Vukovarske ulice bile su pune, slavio se Dan grada. U društvu Zlatka Dalića i Ćire Blaževića krenuo sam do središnjeg trga na svečano otvaranje manifestacije "Sve naj za Vukovar". Uračunali smo i vrijeme koje ćemo izgubiti zbog bezbroj fotografiranja građana s Dalićem, koji je nakon velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu u Rusiji postao daleko najpopularniji Hrvat u zemlji i izvan nje. I prevarili se. Kako? Zanemarili smo Ćiru, točnije zanemarili smo nevjerojatnu popularnost koju "trener svih trenera" i dalje uživa, i to ne samo na krajnjem istoku Hrvatske. Ćiro je i dalje brend ili, bolje rečeno, Ćiro je vječni brend.
Napisao sam to u srpnju 2019. u uvodniku specijala Večernjeg lista posvećenog Ćiri.
Svjetina nikada nije tako nekoga slavila
Taj kišoviti vukovarski dan urezao mi se duboko u pamćenje te mi se posljednjih mjeseci, kad god bih razmišljao o Ćiri, uvijek nanovo vraćao u sjećanje. Tako je bilo i jučer ujutro kad se saznalo da je On otputovao. Puno je magije u jednom ljudskom životu, ali put Miroslava Ćire Blaževića od Travnika do Zagreba, isprekidan mnogim međustanicama, obojen je magičnom ljudskošću. Ćiro i zagrebački bijeli šal 1982. godine, Ćiro i francuska policijska kapa 1998. godine, slike su poput drage uspomene iz obiteljskog albuma, duboko urezane u memoriju generacija Hrvata. Iako su se Dinamo i Ćiro duboko isprepleli, to ga nikad nije ograničilo da bude i splitski, i osječki, i travnički, i hrvatski, i bosanskohercegovački, i svjetski. Ćiro nikoga nije ostavljao ravnodušnim, nikoga svjetina nije tako lako slavila, sutra vrijeđala, pa opet obožavala.
Vječni tuđmanist, koji se prvog predsjednika nije odrekao ni kad su to činili oni koji su sve Tuđmanu dugovali, podržao je i kampanju "Kako je biti Srbin u Hrvatskoj" i opet sve iznenadio. Dijete koje je iskusilo životnu izoliranost zbog svoje različitosti nije željelo ostati nijemo na nove nepravde u svojoj Hrvatskoj.
Filmski put i epska karijera
Kozmopolit, sportaš i dječak stasao u čudnoj zemlji Bosni, imao je životni put filmski i karijeru epsku. Čovjek koji je živio u našem vremenu, a bio ispred njega. Jer zapad je zapravo u Hrvatsku, početkom osamdesetih, donio upravo on. U sivi svijet Jugoslavije unio je nove, gospodske manire. Odijevanje, psihologija, komunikacijske vještine, osobni PR – sve je to bilo avangardno za ondašnje prilike. Drukčiji od svega što je do tada viđeno. Pričat će se o njegovoj karizmi, lukavstvu, nogometnoj avangardi, trenerskom instinktu, medijskim bravurama. Za neke će ostati najbolji trenerski motivator, za druge trener svih trenera. Ja ću ga se sjećati po ljudskoj toplini. Jer iza tisuća njegovih lica krio se dobar, topao i nježan čovjek. Miroslav Ćiro Blažević. Mirno putuj, Šefe.
Ćiro je imao izraženu crtu ljudskosti i pažnje za svakoga. Sin se jednog kišnog dana skupio pod strehom čekajući tramvaj za doma. Nije se najbolje osjećao i u jednom trenutku mu priđe Ćiro i kaže, Sine, tebi nije dobro, jel trebaš pomoć? Da pozovem hitnu ili taksi, gdje trebaš? Počivao u miru!