Gubimo jer igramo bez koncepcije i taktike

Najveći i najtrofejniji hrvatski košarkaški trener Mirko Novosel (76), koji je s reprezentacijom bivše države započeo njezin zlatni niz osvajanjem prve zlatne medalje na Europskom prvenstvu u Španjolskoj 1973. i s njom osvojio sve što se u košarci može osvojiti, te tvorac velike europske Cibone, ugradio je svoje znanje i vještine u osvajanje jedine hrvatske medalje sa Svjetskog košarkaškog prvenstva u Torontu prije 20 godina, piše tjednik Max!. Novosel je tada bio direktor reprezentacije, koju je vodio Giuseppe Giergia s pomoćnikom Vinkom Jelovcem, koja se iz Kanade 1994. vratila s brončanom medaljom.

Dva desetljeća poslije tog pretposljednjeg hrvatskog odličja s velikih natjecanja (bio je i na EP u Ateni ‘95. kad smo osvojili broncu) Mirko Novosel je u mirovini, ali još uvijek s velikom pozornošću prati sve u košarci. Podrum zgrade na Zrinjevcu gdje živi pretvorio je u riznicu svojih odličja koje je osvajao kao igrač, trener i direktor reprezentacija i klubova koje je vodio. Taj do najsitnijeg detalja uređen podrumski prostor pretvorio je u svojevrsni košarkaški muzej u kojemu je kroz izložena njegova odličja ispisana povijest hrvatske košarke i svih košarkaških velikana koje je vodio kroz svoju bogatu trenersku karijeru.

– Gledam utakmice na televiziji – kaže Mirko Novosel. – Nekada se malo naživciram, a kada vidim da ide loše, promijenim kanal da se potpuno ne iživciram. Osim toga, idem na sve utakmice i na turnire na koje me pozovu.

Nemamo igru za centre

Kako komentirate dva poraza u skupini protiv Senegala i Grčke?

– U našoj igri nema koncepcije, a ona je bitna da bi kvaliteta naših igrača mogla doći do izražaja. Nemamo taktike. Mi ne igramo ništa. Sve se svodi na individualnu igru pojedinih igrača. Mi igramo bez prave igre naših centara. Naši centri su svugdje osim ispod koša. Tomić je protiv Grčke počeo dobro utakmicu, išao na poziciju ispod koša gdje je najjači. A onda se izgubio. U 80 posto napada on stoji 6 do 8 metara od koša i pravi blokade našim vanjskim igračima. To nije njegov zadatak, on bi trebao biti ispod koša gdje je najjači. A kada je ispod koša, naši vanjski ne znaju odigrati na njega. Obrana nam nije dobra. Grčki igrači ostajali su sami i to su znalački koristili. Taktički problemi nastaju kada nema koncepcije, a i Repeša se izgubio. U svakoj momčadi mora se znati hijerarhija. Svih 12 igrača ne mogu biti isti.

Naglašavate da je igra centara ključ uspjeha svake momčadi. Čini se da smo tu najviše podbacili?

– Imamo Antu Tomića koji ima 217 cm. Fizički i po talentu vrlo je sličan Kreši Ćosiću. Ali, Krešo je svaku utakmicu imao deset banana, a ovaj nema nijednu. On ima 217 cm ako igra ispod koša, a ako dođe na poziciju deset metara od koša, onda nema 217, nego metar i pol. On u reprezentaciji igra na pogrešan način jer samo služi za pravljenje blokova vanjskim igračima. U Barceloni on igra na drugoj poziciji, tamo ne služi da pravi blokove vanjskim igračima, nego igra ispod koša. U pripremnim utakmicama on je odigrao tek dvije, što je premalo. Istina, imao je napornu i dugu sezonu u Barceloni.

Kako poboljšati igru ispod koševa?

– Tomić treba stajati ispod koša, trebalo je unaprijediti njegovu centarsku tehniku, a ne da on kada primi loptu dvije sekunde razmišlja što će učiniti, nego da odigra akciju ili da iznudi slobodna bacanja, koja dobro šutira. I onda bismo imali tu igru ispod koša, a trenutačno je nemamo. To je ono što me najviše zabrinjava. Sve što govorim, govorim dobronamjerno. Ne želim nikoga kritizirati, ali želim govoriti argumentima.

Imamo odlične igrače koji na terenu ne pokazuju ono što znaju. Gdje se pogriješilo?

– Pogreške su napravljene u pripremi momčadi. Mislim da smo deset dana prije trebali započeti pripreme. Tih deset dana trebali smo iskoristiti, ne za fizičku nego za taktičku pripremu, da budemo taktički potpuno spremni. Jer taktički nismo potpuno spremni. Protiv Senegala postavimo zonu 2-3, koju smo nekada zvali “bugarka”. S tom zonom se ne može igrati protiv šutera. Ta zona je šuplja na šuteve. Nisam vidio da imamo neku raznovrsnu taktiku. Nismo u stanju ni stati na loptu. To se najbolje vidjelo u igri protiv Senegala, kada smo u finišu utakmice brzopleto prodali tri lopte, umjesto da se igra. Možda je razlog tome što nemamo pravog vođu u igri.

Kakvo je vaše mišljenje o Bojanu Bogdanoviću?

– Kada sam vidio Bogdanovića prvi put, rekao sam da je to novi Dalipagić. Dalipagić je nekada bio stroj za koševe. I Bogdanović može to biti, ali treba imati određeni tretman u reprezentaciji. U svakoj momčadi mora se znati hijerarhija. Pokojni Ćosić je rekao: mora se znati tko je inženjer, a tko nosi cigle. Ne sumnjam da će Bogdanović napredovati u NBA ligi.

Hezonja krenuo pogrešnim putem

– Šarić je izuzetan talent. U Ciboni se potpuno afirmirao. Po voljnim elementima, ambiciji i svemu drugome je kopija Dražena Petrovića. Taj voljni element vidi se na sitnim stvarima. Njemu izbiju zube, neki drugi igrač bio bi “mrtav”, a on ulazi u igru s razbijenim zubima kao da se ništa nije dogodilo i daje svoj učinak. Ima glavu, što je najvažnije za košarku. Napravio je veliku stvar što sada nije otišao u NBA. Da je otišao, pitanje je bi li uspio jer bi ga posjeli na klupu. Najbolje bi bilo da je ostao u Ciboni. A ako je već otišao van, onda je najbolje da je otišao kod Dude Ivkovića koji je uz Tanjevića najbolji trener za mlade igrače. Očekujem da će napraviti veliku karijeru.

Razvija li se Hezonja u velikog igrača?

– Hezonja je po talentu potpuno ravan Šariću. Samo mislim da nije išao dobrim putem. Dobar je Šarićev put. Puno bi mu više koristilo da je u Ciboni glavni igrač, nego što u Barceloni odigra dvije-tri utakmice.

Tko vas je od igrača još ugodno iznenadio?

– Ugodno me iznenadio Rudež. Ali ne dobrim šutem nego nekim drugim učincima. I Žorić je veliki potencijal, ali treba shvatiti da može još napredovati. Veliki je problem naših centara obrana. Protivnički centri nas razvaljuju, umjesto da mi njih razvaljujemo. To je problem naše igre. Ako naši centri igraju daleko od koša, onda protivnički centri neće napraviti penale na njima. U toj koncepciji i taktici naše igre trebamo otići korak dalje.

Gdje smo najslabiji?

– Problem je i vođenje igre. Ukić prošle sezone nije dao ono što se očekivalo. Njegov način igre nije najbolji. Lafayette nije čisti razigravač, ali može biti koristan. Tu imamo rupu. Šteta što nemamo još jednog jakog igrača na vanjskoj poziciji.

Zašto nemamo razigravača?

– Moka Slavnić počeo je odlično igrati sa 24 godine i postao je izvrstan plejmejker. U bezbroj utakmica u razdoblju od 4 do 6 godina stvara se dobar plejmejker. Međutim, u hrvatskoj ligi svi su razigravači Amerikanci.

Vježbali smo do savršenstva

Može li ova generacija ponoviti uspjeh iz Toronta otprije 20 godina?

– Ova generacija apsolutno može ponoviti naš uspjeh iz Toronta ‘94. Pojavljuju se i neki novi klinci. Nije slučajno da su naši kadeti i juniori među najboljima, a imaju najlošije uvjete za rad od svih reprezentacija. Zašto? Zato što su talentirani. A od talenata kroz pravu koncepciju i rad stvarate izvrsnu momčad.

Kakva je razlika između košarke koja se igrala u vaše vrijeme i ove današnje?

– Razlika je prije svega u snazi. U moje doba bila je trećina današnje snage, ali dvostruko više tehnike i inteligencije. I nije bilo crtanja košarke po pločama. Kada vidim da crtaju po pločama, dobijem ospice. Zar mislite da ste Kreši i Draženu mogli nacrtati kako da igraju košarku. Mi smo imali pripreme, treninge, stvari smo uvježbavali. A kada su došle utakmice, onda više nema crtanja. Igrač je taj koji rješava situaciju, a ne ja. Ne mogu ja misliti njegovom glavom na terenu. I to je bila tajna našega uspjeha. Trener se treba brinuti da igrači budu maksimalno fizički, šuterski i taktički pripremljeni.

Izgleda da je pronađena formula spasa Cibone. Veliku ulogu odigrao je Aco Petrović?

– Aco je uložio silan trud i napor u rješavanje problema u Ciboni. Drago mi je zato što sam ga ja kao 17-godišnjaka doveo u Zagreb. Cibona je 20 godina bila član Eurolige. Jedina u Europi. To nije bio ni Real, ni Barcelona, ni CSKA, a ni Panathinaikos. Cibona je bila veliki klub, a postojali su objektivni i subjektivni razlozi njezine propasti. Bandić je puno pomogao u spasu Cibone, on je angažirao Acu. Prvi zadatak uspješno su završili. Sada treba krenuti u dugoročan stručni rad na podizanju kluba.

Možete li i vi pomoći Aci?

– Pomoći ću svakome, a ne samo Aci koji je moj produkt. Spreman sam pomoći svakome treneru, ali samo ako on to želi.

>> Repeša: Hoću li ostati izbornik? To je totalno bezvezno pitanje