća izbjeglica koji će još doći u Hrvatsku, ljevica je optužuje da zlobno pretjeruje, a dosad ih je došlo i višestruko više nego što je predviđala. Ona posjećuje izbjeglice i iz racionalnih razloga želi znati tko su, odakle su, zašto žele u Europu, dok ljevica uporno ponavlja mit o “sirotinji koja iz Sirije bježi od rata”, što je najmanji dio istine. Mađarska i Orbán za predsjednicu su primjer brige za svoju zemlju kakvu imaju i drugdje u Europi, dok ljevica s Milanovićem na čelu mađarskog premijera proglašava Hitlerom, a njegovu domovinu ksenofobnom, gotovo fašističkom državom.
Dok se Milanović napreže ne bi li nabrojio dva-tri državnika u Europi s kojima je “na ti”, Kolinda se s Barackom Obamom, Angelom Merkel, Viktorom Orbánom i sa svjetskom državničkom elitom susreće s prijateljskom lakoćom, uklanjajući tako otrove koje je u odnosima sa svijetom prosuo Milanović. Na napade ministra Ostojića, koji su se pokazali proturječnim i promašenim, od ministra traži izvješće o tome “dokle je došla istraga o svastici na Poljudu i zašto još uvijek nisu pronađeni počinitelji”. Da, doista, ministre, zašto odgovor na to pitanje ostavljate u iracionalnom mraku, nije valjda zato što bi u tom mraku svjetlo otkrilo nekoga koga želite sakriti!?
>> Dajući glas Zoranu Milanoviću, Zvone je Boban iznevjerio stotine tisuća svojih “glasača”
>> Obnova nacije ili Karamarkova dosad najozbiljnija najava zabilježena na margini
Mislite li kako će Ostojić reći tko je nacrtao svastiku? Baš ste naivni ako očekujete kako će autor svastike denuncirati samog sebe.