Miro Bilan jedan je od tek nekoliko cedevitaša kojemu se nema što zamjeriti kad je riječ o zalaganju ove sezone, u kojoj je dosad izgubljeno sve što se izgubiti moglo. Štoviše, u posljednje vrijeme 23-godišnji Šibenčanin (213 cm) igra u formi života, kao da sparira protiv kakvih juniorskih momčadi, "trpa" i po 28 koševa u utakmici, s prosjekom od 13,5 koševa u ligi za prvaka uz 68% šuta iz igre i sedam skokova te valorizacijom 19,3
U čemu je tajna sjajnih brojki? Otkud ta inspiracija u razdoblju kad su neki već na izmaku snage?
Ključ je u minutaži
– Nema tu nikakve tajne. Sada sam, otkako je počelo Prvenstvo Hrvatske, u dijelu sezone koji mi možda najviše odgovara. Usto sam u posljednjih nekoliko mjeseci puno više na parketu i samim time mogu više pridonijeti ekipi i ostvariti bolje rezultate, no to vrijedi za svakog igrača. U zadnje vrijeme uvijek imamo po četiri-pet raspoloženih igrača i uvijek netko uskoči, a potrefi se da to često budem ja.
Ne krije Miro da je njegovoj statistici godila i prevrtljiva situacija s ostalim centrima još od početka sezone. Goran Suton kod Bože Maljkovića igrao je "četvorku", Jusufa Nurkića u Zadar je na kaljenje poslao Aco Petrović, a Lukša Andrić početkom godine udaljen je iz prve momčadi.
– Da, bilo je doista turbulentno s našom unutarnjom linijom. Trebalo se tu snaći jer bilo je ozljeda, svega... No ključ je u tome što mi je sada minutaža malo veća nego što je bila u prvom dijelu sezone. Neću ništa pametno otkriti kad kažem da najviše mogu pružiti kad sam na parketu.
Sudeći po brojkama, Miro je legitimni kandidat za reprezentaciji na EP-u, ali ima nesreću što su i drugi, poput Tomića i Žorića, u formi života.
– Ajmo reći da ne očekujem poziv. Naravno da mu se nadam, ali iznenadio bi me da dođe. Odigrat ću do kraja sezone kako najbolje znam pa neka izbornik odluči. Tko zna kakve će zamisli on imati. Ako širi popis bude imao 30-ak igrača, vjerujem da ću biti na njemu, no sumnjam da ću biti u najužem izboru. Ne zbog svoje kvalitete, nego zato što je konkurencija, realno, u ovom trenutku prevelika.
No, sa 23 godine, dobra perspektiva je pred njim, dovoljno vremena da eventualno dostigne slavnog rođaka. Radi se o Željku Jerkovu, nekadašnjem košarkaškom reprezentativcu Jugoslavije, vlasniku olimpijskog srebra i zlata, tri europska zlata te svjetske bronce, srebra i zlata. Zvuči kao idealan mentor.
– U mojoj užoj obitelji samo je mama kao dijete trenirala košarku, no i više je nego dovoljno u srodstvu imati Željka. Nije da se redovito čujem s njim, popričamo kad se sretnemo, no puno više komuniciram s rođakinjom, njegovom kćeri Mijom koja je inače odbojkašica. Željkov glavni i jedini savjet oduvijek je bio "slušaj trenera", no zna da više nisam dijete i da znam što mi je raditi. Moram spomenuti da košarku trenira i moj 10-godišnji brat Roko, kojem sam uzor u svemu, pa tako i u sportu.
Iako, kako kaže, sve već i sam zna, Miro ističe da mu je veliki oslonac njegova djevojka, Šibenčanka Nevena Banić koja s njim živi u Zagrebu. Među boljim polovicama cedevitaša na tribini Doma sportova uvijek je i ta vitka plava djevojka.
– Ona mi je najveća potpora i najveći kritičar. No ne u smislu da mi govori da sam katastrofalno odigrao, nego mi daje savjete psihološke prirode. Zna mi reći da budem agresivniji i da se više trsim ako mi se dogodi da sam mlak u nekoj utakmici. No dobro se kuži i u košarku, puno toga sam je naučio i napredovala je tijekom godina otkako je sa mnom. Sada vidim da ona na tribini drugima objašnjava što se događa na parketu.
A kuži li se Miro u Neveninu karijeru? Ona je novinarka Šibenskog lista gdje uređuje prilog "Borša" te piše svoj modni blog.
– Ma, slabo ja to razumijem. Znam da je ona novinarka i da dobro piše, no to je otprilike to. Čitao sam joj tekstove i nemam zamjerki, a čak joj ponekad tražim i preporučujem priče. Kad naletim na neku informaciju ili osobu koja bi joj mogla biti zanimljiva, onda joj sugeriram da napravi intervju s tim nekim. Tako da sam zapravo ja zaslužan za dosta intervjua koji su izašli u Šibenskom listu, ha-ha...
Djevojka mu je, sukladno svojoj specijalnosti, i osobna stilistica.
– Uglavnom mi ona odabire i govori što si trebam kupiti, a nekad to radi i bez mene jer se meni, eto, ne da. Uglavnom sam zadovoljan njenim izborom, no dosta se "borim" protiv starki na koje me pokušava nagovoriti. Nemam ništa protiv njih općenito, no ne želim ih nositi, a ona me stalno pokušava ugurati u njih. I u XL majice također, koje su mi premale jer nosim XXL pa mi ona kaže da bih se mogao pokušati malo stisnuti, da je baš dobra majica... To mi je najveći problem što se tiče odijevanja.
Spahija može u NBA
Dobar šoping ovaj sportsko-modni par napravio je prošlo ljeto kada su odlučili otputovati u SAD na odmor:
– Bio sam i prošlo i pretprošlo ljeto, vidio i prošao svašta, bio po NBA kampovima i doživio sjajno iskustvo. U Los Angelesu sam proveo tri mjeseca tako da sam s njim najbliskiji, tamo mi uz to živi i agent Rade Filipovich, a tamo je u to vrijeme studirao jedan od mojih najboljih prijatelja Nikola Vučević, koji trenutno igra za Orlando, pa sam se s njim najviše družio. Bio sam i u Clevelandu, Bostonu, Detroitu, Houstonu... Nisam još jedino bio u San Antonio odakle su "moji" Spursi, no bit će prilike. To je klub kojeg obožavam od desete godine, najviše zbog Duncana koji mi je pored Dražena tada bio najveći uzor. Vjerujem da idu do finala gdje će igrati s Miamijem...
Otkrili smo Miri da je majka trenera Spursa Gregga Popovicha porijeklom Zagrepčanka te da je Gregg nedavno za Max istaknuo da bi Šibenčanin Neven Spahija mogao biti trener.
– Ako to kaže Popovich, pa nisam ja taj koji će mu kontrirati. Sigurno ima dovoljno iskustva da to može procijeniti. Možda bi bilo dobro da Spahija neko vrijeme bude pomoćni trener da vidi kako funkcionira cijeli sustav, a onda bi bez sumnje mogao voditi neku momčad. Jednom će se valjda i europski treneri probiti u NBA, kao što su granice prije 20-ak godina probili i igrači. Čudno mi je što već nisu.
Kad je riječ o omiljenim klubovima, Miro definitivno ima svoju godinu. Juventus je osvojio talijanski naslov i, zanimljivo, poput Spursa ima crno-bijeli dres.
– Nogomet pratim više nego košarku, Juve sam zavolio i prije Spursa, a mislim da je Del Piero bio presudan u tom "zaljubljivanju". Najteže mi je bilo kad su ih izbacili iz Serije A pa sam morao trpjeti kritike i ruganje prijatelja. Osim mene, Bracey Wright također je veliki obožavatelj, čak je učlanjen u klub, no nas dvojica ne razgovaramo o Juventusu ili kako bismo mogli zajedno na utakmicu. Imamo specifičan odnos. Niski udarci padaju u našim razgovorima, ali te fore ipak nisu za novine, ha-ha...