Kakvu Hrvatsku želite?
Želim Hrvatsku u kojoj se nikoga ne pita gdje je bio ‘91., želim da budemo zemlja bez korupcije i da poštujemo različitosti jedni drugih. Želim da budemo tolerantniji i da postanemo svjetovna Hrvatska okrenuta prema boljim uzorima.
Na što ste u Hrvatskoj ponosni?
Radišni ljudi su naš ponos i to u ovoj zemlji i najviše volim. Mi smo po definiciji vrijedan narod, ali nekako u medijima i javnosti na površinu uvijek isplivaju neki ljudi koji nisu takvi. Pozornost više dajemo negativnim jazavcima koji traže svojih pet minuta slave na sasvim pogrešan način. Više pažnje zaslužuju ljudi koji su spremni pomoći, a takvih ima mnogo, što se pokazalo i kada su bile poplave, pa i sada kada su u Hrvatsku došli izbjeglice iz Sirije.
Što biste odmah promijenili?
Da imam čarobni štapić, promijenila bih puno toga. Mislim da moramo promijeniti odnos prema našem nacionalnom blagu i resursima. Pri tom mislim kako bi neke tvrtke koje su od vitalne važnosti za zemlju trebale biti u rukama građana i ne bismo ih smjeli rasprodavati. Autoceste i naši otoci definitivno bi trebali ostati narodu, a ne onima koji se od njih žele samo okoristiti.
Eh Mirela, pa tebe tako i tako nitko ne pita za 1991. jer je bjelodano jasno da si tada bila klinka. Ipak, mnogi, a tu mislim na tada punoljetne muškarce, morali bi se o tome očitovati, tek toliko da se zna, ima puno čejena koji po Hrvatskoj motaju, neki bi nam rado i vladali.