Mirela Holy: Nema suradnje sa SDP-om dok se ne počne držati programa

Nositeljica liste i predsjednica ORaH-a Mirela Holy objašnjava zašto bi na Jadranu trebalo dopustiti samo eksploataciju plina ali ne i nafte, odnos prema Vladi Zorana Milanovića i uvjetima za eventualnu suradnju sa SDP-om nakon parlamentarnih izbora.

Kako se u koncept održivog razvoja uklapa projekt istraživanja nafte i plina na Jadranu koji će uskoro, po svemu sudeći, rezultirati i bušotinama?

– Već smo govorili o tome što se događa s tvrtkom Spectrum. Ina je niz godina provodila istraživanja u Jadranu koja su pokazala da u Jadranu ima nalazišta plina i nešto manje nafte. Ono što smatramo jako problematičnim jest to što su ti Inini podaci – u što je uloženo, kažu, više od milijardu eura – besplatno predani Spectrumu na korištenje. To je potvrdilo i Ministarstvo gospodarstva. Dodatno zabrinjavaju nedavni podaci da su aneksom ugovora Spectrumu ustupljeni i prikupljeni podaci istraživanja i na hrvatskom kopnu. Dakle, radi se o strateški vrlo važnim energetskim podacima. ORaH se ne protivi eksploataciji plina u Jadranu, no smatramo da bi zbog karakteristika Jadranskog mora koje je vrlo zatvoreno i plitko more te zbog ekonomske situacije obalnog stanovništva koje potpuno ovisi o turizmu bilo gotovo pa nemoguće izdati odobrenje za eksploataciju nafte u Jadranu.

Znači vi nemate ništa protiv eksploatacije plina u Jadranu, ali ste protiv eksploatacije nafte?

– Tako je. Eksploatacija plina je moguća uz poštovanje svih najstrožih propisa vezanih uz zaštitu okoliša. 

A što se kopna tiče, tu ne vidite problem za eksploataciju i plina i nafte?

– Da, ali sve ugovore o eksploataciji ugljikovodika trebalo bi definirati tako da RH ima pravo prvokupa. Jer, ako želimo imati što je moguće veću neovisnost, onda ne može biti svejedno hoće li ti ugljikovodici koje će, pretpostavlja se, eksploatirati strane kompanije biti plasirani na bilo koje tržište ili će u određenoj količini biti plasirani i na hrvatskom tržištu. Državi mora biti u interesu da ide u pravcu energetske samoodrživosti u smislu korištenja strateškog energenta kao što je plin.

U zadnje vrijeme dosta se govori o potencijalu eksploatacije konoplje.

– Mi se zalažemo za legalizaciju i liberalizaciju konoplje. Ne samo industrijske nego i indijske konoplje u medicinske i rekreativne svrhe.

Dakle, da u Hrvatskoj imamo “coffee shopove”?

– Da. Smatramo da je od svih svjetskih modela legalizacije indijske konoplje za Hrvatsku dosad najbolji “urugvajski model”. Da država ima kontrolu. Dok, recimo, u američkim državama priča ide prema liberalizaciji tržišta.

Ministarstvo poljoprivrede načelno je otvoreno za eksploataciju konoplje, Ministarstvo zdravlja još je uvijek protiv toga, a premijer kaže pričekajmo još malo dok ne vidimo što javnost kaže. Što po vama koči vladu Zorana Milanovića da se jasno odredi o ovom pitanju? Strah?

– Da, to je jako čudno jer se SDP, kada je bio u oporbi, zalagao za legalizaciju marihuane pa mi je tim čudnije što Vlada danas ima otpora čak i prema potpunoj liberalizaciji industrijske konoplje. Nije mi jasno u čemu je problem jer treba promijeniti samo dva članka Zakona o suzbijanju opojnih droga koje se odnose na udio THC-a i promijeniti pravilnik Ministarstva poljoprivrede. Mislim da Hrvatska ima velik gospodarski potencijal u industrijskoj konoplji, a ako Vlada još nema dovoljno hrabrosti da ide u pravcu svojih predizbornih obećanja – u redu. Ali stvarno mi nije jasno čemu otpor prema industrijskoj konoplji.

Europski izbori su tu, ali nitko se ne bavi Europom. Vidio sam da većina građana smatra da Europski parlament i Europska komisija imaju previše ovlasti, da te ovlasti treba smanjiti, a vi se zalažete za “više Europe”, za jaču ulogu EP-a?

– Smatramo da ovlasti EP-a trebaju biti veće, a da ovlasti Europske komisije treba smanjiti. Građani i civilne udruge trebaju imati veći utjecaj na odlučivanje. Konkretan primjer: u Hrvatskoj je dosta nezapaženo prošao ugovor o Transatlantskom sporazumu o trgovini između SAD-a i EU koji je trenutačno u rukama Komisije. Smatramo da se ovakav tip sporazuma ne može potpisivati ni donositi a da se o njemu ne raspravlja u okviru EP-a. Naime, frakcija socijalista u EP-u nije baš sklona tom sporazumu, dok su socijalisti u Europskoj komisiji za sporazum. A ako bi samo Komisija potpisala sporazum, prošlo bi nešto što možda ne bi prošlo u EP-u. Dakle, EP je ipak predstavničko tijelo svih građana EU i nije dobro da njegove ovlasti budu manje od ovlasti EK.

Znači li jači EP automatski i slabiji nacionalni parlament?

– Ne. U ovom trenutku jače države u EU uz pomoć svoje snage u samim europskim institucijama – i u EP-u i u EK – imaju veći utjecaj na mogućnost kreiranja onih politika koje su u interesu njihovih država. Međutim, smatram da se provedbom pametne politike može dobro zastupati i interese nacionalne države u okviru EP-a – to su uspješno dokazali i “veliki” Poljaci, ali i “mali” Slovenci koji su se u okviru europskih institucija vrlo uspješno borili za svoje ciljeve. Zašto to ne bi moglo biti isto i u slučaju Hrvatske?

Zastupate ideju da bi europski proračun na rashodnoj strani trebao biti veći. Kako to neminovno znači i veću uplatu država članica koliko bi tim tragom optimalno trebala izdvajati Hrvatska u europski proračun? (Sada izdvajamo između 3,5 i 4 milijarde kuna godišnje.)

– Nisam za veće izdvajanje Hrvatske u europski proračun jer se zapostavlja pitanje kako Hrvatska koristi novac iz fondova EU i koristi li ga uspješno. Ako govorimo o pretpristupnim fondovima, iako još nije podvučena crta jer su neki projekti još u fazi realizacije, postoji podatak da je Hrvatska iskoristila oko 66 posto, što i nije tako loše. Mislim čak da je percepcija građana da je situacija lošija od stvarnog stanja. Ono što je zabrinjavajuće, što sam se imala priliku uvjeriti kao ministrica zaštite okoliša, jest to da se europski projekti, barem kada govorimo o centrima za gospodarenje otpadom, a iskreno sumnjam da je s drugim infrastrukturnim projektima drukčije, planiraju tako da su projekti financijski predimenzionirani. Dakle, ako nešto prema referentnim tehnologijama košta 50, zna se dogoditi da se kroz europski projekt to plati 75 ili 100.

S obzirom na to da u takvim projektima Hrvatska participira sa 40 do 50 posto ukupnog iznosa, onda se postavlja pitanje ne bi li za Hrvatsku bilo jednostavnije i za hrvatsko gospodarstvo bolje da sami financiramo takve izuzetno važne infrastrukturne projekte. Jer se ionako za naš udio u europskim projektima moramo zaduživati u EIB-u ili EBRD-u. A ako već idemo u realizaciju takvih projekata, zašto onda ne bismo dali priliku domaćem sektoru da više participira u takvim projektima jer prema europskim pravilima PRAG-a i FIDIC-a hrvatske tvrtke u pravilu nemaju mogućnost biti konkurentne na takvim natječajima.

Ako je već tako, što biste vi umjesto toga financirali iz alokacije namijenjene Hrvatskoj?

– Nije pitanje samo dimenzije projekta nego i kako je financijski planiran. Moj je dojam da su ti projekti daleko skuplji od njihove stvarne vrijednosti. Tražila sam i kao ministrica da mi se dostave podaci o referentnim cijenama tehnologija i one se razlikuju od cijena tehnologija u projektima.

Kako se ta cijena može smanjiti?

– Manjim utjecajem lobija, domaćih i stranih konzultanata i njihove sprege s ljudima koji s hrvatske strane rade na projektima. Postavlja se pitanje koliko oni savjesno rade posao jer u pravilu je dobivanje poslova na realizaciji ovakvih projekata nažalost stvar dogovora lobista.

Je li to reket ili čak i korupcija?

– To su teške riječi. Tu se radi o velikim interesima, a favoriziranje nekih tehnologija sigurno nije u javnom interesu. Ali to je jako povezano s time što mi kao država želimo i imamo li strateške ciljeve koje želimo realizirati. Dakle, ako imamo jasno postavljene strategije, onda nam nijedan strani konzultant ne može voditi igru. Bez obzira na pritiske. Ali ako imate strane konzultante u dilu s domaćim izvršiteljima, onda se svašta može dogoditi.

Podržavate li vi općenito vladu Zorana Milanovića?

– Kada sam odlazila iz SDP-a, ja sam jasno rekla da ću u Saboru glasati za sve one prijedloge koji su u skladu s Planom 21. Smatram da je to moja obaveza prema biračima jer sam u Sabor i ušla zahvaljujući tom dokumentu i toj politici koju su podržali građani na izborima. Smatram da je vjerodostojnost važnija od lojalnosti prema nekoj organizaciji.

Naime, to vas pitam zato što ste se na zastupničko pitanje Dragutina Lesara tko je parlamentarna većina, a tko oporba sami svrstali u saborsku većinu.

– Da, svrstavam se u većinu jer podržavam Plan 21 koji je usvojen kao plan rada Vlade. Nažalost, čini se da je meni više stalo do provedbe Plana 21 no Vladi, posebice u dijelu ekonomskog programa i politike zaštite okoliša. Moja potpora nekim prijedlozima jest u tome je li nešto ili nije u skladu s Planom 21. Pa sam tako glasala protiv Zakona o strateškim investicijama, izmjena i dopuna Zakona o šumama, Zakona o agenciji za ugljikovodike, Zakona o radu, Zakonu o tržištu električne energije i mnogih drugih zakona...

Upravo ste nabrojili sve redom važne Vladine zakone koje niste podržali, jeste li išta podržali?

– Glasala sam za Zakon o zaštiti okoliša, ali protiv Zakona o gospodarenju otpadom i Zakona o zaštiti prirode zbog kojeg sam na kraju krajeva i izašla iz SDP-a. Što se tiče Zakona o gradnji, bila sam protiv, kao i Zakona o prostornom uređenju. (Smijeh) Meni je žao što zakoni nisu rezultat izbornog programa, ali to nije samo moj problem. To je, nažalost, problem svih građana RH.

Što bi se trebalo promijeniti da vam suradnja sa SDP-om nakon idućih parlamentarnih izbora postane prihvatljiva?

– Da se razumijemo, meni SDP ni po čemu nije programski sporan. Na kraju krajeva, i ja sam sudjelovala u kreiranju tih programa. Meni je sporno to što se Vlada ne drži tog programa. To je problem. Meni je sporna vjerodostojnost sadašnje Vlade ili barem nekih ministara. I sve dok SDP na prvom mjestu ne bude imao vjerodostojnost, meni takva suradnja nije prihvatljiva.

Je li vam zamisliva suradnja nakon idućih parlamentarnih izbora sa SDP-om ako ga bude vodila ista ekipa ili bi moralo doći do rotacije u vrhu SDP-a?

– Moj je dojam da premijeru programska pitanja uopće nisu važna i to je ono što mene izuzetno zabrinjava. Ja doista ne mogu komentirati odnose unutar SDP-a zato što to nije korektno.

SDP će vjerojatno biti u prilici nakon idućih parlamentarnih izbora pokušati sastaviti novu vladu i sasvim je jasno da mu na meniju stoje Laburisti i ORaH jer drugih na ljevici jednostavno nema. Možete li sa SDP-om u koalicijsku Vladu?

– Smatram da bi buduća vlada, kakva god ona bila, bez obzira na to hoće li ona biti desna ili lijeva, trebala startati s određenom garancijom prema glasačima, a to bi bilo da program koji se bude usvajao na temelju određenog predizbornog programa na temelju kojeg je ta opcija dobila izbore treba postati ugovor Vlade s građanima. S jasno definiranim rokovima provedbe svih politika i programa. I, ako se Vlada ili pojedini ministri ne drže dinamike i tih politika, onda je jedino pošteno rješenje raspisivanje novih izbora.

Dakle, vi biste se mogli voziti u vlaku čiji je strojovođa Zoran Milanović?

– Nikada politiku ne postavljam osobno zato što smatram da je sadržaj politike i javni interes ono što treba biti u prvom planu. Sadašnja situacija u kojoj ljudi mrze politiku i političare i gade im se nastala je upravo zato što se političari uopće ne drže onoga što zagovaraju. Evo konkretnog primjera: što je HDZ govorio dok je bio na vlasti? Sada tu politiku, barem u ekonomskom smislu, provodi sadašnja vlada. A HDZ sada to kritizira s istih ili gotovo istih pozicija s kojih je to kritizirao i SDP iz oporbenih redova u prošlom mandatu. Osim određenih ideoloških razlika u smislu prava seksualnih manjina, jačanju uloga pravobranitelja, povjerenika za pravo javnosti na informacije – što je izuzetno važno – u bitnim stvarima koje se oslanjaju na ekonomski program u stvari nema velike razlike. Mi i dalje govorimo o istim stvarima i projektima kojih se čvrsto kao pijan plota držao i HDZ. O čemu mi onda govorimo?

Rejting vam strelovito raste, je li i priljev članova u stranku proporcionalan tome?

– Imamo oko tri tisuće članova, a prema planu rada za cilj smo si zadali 1500 članova do kraja godine. Dakle, mi smo to premašili, ali ja sam svjesna toga da u ovom trenutku, uz određen broj kvalitetnih ljudi koji doista vjeruju u održivi razvoj, u ORaH vjerojatno ulaze i različiti kalkulanti.

Što s njima radite?

– ORaH je stranka koja ima promišljenu kadrovsku politiku. Imamo obavezu pisanja motivacijskog pisma, vođenja dnevnika aktivnosti i motivacijskog razdoblja članstva, što, dok je infrastruktura stranke u izgradnji, nećemo moći primjenjivati. Ali u pravilu nijedna osoba koja uđe u stranku neće se moći javiti za funkcije u stranci u prvoj godini članstva. U tom razdoblju dužna je voditi dnevnik aktivnosti iz kojeg će se vidjeti određene kvalitete te osobe u programskom i organizacijskom smislu.

Što će biti s ljudima za koje se pokaže da jednostavno nisu dio vaše priče. Izbacivat ćete ih?

– Da. Baš smo neki dan razgovarali o tome da nam jako puno ljudi ulazi u stranku. Imat ćemo uskoro na Predsjedništvu prvi slučaj izbacivanja iz stranke.

Što je ta osoba skrivila?

– Na Facebooku je pokazao da uopće ne podržava platformu održivog razvoja, da ima problema s programskim načelima stranke. Ako ne poštujete pravila nekog kluba, ne možete biti član kluba.

Kako ćete proći na europskim izborima?

– Zadali smo si cilj da prijeđemo prag, da imamo pet posto. Svjesni smo toga da smo mlada stranka i, ako uspijemo osvojiti mandat, bit ćemo ludi od sreće.