U Zatonu kraj Zadra pronašli smo nekadašnju zvijezdu njujorškoga Cosmosa Mirka Liverića (60), nogometaša koji je sredinom 70-tih osvojio Amerikance, ali i najboljega igrača svih vremena, Brazilca Pelea.
Gdje ste počeli igrati nogomet? Kada ste se i kako odlučili otići u Ameriku, kakvi su bili vaši počeci u SAD-u?
– U Ameriku sam otišao 1970. godine, kao 18-togodišnjak, a kao i svi naši ljudi - trbuhom za kruhom. Ovdje sam igrao za Goran iz Zatona, a u isto vrijeme dobio sam ponude Crvene zvezde i iz Amerike. Odlučio sam se za Ameriku. Čim sam došao, počeo sam igrati za poluprofesionalni klub Dalmatinac. To je bilo samo igranje nedjeljom iz hobija, a onda je došla 1974. godina kada sam potpisao za Cosmos i tada je krenulo sve nabolje – prisjeća se Liverić.
Kakav je bio vaš prvi dojam o Peleu, tada 35-godišnjaku? Sjećate li se vašega prvoga susreta?
– Prvo nismo bili sigurni hoće li u Cosmos doći Pele ili George Best. Kad sam saznao da dolazi Pele, bio sam sretan, očekivao sam ga kao Boga, kao dijete sam ga gledao na televiziji i sad mi se pružila prilika da igram s njim. Pele je veliki džentlmen i najbolji igrač svih vremena. Bez obzira na to što neki mladi danas i ne znaju za njega, nego Maradonu smatraju najboljim igračem na svijetu, Pele je na vrhunskoj razini igrao od 16. do 36. godine karijere. Nikomu poslije njega to nije uspjelo. Zato je poseban.
Je li Pele bio kao današnji Brazilci, je li volio izaći, popiti u društvu, je li bio noćna ptica ili oličenje pravoga profesionalca?
– Pele je bio pravi profesionalac, dobar kolega, suigrač, sa svima je bio dobar, volio je svoju gitaru, koju je uvijek nosio sa sobom, i pjesmu. Danas su Brazilci preplaćeni, ponese ih slava, ne znaju što će s pustim novcem i zato izlaze i piju – dodao je Mirko Liverić.
Osim njega, u Cosmosu je igrao još jedan Hrvat, Ivan Buljan, koji je u New Yorku završio karijeru u sezoni 1981./1982. Tada je taj poznati klub osvojio svoj posljednji naslov prvaka Sjeverne Amerike, a tri godine kasnije je ugašen.
Pele je za vas kazao da ste jedan od najboljih nogometaša s kojim je igrao.
– Imao sam neke vrline koje nitko nije tada imao, brzinu i snažan udarac, bio sam borac, igrao sam za momčad, i on je to cijenio. Pele se najviše divio mojim golovima jer u ono vrijeme davati golove s 30 metara na lijevom krilu bilo je čudo.
Jeste li danas možda u kontaktu s Peleom?
– Nisam. Vidio sam ga 2008. godine, slučajno smo se sreli u Americi, u restoranu moga prijatelja. Veseo kao uvijek, odmah me zagrlio i poljubio. On je čovjek velikoga srca.
Jeste li uzeli Peleov dres za uspomenu?
– Uzeo sam ga i poklonio ga svome ujaku.
Pele je za vas bolji i od Messija?
– To je teško pitanje, ali mogu reći da su u igri slični. Dribling jedan na jednoga, pored tri-četiri igrača Pele bi znao proći kao što to danas radi Messi. Jedino mislim da škarice koje je tada Pele radio danas ne može izvesti ni jedan igrač.
Liverić je 1980. godine posjetio i Peleov muzej u Brazilu.
– Nakon utakmice protiv Santosa, Pele nas je proveo kroz tu kuću od kamena. U njoj su sve njegove uspomene.
Jeste li pričali suigračima u Cosmosu o Hrvatskoj? Tko je, osim Pelea, igrao za Cosmos u vaše vrijeme?
– O Hrvatskoj se nije baš pričalo, kao ni o tadašnjoj Jugoslaviji. Vito Dimitrijević došao je u Cosmos 1977. godine iz Niša, Pele je tada završio karijeru, a ja sam otišao igrati u San Jose, kod moga vjenčanoga kuma Milana Mandarića. To mi je bila jedna od najboljih sezona, sve dok dva kola prije kraja nisam ozlijedio koljeno. Nikada se više nisam vratio u staru formu.
Kolika je bila vaša popularnost u Americi?
– U najboljim danima u New Yorku proglasili su me desetim najboljim nogometašem u Americi, što smatram velikim postignućem. Mladen Grdović je u šali rekao da kad god je na turnejama u Americi, svi pitaju za mene. Izgleda da me naši ljudi tamo još pamte.
Jesu li ugovori tada u SAD-u bili kao sada?
– Nisu, ni blizu. U to vrijeme dolazili su kod nas Englezi, Nizozemci, Brazilci, jer se u to vrijeme u Europi nije tako dobro plaćalo kao u Cosmosu. Reprezentacija Brazila dobivala je za gostovanje 30.000 dolara po utakmici, a Cosmos čak 50.000. Moglo se ugodno živjeti, klub je plaćao stanarine, davao aute, putovali smo po cijelome svijetu. Bili smo i u Splitu i pobijedili Hajduk s 1:0.
Primam američku mirovinu
U što ste uložili novac?
– Kupio sam kuću i uložio nešto u elektroniku kod Milana Mandarića budući je on imao elektroničke tvrtke. Danas primam američku mirovinu.
Jeste li i danas u kontaktu s Mandarićem, kada ste se posljednji put vidjeli?
– Nismo se vidjeli 20 godina, a u kontaktu smo često. Upoznao sam ga na utakmici, kada je Cosmos igrao u Kaliforniji protiv njegova kluba. Poslije utakmice bili smo u jednom restoranu, on mi je prišao i rekao da me želi. Kako mi se Kalifornija svidjela, zatražio sam od Cosmosa da mi dopusti transfer u San Jose.
Upoznali ste Roberta Redforda, Micka Jaggera, Brucea Springsteena, Jacka Nicholsona...
Tko je na vas ostavio najbolji dojam?
– Sylvester Stallone ostavio je najbolji dojam. S njim sam se često znao naći u Studiju 54, tada najpopularnijoj diskoteci na svijetu. Upoznali smo se 1980. godine na večeri koju smo imali nakon što smo osvojili prvenstvo. On je došao proslaviti s nama, tada je snimao film “Bijeg u pobjedu”, u kojem su glumili Pele i Ardiles. Jack Nicholson, Rod Stewart, Robert Redford, Bruce Springsteen i Mick Jagger dolazili su na naše utakmice.
Igrali ste i za reprezentaciju SAD-a, je li vas netko zvao da igrate za Jugoslaviju?
– Nije, nisam imao tu ponudu, ali su me zvali Zagreb i Hajduk.
Miran obiteljski život
Je li, osim vas, bilo još dobrih nogometaša iz bivše Jugoslavije u Americi?
– Vladislav Bogićević iz Crvene zvezde bio je jedan od najjačih veznih igrača. Njegove lopte išle su točno tamo gdje je zamislio, bio je pravi paker za golove.
Zovu li vas katkad iz Hrvatskog nogometnoga saveza, jeste li bili na utakmici Hrvatska - SAD 17. listopada 1990.?
– Ne, ne zovu me, možda jer nisam dobar prijatelj s Markovićem, ha-ha! Na žalost, nisam bio na toj utakmici.
U čemu danas uživate? Kakvo vam je zdravstveno stanje?
– Kad čovjek prijeđe 60. godinu, onda samo misli na mlade dane. Danas živim miran obiteljski život, kartam s prijateljima, boćam... – zaključio je Mirko Liverić, koji živi u Zatonu kraj Zadra. Još jedan u nizu nogometnih velikana iz toga kraja: Josip Skoblar, Luka Modrić, Dado Pršo...