Nakon tjedana i tjedana nagađanja, glasina i raznih informacija te komentara, književnik i predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran konačno je razjasnio sve vezano za priču da on jest ili bi mogao biti HDZ-ov nestranački kandidat na predsjedničkim izborima.
Kako se uopće dogodilo da se vi nađete u toj priči o nestranačkom kandidatu HDZ-a na predsjedničkim izborima? Čija je to ideja, vaša ili nekoga iz HDZ-a? I još nešto, kako se u javnosti dvojilo u to biste li vi zaista bili nestranački kandidat, možete li reći – jeste li trenutačno ili ikada do sada bili član bilo koje političke stranke?
Prije godinu dana gostujući u jednom podcastu bivša ministrica znanosti i prosvjete i vrsna ravnateljica 7. gimnazije Ljilja Vokić na pitanje kakvog bi predsjednika države voljela vidjeti na čelu naše zemlje rekla je da bi joj bilo najdraže da to bude netko od dvojice ljudi koji su se ostvarili na međunarodnom planu, a pristojni su ljudi, pa je spomenula Zlatka Dalića i mene. Od tada bi me svakoga tjedna netko nazvao ili u susretu započeo razgovor s tom "sjajnom idejom". A kada su dvoje dnevne novine prije mjesec i pol izišle s tezom da u najjačoj stranci razmišljaju o meni kao o jednom od kandidata, bio sam istinski iznenađen jer nisam član nijedne stranke. Od 1990. do danas član sam samo i jedino Matice hrvatske.
I tada sam dobio stotine poruka i nagovora a da o tome nikada u životu nisam razmišljao. U proteklih četvrt stoljeća sedam-osam stranaka doista me zvalo na suradnju nudeći mi ulazak u Sabor, pa mi je čak jedna opozicijska stranka ponudila kandidaturu za gradonačelnika Zagreba na prošlim izborima, ali sam sve to otklonio pravdajući se da imam toliko posla u Matici, ali i ideja koje kao pisac želim realizirati. Dakle, moje se ime spominjalo, iako nije bilo ni službenih pregovora ni dogovora niti sam ikome dao riječ, ali su me brojni matičari i ljudi iz javnog i političkog života počeli nagovarati da ono što sam uspio ostvariti u Matici hrvatskoj pokušam prenijeti na cijelu domovinu. Prvi put u životu pomislio sam da bih o tome trebao promisliti.
Nisam se stigao time baviti jer sam okupiran svojim književnim radom i brojnim poslovima u Matici koje namjeravam dovršiti. Uz brojne programe koji su pred nama, tu je i želja da se obnovi palača Matice hrvatske iz 1887. godine, koja je doista u lošem stanju. Na pitanje jednoga novinara o tome koliko dugo namjeravam razmišljati o toj mogućnosti, odgovorio sam da, ako treba, pet godina. Naime, ako idem u drugi mandat predsjednika Matice, na što me brojni matičari nagovaraju, ako želim sudjelovati u posljednjim verzijama scenarija i snimanju filma "Urotnici" te ako želim napisati novi roman, za koji će mi trebati najmanje dvije godine, onda bilo kakav moj politički angažman može doći u obzir tek za pet godina. A ako je istina to što su mediji pisali da se mene ozbiljno razmatralo kao predsjedničkog kandidata, to mi imponira jer je u pitanju važna dužnost, koja pored društvene i političke težine ima i snažno simboličko značenje. Ipak, svi zamišljamo predsjednika svake zemlje, pa i Hrvatske, kao osobu koja ima autoritet i važan kohezijski potencijal za sve građane.
Ipak, jeste li o toj mogućnosti da budete HDZ-ov nestranački kandidat razgovarali s predsjednikom HDZ-a i premijerom Andrejem Plenkovićem i što ste tom prilikom rekli jedan drugome?
S premijerom Plenkovićem vodio sam samo nekoliko razgovora u protekle dvije i pol godine koji su uvijek bili vezani uz Maticu hrvatsku, naše programe, obnovu zgrade ili Zakon o hrvatskom jeziku. Dakle, vijest koju je "nepoznat netko" plasirao dnevnim novinama prije mjesec i pol – da sam predsjednički kandidat – bila je neutemeljena jer nikada ni s kim nisam sklopio nikakav dogovor o svojoj kandidaturi. Da sam odlučio biti predsjednički kandidat, osobno bih to priopćio javnosti na konferenciji za medije. Ako je tomu tako, onda je jednako besmislena vijest otprije četiri dana da sam "odustao od predsjedničke kandidature". Kako čovjek može odustati od nečega u čemu uopće nije bio? Razvidno je da živimo u svijetu medijskih špekulacija i manipulacija u kome nikoga ne zanima pravo stanje stvari. Ljeto je, "sezona kiselih krastavaca", pa su i neprovjerene špekulacije dovoljne za objavljivanje komentara i davanje izjava za televiziju, što je bilo očito i pri otkrivanju spomen-ploče 3. srpnja kad sam prvi put upoznao potpredsjednika Hrvatskoga sabora Ivana Penavu i od prigodnog razgovora od minutu-dvije u medijima se tvrdilo da sam postigao dogovor s Domovinskim pokretom o njihovoj potpori mojoj nepostojećoj predsjedničkoj kandidaturi.
Pa što onda kažete na to što su mnogi već i javno tvrdili da ste vi taj HDZ-ov kandidat za Pantovčak, uz opaske kako razgovore o tome nemušto izbjegavate i na to pitanje neuvjerljivo odgovarate? Tim više što je objavljena i informacija da je testiranje više potencijalnih kandidata, koje je HDZ proveo, pokazalo da bi za HDZ ipak najbolji kandidat bio Dragan Primorac, a da vi na tom testu niste dobro prošli i da ste tek nakon te informacije jasno kazali da se ne želite kandidirati za predsjednika države.
S obzirom na to da nisam bio u kampanji, niti sam iznio svoje ideje o tome kako zamišljam posao predsjednika niti sam dosad bio politički aktivan, ne vidim kako bi me se uopće moglo testirati kao predsjedničkog kandidata. I ja sam vidio prije tri tjedna na jednom od portala anketu prema kojoj je pobijedio gospodin Tomislav Karamarko, a moje se ime vrtjelo oko sredine od predloženih. A nedavno sam doznao iz medija da u nekoj drugoj anketi gospodin Primorac najbolje prolazi. Logično mi je da nisam visoko rangiran u takvim anketama jer nisam u kampanji i nisam iznio svoje političke stavove. Dakle, nije moglo biti nikakve odluke ni kalkuliranja s moje strane jer nisam bio predsjednički kandidat. Naravno, kao što rekoh, od 1990. član sam samo Matice hrvatske. Kada sam 1989., kao dvadesetosmogodišnji mladić, izabran za ravnatelja Teatra ITD, izabran sam unatoč tome što nisam bio član Saveza komunista, ali budući da sam već tada imao brojne kazališne premijere u svim republikama bivše države, osim Makedonije, i jednu iznimno uspješnu premijeru u Rotterdamu u Nizozemskoj, prošao sam na tom natječaju kao "nestranački kandidat".
POVEZANI ČLANCI:
Prema medijskim napisima HDZ je u potrazi za svojim bilo stranačkim bilo nestranačkim predsjedničkim kandidatom u testiranje naklonosti birača uključio vas, Dragana Primorca, Olega Butkovića, Davora Ivu Stiera i Ivana Anušića. Što vi mislite o tim ljudima i tko bi među njima, prema vašem mišljenju, u ime HDZ-a bio najbolji predsjednički kandidat? I što kažete na to da je HDZ za te izbore razmatrao opciju te tražio i nestranačkog kandidata, što na kraju možda bude i konačna odluka? Bi li HDZ kao najveća stranka u Hrvatskoj ipak trebao imati kandidata za predsjednika države iz svojih stranačkih redova?
Davor Ivo Stier, Marija Selak Raspudić, Tomislav Jonjić, Ivan Anušić, Ivan Šimonović, Dragan Primorac, Zlatko Mateša, Zvone Boban, Oleg Butković…, to su kandidati za koje sam čuo da se ozbiljno najavljuju proteklih tjedana. Svi su oni ozbiljni ljudi s bogatom biografijom i brojnim kvalitetama i odluče li se upustiti u utrku, jamče ozbiljan pristup tome poslu. A što se tiče HDZ-a kao najveće stranke, mislim da je legitimno i da idu sa svojim kandidatom i da idu s nestranačkim kandidatom. Logično mi je da će povući onaj potez za koji procijene da je za njih najbolji. Jedino mi nije jasno zašto brojni komentatori požuruju stranke da što prije iziđu s imenom kandidata. Narod je zasićen s protekla dva izborna ciklusa i trebalo bi i ljeto, a i rujan, kada otpočinje škola, ostaviti narod u miru, a ne raditi šestomjesečnu političku kampanju kada znamo da tako nešto običnog čovjeka samo kapacitira.
A kako biste vi ocijenili Zorana Milanovića kao predsjednika države? Koje su njegove vrline, a koje mane? I kako bi u predizborni duel s njim trebalo ući i kako bi ta predizborna kampanja trebala izgledati pa da se Milanovića možda i pobijedi te tko bi i kako njega eventualno mogao pobijediti?
Izbjegao bih davati ocjenu o predsjedniku Milanoviću, ali se usuđujem ustvrditi da ga može pobijediti samo čovjek koji će ponuditi novu retoriku, čovjek pomirenja koji će biti sluga narodu i partner svim parlamentarnim strankama, Saboru i Vladi držeći se strogo Ustava i svojih ovlasti te čovjek iza kojeg će stati sve stranke od centra nadesno, počevši od liberala, HNS-a, HDZ-a, Mosta do DP-a, Suverenista, Demokršćana i HSP-a. Bude li svaka od tih stranaka imala svoga kandidata, gospodin Milanović će se bez problema prošetati do drugog mandata i ova će se kriza funkcioniranja vlasti nastaviti.
Da ste kojim slučajem ipak vi predsjednički kandidat kako biste i na čemu biste vi gradili svoju predizbornu kampanju?
Da bi građani živjeli bolje, država mora funkcionirati bolje na svim razinama. Trenutačno imamo konfrontaciju predsjednika države prema Vladi i premijeru koja se opravdava potrebom kontrole i ograničenja vlasti. Koja god bila opcija na jednoj ili drugoj strani, predsjednik i Vlada moraju se koordinirati, a ne konfrontirati. Konfrontacijom se umanjuje ukupna sposobnost države na političkom, sigurnosnom i gospodarskom planu i smanjuje međunarodna konkurentnost zemlje, a stabilna i konukurentna zemlja zajamčit će nam stabilnije društvene odnose, umanjene suprotnosti u društvu i državi, bolju međunarodnu prihvaćenost hrvatske nacije, odnosno države, bolji i sigurniji život njenih građana, uz kvalitetno zakonito i konkurentno poduzetništvo te zaštitu prava radnika. Građani naše domovine priželjkuju snaženje profesionalnih kompetencija i struke nasuprot političkih kadroviranja na temelju emotivnih i navijačkih opredjeljenja, očekuju veća ulaganja u obrazovanje i znanost te pravnu i stvarnu zaštićenost svih skupina društva i pojedinaca, a osobito ranjivih i društveno slabijih. Za Hrvatsku je od posebne važnosti ostvariti ne deklaratorno nego stvarno jedinstvo hrvatskih iseljenika i njihove domovine, uz pretpostavke za njihov povratak i zapošljavanje u domovini, trajno se skrbeći i za Hrvate u BiH te s njima ostvarujući najbolju moguću partnersku suradnju. I naravno, od predsjednika i Vlade očekuje se jačanje oružanih snaga uz poboljšanje materijalnog i društvenog ugleda naših vojnika i časnika. Predsjednik ne treba biti opozicija nikome, pa ni Vladi. Predsjednik je predsjednik svih, i vladajućih i opozicije. Opozicija postoji u parlamentu i među političkim strankama i tu ulogu političkih stranaka ne treba preuzimati predsjednik države. Zemlja u kojoj postoji konfrontacija glavnih državnih aktera je zemlja problem. Međunarodna zajednica pak ne želi još jedan problem, ima ih i previše, nego se traže vjerodostojni i stabilni partneri.
Živimo u vrlo napetim i rizičnim vremenima, dva se rata vode ne tako daleko od nas i kraj im se ne nazire. Stalno se čuju neke prijetnje. Ameriku očekuju nikada neizvjesniji predsjednički izbori i čini se da će se Amerikanci naći pred nikada težom odlukom. Tu su i sve izraženije posljedice klimatskih promjena koje ne zaobilaze ni nas. U našoj zemlji sve je više ljudi koji zapadaju u siromaštvo. U takvim i nacionalnim i europskim i svjetskim okolnostima – kakav bi nama predsjednik ili predsjednica zapravo trebali?
Predsjednik svakako može djelovati na smirivanje strasti u političkom ambijentu. Može afirmirati Hrvatsku kao gostoljubivu malu zemlju u kojoj nema političkih napetosti. Na ekonomske procese predsjednik nema upliva, no svakako može pridonijeti podizanju ugleda zemlje i biti spona te svojim kontaktima pridonositi boljitku Hrvatske.
Ministar Oleg Burković reče kako ga predsjednička funkcija zapravo ne zanima jer ga ne zanimaju "salonske funkcije". Je li predsjednička funkcija zaista "salonska" i može li se o jednoj tako važnoj državnoj instituciji govoriti na tako obezvrjeđujući način?
Nisam vidio tu izjavu ministra Butkovića pa je ne mogu komentirati. Mogu samo reći da smatram važnim za svaku zemlju na svijetu, pa tako i za Hrvatsku, tko je i kakav je njezin predsjednik.
Kada ste nedavno odgovarali na pitanja novinara o tome hoćete li biti HDZ-ov nestranački kandidat za Pantovčak, kazali ste da morate dovršiti sve poslove u Matici. Što ste sve dosad napravili u Matici te što je to još ostalo i mora se završiti?
Sretan sam zbog uzleta koji je Matica hrvatska ostvarila u novije vrijeme i zahvalan svim matičarima i svojim suradnicima na tome. Postali smo sjajan i složan tim koji ostvaruje velike rezultate. Prošle smo godine u središnjici u Zagrebu imali oko dvije stotine različitih događanja – od simpozija, tribina, promocija do okruglih stolova, dok smo u našim ograncima imali više od šest stotina događanja, što će reći da smo za 400% uvećali naše aktivnosti u odnosu na godinu prije korone. Posebno smo ponosni na nedavno završen Treći festival knjige u Matici hrvatskoj, na kojem smo u samo četiri dana imali 28 promocija, dva koncerta i jednu Međunarodnu izložbu karikatura. U protekle dvije i pol godine osnovali smo ili obnovili 12 ogranaka, a u članstvo nam je ušlo još dvije i pol tisuće članova, od studenata do sveučilišnih profesora, umirovljenika, liječnika… Na našu inicijativu Hrvatski sabor izglasao je Zakon o hrvatskom jeziku.
Kada ste nedavno odgovarali na pitanja novinara o tome hoćete li biti HDZ-ov nestranački kandidat za Pantovčak, kazali ste da morate dovršiti sve poslove u Matici. Možete li reći što ste sve dosad napravili u Matici kao njen čelnik i što je to još ostalo i mora se završiti?
Sretan sam zbog uzleta koji je Matica hrvatska ostvarila u novije vrijeme i zahvalan svim matičarima i svojim suradnicima na tome. Postali smo sjajan složan tim koji ostvaruje velike rezultate. Prošle smo godine u središnjici u Zagrebu imali oko dvije stotine različitih događanja - od simpozija, tribina, promocija do okruglih stolova, dok smo u našim ograncima imali više od šest stotina događanja, što će reći da smo za 400% uvećali naše aktivnosti u odnosu na godinu prije korone. Posebno smo ponosni na nedavno završen Treći festival knjige u Matici hrvatskoj na kojem smo u samo četiri dana imali 28 promocija, dva koncerta i jednu Međunarodnu izložbu karikatura. U protekle dvije i pol godine osnovali smo ili obnovili 12 ogranaka, a u članstvo nam je ušlo još dvije i pol tisuće članova, od studenata do sveučilišnih profesora, umirovljenika, liječnika… Na našu inicijativu Hrvatski sabor izglasao je Zakon o hrvatskom jeziku.
Da, jedna od posljednjih odluka prošlog saziva Sabora bilo je donošenje tog, po mnogima kontroverznog Zakona o hrvatskom jeziku. To je izazvalo mnoštvo polemika, kritika, osuda, o njemu se govorilo svašta, a vi ste u obranu tog Zakona kazali da Hrvatska njime "dobiva najmoderniji, najkraći i najnježniji jezični zakon u Europi". Vas se zbog tog zakona dosta i napadalo jer je njegovo donošenje inicirala upravo Matica. Što biste sad rekli kad je zakon tu, izglasan?
Za taj je zakon ruku podiglo čak 95 zastupnika, na čemu sam zahvalio i njima i strankama različitih predznaka koje su nas poduprle. Tako se dovršio posao započet prije 57 godina Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Ta je Deklaracija bila zabranjena, a potpisnici izvrgnuti pritiscima ili čak progonima. U dvorištu naše palače prije sedam godina postavili smo spomen-ploču Deklaraciji kao trajno sjećanje na taj događaj, a godinama smo se nadali da ćemo, kada usvojimo Zakon o hrvatskom jeziku, postaviti i tu ploču. Napokon, to se nedavno i dogodilo pa te dvije spomen-ploče pričaju svoju priču o dugotrajnoj i mukotrpnoj borbi Hrvata za jezični identitet. Ovu najnoviju spomen-ploču otkrio je pravni stručnjak svjetskog glasa, gospodin Mirjan Damaška, koji od 1972. živi u SAD-u, a doista je puno pridonio mladoj hrvatskoj državi. Od postavljanja spomen-ploče u protekla dva tjedna brojni potpisnici Sarajevske deklaracije o zajedničkom jeziku izlili su žuč na mene, Maticu i Zakon o hrvatskom jeziku. Jedino nitko od njih nije objasnio kako to da je samo Hrvatima nepotreban zakon o jeziku, a nije nepotreban Francuzima, Španjolcima, Slovencima, Šveđanima... Zadnji su zakon o jeziku donijeli Ukrajinci, i to netom prije početka ovog stravičnog rata. Pripremajući se za potencijalni rat, smatrali su iznimno važnim donijeti zakon o svom jeziku, znajući dobro da se tek njime dovršava proces formiranja ukrajinske nacije. Za nas u Matici hrvatskoj najvažnije je da je riječ o odmjerenom modernom zakonu koji promišlja budućnost hrvatskog jezika u ovom globaliziranom svijetu i da nam je tim zakonom zajamčena institucionalna skrb za hrvatski jezik.
Nosite titulu najplodnijeg hrvatskog književnog i kazališnog autora. Prema vašim tekstovima kazališne predstave niču posvuda po svijetu. Osjećate li da ste u Hrvatskoj doživljeni i tretirani u skladu s inozemnim uspjesima?
I ove sam godine imao nekoliko kazališnih premijera u inozemstvu, u Grazu, Pragu, Tirani, Ščečinu, Kumanovu, Kikindi, dok mi se u studenom u Münchenu priprema 15. GavranFest na kojem će sudjelovati teatri iz Njemačke, Austrije i Hrvatske. Teatar GAVRAN početkom godine premijerno je izveo moju komediju "Agencija za sreću" s kojom ovo ljeto gostujemo po našoj obali, a 18. srpnja tom predstavom otvoreni su jubilarni 10. Dani Teatra Gavran u Malom Lošinju. U Novoj Gradiški zavičajnici mi najesen pripremaju također jubilarni 10. LET S GAVRANOM, književno-kazališnu manifestaciju na kojoj će se ove godine upriličiti i međunarodni simpozij posvećen mom književnom i kazališnom radu. Uz neka službena priznanja i nagrade, ova godina donijela mi je i najljepše moguće priznanje čitatelja. Naime, prema egzaktnoj evidenciji o posudbama knjiga u hrvatskim gradskim knjižnicama koju nadzire ZAMP za 2022. zauzeo sam prvo mjesto, dok je na drugom Mato Lovrak, na trećem Pavao Pavličić, potom slijede Sanja Pilić i Sanja Polak. Ponovljeno izdanje moga najnovijeg romana "Portret duše" također me obradovalo. Zadovoljan sam svojom recepcijom i u inozemstvu i u domovini.
Prema vašoj priči "U zagrljaju rijeke" redatelj Bobby Grubić, trostruki dobitnik Emmyja, snimio je istoimeni kratki igrani film. Pretpremijera je održana u ožujku u Čakovcu, no kad se očekuje premijera i koji su daljnji planovi za taj film?
Moja suradnja s filmskim redateljem Bobbyjem Grubićem na 20-minutnom kratkom filmu "U zagrljaju rijeke" bila je iznimno ugodna i uspješna. Film će najesen krenuti po filmskim festivalima. U njemu je na briljantan način glavnu ulogu ostvario Duško Valentić. Bio je tako pun energije na snimanju da nitko od nas nije mogao ni naslutiti da će mu to biti oproštajna uloga. Nakon tog filma upustili smo se u rad na dugometražnom igranom filmu "Urotnici" prema mojoj istoimenoj kazališnoj drami o Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu, napisanoj prije 40 godina. Ta važna epizoda iz hrvatske povijesti imala je brojne interpretacije u literaturi, teatru pa čak i u slikarstvu, ali nikada u filmu, a u pitanju je veliki potencijal za priču o snovima o slobodi koja bi mogla biti zanimljiva i inozemnim gledateljima. Prve scene snimljene su u dvorcu Zrinskih u Čakovcu i u Međimurju, a sada je pred producentom zahtjevan posao zatvaranja financijske konstrukcije jer su povijesni kostimirani filmovi uvijek bitno složeniji i skuplji za napraviti od suvremenih filmova.
Joj, nemoj, nije to za tebe!