Ozren Špiranec, dugogodišnji novinar lokalnog tjednika Glasa Podravine, preuzeo je direktorsku poziciju u listu u nezahvalnome trenutku, nakon godine u kojoj je to poduzeće ostvario gubitak veći od 800.000 kuna. Javno glasilo u kojemu su suvlasnici Grad Koprivnica te deset podravskih općina i Glas Slavonije često je između čekića i nakovnja, između težnje za novinarskom profesionalnošću i presija političara, koji uvijek žele da se o njima piše samo lijepo. S druge strane, stječe se dojam da lokalna uprava slabo mari za svoje vlasništvo.
Zastare i amortizacija
Otkud toliki minus iz lanjskog poslovanja, nakon dvije godine pozitivnih brojaka?
Iako je minus velik, on zasad nije zabrinjavajući. Stvoren je otpisivanjem potraživanja starijih od tri godine, koja uz najbolju volju nije više bilo moguće naplatiti, što zbog zastare, a što zbog toga jer su mnogi dužnici ugasili svoje obrte i tvrtke. Osim toga, minus je djelomično takav i zbog amortizacije koja nije bila prikazana godinu prije.
Vidi se da su lani rashodi naglo skočili, dok prihodi, kao i svima u medijskoj industriji, padaju... Što je tu na stvari?
Rashodi su skočili zbog upravo spomenutih otpisa potraživanja te uknjižbe amortizacije. Osim toga, prošle godine morali smo podmiriti kamate na neka stara dugovanja.
Možete li uopće opstati bez financijske injekcije?
Zasad ne razmišljamo o financijskoj injekciji budući da nam je namjera za stepenicu-dvije podići vlastitu efikasnost i unutarnjim preslagivanjem stvoriti uvjete za štednju i povećanje prihoda. Tu se može postaviti i pitanje hoćemo li dalje našim čitateljima nuditi prvenstveno relevantne informacije ili ćemo im, vodeći se trendovima, nuditi žutilo, koje je, nažalost, poslovno isplativije. Za sada smo stajališta kako ipak trebamo biti društveno odgovorni pri kreiranju sadržaja.
Nema većine
Jesu li vlasnici svjesni situacije, je li ispravan dojam da već godinama ne mare za Glas Podravine?
Vlasnici su upoznati s našim poslovanjem, ali i oni, kako kažu, imaju svoje probleme. Mi se, poput ostalih, nalazimo na tržištu i sami zarađujemo za svoje plaće, iako se u javnosti neistinito stvara dojam da smo stalno na nečijim jaslama.
Kolika je razina intervencija u uređivačku politiku, dojam je publike da ste blagi prema poziciji? Je li uređivačka nezavisnost na popisu vaših prioriteta u direktorskom mandatu? Je li to uopće moguće s vlasničkom strukturom kakva jest?
Što se mene tiče, definitivno se ne želim miješati u uređivačku politiku. Od urednika i novinara, koji su svi izrazito vrijedni i savjesni u kreiranju novinskog sadržaja, jedino tražim rezultate u vidu povećanja broja prodanih primjeraka. Jednako se odnosim i prema djelatnicima radija Glas Podravine. Uvijek će biti ‘kauboja’ koji će smatrati da telefonskim pozivom direktoru mogu spriječiti objavljivanje neke informacije. Od takvih se jedino moguće braniti na način da se kaže kako uređivanje novina nije moj posao. Što se tiče podilaženja poziciji, vjerujte mi da oni imaju oprečno mišljenje od dojma koji ste spomenuli. Nama je cilj čitatelju ponuditi relevantnu informaciju, sa što manje pridjeva ‘skandalozno’, ‘senzacionalno’ i slično te mu dozvoliti da sam kreira mišljenje o nekom događaju. Vlasnička struktura ide nam u korist nezavisnosti uređivačke politike, jer nijedna politička opcija nema većinu u skupštini Glasa Podravine.
Je li vrijeme da se ozbiljno potegne pitanje privatizacije Glasa Podravine?
To se pitanje poteže godinama, a odgovor na njega mogu vam dati jedino vlasnici.