Ministri su se svađali zbog lošeg planiranja

Ministarstvo financija dobilo je uvjetno mišljenje Državne revizije o načinu upravljanja javnim novcem u 2015. godini. Jedna od primjedbi je da se loše planiralo te da je država čuvala ‘višak’ novca u raznim inozemnim institucijama, za što je morala plaćati naknadu. Riječ je o europskim depozitima koji stoje na računu HNB-a, a središnja ih je banka čuvala u njemačkoj Bundesbanci, BIS-u i drugim bankama, za što je plaćena naknada od 0,18 posto. Boris Lalovac, bivši ministar financija, komentira primjedbe revizora.

Neka se načelnici izjasne

– Probleme s planiranjem često sam isticao kao loše i oko toga se svađao s pojedinim ministrima. Činjenica je da moramo poraditi na kvaliteti planiranja, kako ukupnog proračuna tako i pojedinih stavki. Primjerice, jedna od zamjerki je i povlačenje sredstava iz europskih fondova. Točno je da smo planirali više nego što je na kraju realizacija, a često to nije rezultat neobjektivnog sagledavanja činjenica, nego i metodologije. Ilustracije radi, ako Vlada želi u tekućoj godini raspisati natječaj za neki projekt, tada mora planirati cijeli iznos investicije jer u protivnome ne može raspisati natječaj. Ako se pomakne rok, nešto krene mimo plana, kao što se dogodilo s obnovom dijela željezničke pruge, automatski će izvršenje biti niže. To su opće zamjerke na koje sam se i ja referirao i za koje mogu dati obrazloženje.

Što je s primjedbama da ste loše upravljali javnim novcem, plaćali negativnu kamatu ili loše odobravali jamstva?

Te su primjedbe tehničke naravi i na njih trebaju odgovoriti načelnici pojedinih sektora jer oni na kraju krajeva i odgovaraju za svoj dio posla. Prvi put sam i ja vidio neke nedostatke kod odobravanja jamstava, jer su me svaki put uvjeravali da je procedura odrađena u skladu s propisima.

Odakle državi viškovi zbog kojih plaća naknadu za čuvanje novca? Nije li se to moglo drukčije riješiti?

Što se tiče upravljanja javnim dugom, zakon nas obvezuje da sredstva proračuna držimo na računu Hrvatske narodne banke. Nismo mi špekulanti da državni novac ulažemo u dionice ili da ih položimo recimo u Splitsko-dalmatinsku banku pa da propadne. Svi znaju da država posuđuje novac i da nema viškova, kratkoročno oni se mogu pojaviti nakon plasmana obveznica jer se ta sredstva čuvaju za određenu namjenu. Ured za upravljanje javnim dugom nije me upozoravao da plaćamo negativnu kamatu, ali ako su uvjeti na tržištu takvi za sve, onda ni država nije izuzetak. Koliko vidim, svi načelnici sektora kojima su upućene primjedbe unaprijeđeni su, volio bih čuti njihove odgovore na primjedbe Državne revizije koje su tehničke i stručne naravi kao i objašnjenje kako je došlo do nekih propusta. Neću biti zločest i reći da mi je netko nešto podmetnuo. Državna revizija svake godine ima primjedbi koje se kasnije ispravljaju, ali neke od primjedbi sad sam prvi put vidio. Ne bježim od odgovornosti kad su u pitanju opće zamjerke, ali kad su u pitanju stručne transakcije, o njima se moraju izjašnjavati ljudi koji su odgovorni za taj posao. Nikad se nisam miješao u stručne transakcije unutar Ministarstva.

Čudi me Barclays

Jesu li naše javne financije ugrožene, kao što to na neki način sugerira britanska Barclays banka kupcima javnog duga?

Čudim se da je Barclays išao na Hrvatsku, a bili su aranžeri naših izdanja i dosta na tome zaradili. Politička se kriza ne bi trebala preliti na proračun, sezona je dobra, proračun se dobro puni, ali u rujnu će biti teško raditi ako ne dođe do političke stabilnosti. Mi smo u Saboru imali 89 ruku i kad smo ostali bez nekoliko zastupnika, proračun se teško izglasavao. Sa 76 ruku ne može se provesti nijedna reforma. Prvo pitanje koje će vam postaviti svaki investitor je koliko imate ruku u Saboru i jeste li stabilni, a za naše prilike sve manje od 85 je izvor nesigurnosti i nestabilnosti.