Mirando Mrsić: U Koprivnici sam, na ulici, shvatio da pobjeđujemo

U kampanji je bilo zanimljivo i naporno, ali znali smo što i kako treba raditi. U ovom razdoblju, do 18. veljače, do inauguracije, treba ne samo u kadrovskom nego i u koncepcijskom smislu ustrojiti novi ured, kako to želi Ivo Josipović. Svojevrsni je paradoks da trenutačno imamo aktualnog predsjednika i predsjednika koji dolazi, ali nemamo pravila kako se u takvoj situaciji ponašati. Na neki način i tu se piše povijest, govori dr. Mirando Mrsić, direktor kampanje Ive Josipovića koji obavlja funkciju v. d. šefa Ureda predsjednika, opisujući svoje trenutačne obveze i preokupacije. Treba također odgovoriti i na dvjestotinjak poziva i e-mailova dnevno.

– Trudimo se zadržati u kampanji proklamiranu otvorenost prema medijima pa Ivo Josipović dnevno da i desetak intervjua. U tijeku su i pripreme za inauguraciju. U toj svečanosti propisan je samo način kako predsjednik polaže zakletvu, tekst zakletve i potpis. Sve ostalo nije zadano nikakvim pravilima, već je naslijeđeno od Franje Tuđmana i Stjepana Mesića. Zato ćemo u svečanost inauguracije pokušati unijeti i malo boje i malo duha. Da ne bude sve tako rigidno i protokolarno. Ipak je Ivo Josipović skladatelj.

Hoće li nam novi predsjednik nakon zakletve i zasvirati?

– Naravno da ne, zasad govorim samo o ideji da organiziramo malo drukčiju svečanost inauguracije nego je to bilo uobičajeno.

Nakon izborne pobjede postali ste medijska zvijezda. Godi li ili opterećuje?

– Naravno da godi, ali i opterećuje jer uspjeh se mora opravdati i u drugim poslovima, treba se jednostavno truditi da se ne dogode bilo kakvi propusti.

Vodili ste kampanju Zaklade Ane Rukavine, koja je, poput predsjedničke, bila također iznimno uspješna, u kojoj ste isto tako proputovali cijelu Hrvatsku i susreli se s bezbroj ljudi. Koliko vam je to iskustvo pomoglo u predsjedničkoj kampanji?

– Kampanja za okupljanje darivatelja koštane srži za mene je bila prije svega dokaz da treba otići među građane. Takva je bila koncepcija kampanje Zaklade Ane Rukavine i predsjedničke kampanje Ive Josipovića. U kampanji Zaklade, mnogi su me pokušavali uvjeriti da ne treba ići među ljude, kako se uzorci krvi za tipizaciju ne smiju uzimati na ulici, nego u bolnicama. Nisam se s time složio, bio sam uvjeren da treba otići među ljude. To smo i učinili, postali smo “uličari”, a Hrvatska je odgovorila nadasve humano i otvorena srca pa danas u registru imamo više od 33.000 darivatelja. Gotovo isti princip rada primijenili smo i u predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića. Bilo je savjeta da prvo ispitamo što narod misli o tome kakav predsjednik treba biti pa da na osnovi toga koncipiramo kampanju i potom “uklopimo” kandidata. Mi smo krenuli drugim putem. Rekli smo – imamo Ivu Josipovića, on zastupa vrijednosti koje nam u Hrvatskoj nedostaju, on ima kvalitete za dobrog predsjednika... Dakle, kampanju smo dizajnirali prema njegovoj osobnosti. Zaključili smo da ne želimo kampanju preko televizije, radija, plakata, nego kampanju među ljudima. U 50 dana proputovali smo Hrvatsku tri puta. Pokazalo se da je to najbolja strategija.

Medicinski ste direktor Zaklade, pročelnik hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži, saborski zastupnik. Jeste li odlučili hoćete li sve to zamijeniti odlaskom na Pantovčak na mjesto šefa Ureda predsjednika?

– Medicina je moja velika ljubav, posvetio sam joj veći dio svoga života i neću ostaviti. Odlazak na Pantovčak na mjesto šefa Ureda značilo bi da se ne bih mogao baviti medicinom i zato će netko drugi obnašati tu funkciju. Ured je servis predsjednika, to nije paralelno mjesto političke moći. Ivo i ja zapravo razgovaramo o tome kakva će biti moja uloga u Uredu.

Savjetnik?

– Svakako ću i dalje biti uz njega i naći ćemo model suradnje, a da obojica budemo zadovoljni.

Kakav ćete savjet dati predsjedniku Josipoviću o stilu komunikacije? Hoće li biti kakvih promjena?

– Stil komunikacije Ive Josipovića kao predsjednika Republike Hrvatske bit će isti kao i u kampanji. Otvoren prema medijima, miran, staložen, promišljen i odlučan kada to zahtijeva situacija. Vjerujte, on je osoba koja će provesti ono što govori.

Kao šef kampanje odradili ste golem posao. Kada ste shvatili da vaš kandidat pobjeđuje?

– Od početka sam bio uvjeren da ima kapaciteta. O suradnji smo razgovarali još u veljači prošle godine, a u ožujku smo ozbiljnije počeli planirati. Suradnja se s vremenom zahuktavala i, kad je Ivo pobijedio na unutarstranačkim izborima, ponudio mi je da mu budem direktor kampanje. Razmišljalo sam sat vremena i odgovorio – da, idemo zajedno. Iako, bilo je onih koji nisu vjerovali da Ivo može postati predsjednik Hrvatske. Različiti stručnjaci govorili su nam da nema karizme, da mora biti agresivniji... Izdržali smo pritisak i zakleli se jedan drugome da, bez obzira na to što će se događati, nećemo upasti u histeriju i ići nešto hitno mijenjati. A definitivno sam bio uvjeren u pobjedu i u to da je Hrvatska odlučila – ne onda kada su mu ankete “skočile” sa 20 na 25 posto – već onoga dana, mislim da je to bilo na ulici u Koprivnici, kada su Ivi na svakom koraku prilazili ljudi u želji da se s njime rukuju ili da ga barem dotaknu, kada smo ga morali doslovno “čupati” od građana.

Je li moguće da nije bilo sumnje, strepnje, neizvjesnosti...

– Kao direktor kampanje nisam smio paničariti, ali jasno je da čovjeka ponekad uhvati i nelagoda i nervoza pogotovo kada se moraju donijeti odluke s dalekosežnim posljedicama. Da, bilo je dana kad bih se zamislio i zapitao: “A što je to meni trebalo, mogao sam biti kod kuće i sve to pratiti na televiziji.” Dakle, bilo je neizvjesnosti u uspjeh iako samo bio siguran u to da je Josipović kandidat kakvog Hrvatska treba.

Kako se smišljala strategija za drugi krug protiv protukandidata Milana Bandića?

– Nije bilo specijalne strategije i doista nam je bilo svejedno tko će nam doći u drugi krug. U prvom krugu u spotovima i plakatima predstavljali smo Ivu i njegove poruke, u drugome Ivu kao osobu. Pa, primjerice, nismo odgovarali na Bandićev spot o crvenoj Hrvatskoj. U kampanji smo bili dosljedni, ali smo i preuzeli rizik da možda griješimo. A evo, nismo.

U noći izborne pobjede izjavili ste, među ostalim, da je pobijedila civilizirana, europska Hrvatska, a ne kaljuža. Nije li to uvredljivo za oko 900.000 ljudi koji su svoj glas dali Bandiću?

– Nisam govorio o ljudima, već o tome kakvu je kampanju vodila protivnička strana jer je puno toga bilo ispod pojasa, vodila se prilično negativna kampanja koju mi nismo htjeli prihvatiti. Mislio sam, dakle, na to, a ne na građane.

 Cijeli intervju pročitajte u Večernjakovom Obzoru u subotu