Miroslav Lajčak: Dosta mi je bilo biti protektor BiH

Novi slovački šef diplomacije Miroslav Lajčak za Obzor otkriva zašto se vraća u Bratislavu i napušta Sarajevo nakon manje od dvije godine mandata visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

• Mnogi su sumnjičavi glede stvarnih razloga vaše nenadane odluke da prihvatite poziciju ministra vanjskih poslova Slovačke. Prvo, zato što ste samo tjedan ili dva prije govorili da nećete otići iz BiH, a potom i zato što idete na poziciju na kojoj ćete sigurno biti samo godinu dana, jer približavaju se parlamentarni izbori u Slovačkoj. Možete li otkloniti ove sumnje o pozadini svoga odlaska s pozicije visokog predstavnika?
– Iako ljudi na ovom području teško prihvaćaju da nema zavjere i konspiracija, u ovom slučaju to je stvarno tako. Istina je da se sve dogodilo vrlo brzo, a istina je da sam javno više puta izjavljivao da imam obveze u BiH. Međutim, istina je i to da sam u prošli četvrtak dobio izravnu ponudu mog premijera.



To je ponuda koju svaki profesionalni diplomat dobiva jednom ili nijednom u životu i koja je vrhunac jedne profesionalne diplomatske karijere. Takvu je ponudu teško odbiti, a ja sam je prihvatio znajući da se moja misija u BiH približava logičnom kraju. Ja sam sam identificirao sjednicu PIC-a u ožujku kao kulminaciju svog mandata u BiH iz vrlo logičnih razloga. Ako bude donesena odluka o transformaciji OHR-a, onda će se taj ured zatvoriti i ući ćemo u administrativni period u kojem bi moj mandat svakako bio završen. S druge strane, ako bude donesena odluka da OHR ostane, onda to znači da će postojati još najmanje godinu dana, a vjerojatno i dulje.

Nikad nisam imao namjeru ostati toliko dugo u BiH, tako da je ponuda mog premijera zapravo došla samo dva mjeseca prije nego što bih ja objavio svoju odluku o odlasku. Dogovorio sam se s mojim premijerom i Javierom Solanom da ćemo premostiti ova dva mjeseca i ne vidim tu ništa sporno. Mislim da sam pokazao odgovornost i prema svojoj zemlji, a i prema mandatu u BiH. Ponosan sam da sam dobio priliku voditi vanjsku politiku Slovačke, koja je danas uspješna članica EU i NATO-a, zemlje koja je prošle godine imala najbrži gospodarski rast. Ujedno, na novoj poziciji imat ću mnogo mogućnosti da utječem na formiranje stavova europskih i međunarodnih tijela prema ovom području.

• Dakle, odluku o odlasku iz BiH donijeli ste znatno prije ponude koju ste dobili iz Bratislave?
– To je vrlo racionalna odluka. Jer, ako PIC odluči zatvoriti OHR, onda nas čeka više administrativnog posla na tranziciji OHR-a. To bih mogao raditi i ja, ali to već nije politički zahtjevno. A što se tiče pozicije posebnog predstavnika EU, uvijek sam smatrao da na to mjesto treba doći netko drugi.

Ako ne bi bilo odluke o zatvaranju OHR-a, onda bi se išlo na jačanje uloge i autoriteta visokog predstavnika i to bi apsolutno značilo da europske teme prelaze u drugi plan, jer OHR i europska perspektiva ne idu jedno s drugim. Europska filozofija je filozofija partnerstva, a jačanje OHR-a je nastavak protektorata. Ja sam u BiH došao zbog europskih integracija, tako da, ako trebamo ići dalje s OHR-om, ja sebe tu ne vidim. Onda treba doći netko od političara iz EU tko je pristaša protektorata. Ja to nisam i tu nema dvojbe.

• Koja je od tih dviju opciju, zatvaranje OHR-a ili produžetak njegova mandata, vjerojatnija? PIC zasjeda potkraj ožujka, a bh. vlasti još nisu ispunile postavljene uvjete i ciljeve za okončanje mandata OHR-a?
– Odluku će donijeti PIC i ima dovoljno vremena, tako da ja ne želim prejudicirati odluku. Jako je važno da političari i institucije u BiH počnu upravljati stvarima sami, bez međunarodnog tutorstva. Ja ostajem pristaša tranzicije OHR-a u ured posebnog povjerenika EU. Europska ideja i europska perspektiva prioritet su moje misije u BiH. Ja sam prvi visoki predstavnik koji je došao iz nove članice EU i mislim da to nije bila slučajnost.



Cilj je bio, i ja sam tako doživio svoj mandat, da se članstvo u EU građanima BiH približi kao realna perspektiva. Ja tu nemam dvojbi i nikada mi nitko nije pokazao bolju alternativu od ulaska u EU. Imamo objektivne kriterije za zatvaranje OHR-a i ti zadaci još nisu ispunjeni. Bez toga ja neću biti u poziciji preporučiti PIC-u odluku o zatvaranju OHR-a. Domaći političari su na potezu i moraju pokazati kakvu BiH žele.

• Suzdržano ste reagirali na dogovor Dodika, Čovića i Tihića u Banjoj Luci. Je li ono što su oni dogovorili u Prudu i Banjoj Luci, uključujući reorganizaciju BiH u četiri teritorijalne jedinice, put za funkcionalnu i samoodrživu BiH?
– Uvijek sam pozdravljao dogovor iz Pruda zbog filozofije dogovaranja. Nitko mi nikada nije ponudio bolju alternativu od toga da se bh. lideri dogovaraju. Pozdravio sam i izbor tema o kojima se razgovara, jer je to važno i za tranziciju OHR-a i za BiH. Nisam želio ulaziti u razmatranje samih prijedloga s tih sastanaka, jer to je dogovor trojice od šest lidera vladajuće koalicije.

Usto, ti prijedlozi su politička deklaracija koja tek treba biti upućena u parlamentarnu proceduru. No, problem je što se ti prijedlozi ne razmatraju. Trojica se dogovaraju, a ostali odbijaju to ne nudeći nikakvu alternativu. Treba priznati da u tom procesu dogovaranja trojice lidera ima napretka, isto kao što je bilo napretka i u razgovorima šestorice lidera vladajuće koalicije. Ni danas ne mogu shvatiti kome je bilo u interesu da se to ismijava i napada.



• Komentirajući vaš odlazak, neki bh. političari su ustvrdili kako ostavljate BiH u lošijem stanju nego što je bila kada ste preuzimali mandat u ljeto 2007. godine. Slažete li se s njima?
– Ako netko misli da je neuspjeh to što BiH ima prvi formalni odnos s EU, onda ne znam razumije li taj išta. Ako ima bolje alternative od članstva u EU, ako potpis na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ništa ne znači, onda mi je stvarno teško s takvim ljudima razgovarati. Potpisivanje SSP-a je najvažniji događaj u mom mandatu.

Mnogi političari u BiH još nisu shvatili kakva je to prilika i sve dok oni to ne shvate, to će biti izgubljeno vrijeme. Mislim da iza toga stoje osobni i stranački motivi. Političari u BiH su majstori u trošenju vremena, prilika i prijatelja. To se pokazuje i sada. Naravno, to je posljedica i dugotrajnog međunarodnog protektorata koji je za bh. političare stvorio jednu lagodnu situaciju da sve teške odluke ostavljaju strancima.

Svojim uspjehom smatram i to što smo europske integracije stavili u središte pozornosti kao pitanje koje nitko ne može osporiti, jer većina građana podržava taj put. Uspio sam vratiti i fokus interesa međunarodne zajednice na BiH, a on je potreban kako bi međunarodna zajednica donijela prave odluke za BiH. Istina je da je politička retorika negativna, ali već mjesecima nisam čuo da netko iz Sarajeva govori o ukidanju Republike Srpske ili da se dovodi u pitanje opstanak BiH. Mnogo je drugih značajnih odluka koji su uredile značajne stvari u BiH i žao mi je onih koji ne vide sve to.

• Ipak, mnogi ističu kako od Daytona do danas nisu napravljeni ključni pomaci koji bi osigurali da BiH bude funkcionalna zemlja. Mnogo je primjera na kojima se pokazalo da BiH nije stabilna država?
– Ne postoji razumijevanje da ovako komplicirana zemlja može funkcionirati samo preko mukotrpnih, ali neizbježnih kompromisa i dogovora. Grdno se vara svatko tko misli da se izvana može nametnuti mišljenje. Što očekuju svi oni koji zagovaraju jakog visokog predstavnika iz utjecajne europske zemlje? Što očekuju od njega, da igra po pravilima njihove strane, a ignorira ostale dvije?



Budimo iskreni, upravo to očekuju, a ja ih pitam: kakve će biti posljedice takve situacije za BiH? U BiH postoji ta jedna glupa retorika, ali nema akcija protiv države. Jedni traže da koristim bonnske ovlasti zbog mišljena, a nečije mišljenje ne može se promijeniti administrativnim odlukama. Smiješno je da tražite jači angažman međunarodne zajednice u BiH jer se vi unutar BiH ne želite dogovarati. To je apsurdna situacija. EU funkcionira na kompromisu, a to znači odustajanje od maksimalističkih zahtjeva.

U BiH se takav kompromis predstavlja kao poraz i to se ne može promijeniti bonnskim ovlastima. Smjenom nositelja takvih mišljenja samo se mogu radikalizirati njihove pristaše i to ovu zemlju vodi u propast. Ne mogu shvatiti one koji zagovaraju snažnijeg visokog predstavnika. Što on treba uraditi? Smijeniti Milorada Dodika? Zar netko misli da bi se time promijenilo mišljenje svih onih koji ga biraju? Ja ne shvaćam tu kratkovidnu politiku i za mene je strašno kada vidim da ja imam više odgovornosti prema BiH nego neki legitimno izabrani politički lideri u BiH.

• Mnogi od tih političara reći će vam da je rješenje u novoj međunarodnoj konferenciji, nekom “Daytonu 2”?
– To je nemoguće, jer ako bi se donijela takva odluka, svaki od lokalnih igrača trčao bi prema svojim patronima u međunarodnoj zajednici i onda bismo imali ponovno utakmicu o BiH, ali na višoj, međunarodnoj razini. Na kraju bi se to završilo opet nekim kompromisom, odnosno tamo gdje smo bili i 1995. godine.

Vi u BiH biste se opet svađali jer niste dobili ono što ste očekivali. Neshvatljivo je da ovdje još uvijek postoji mišljenje da netko drugi treba ostvariti moje maksimalističke zahtjeve ignorirajući maksimalističke zahtjeve drugih. Takva filozofija vodi BiH u propast.



• Takvi lideri, ipak, dobivaju golemu potporu na izborima?
– Ovih šest lidera pokazalo je mogućnost dogovaranja. Oni su uspjeli postići niz dogovora koji su otvorili europski put i taj proces je davao rezultate. Ali, vidite, nekome je jako stalo da BiH ne ide tim putem. Tko je i zašto ismijavao te sastanke šest lidera?

Možda se plašio da će ova zemlja profunkcionirati bez njega. I onda bolje da BiH ide u propast sa mnom nego da ide naprijed bez mene. Kakav je to odnos prema državi? A svi ti novinari koji su se jako angažirali na ismijavanju sastanaka šestorice lidera neka se zapitaju čemu su služili.

• Što je rješenje ako se ovaj višegodišnji status quo u BiH zadrži i ako ne bude volje za kompromisom?
– Ovakvo stanje ne može se održavati. Ova godina je godina istine. Status quo u situaciji kada Srbija dobiva režim bez viza, a Crna Gora kandidacijski status za EU, ne postoji. To je nazadovanje koje će izazvati antieuropske reakcije unutar BiH. Mi ne možemo jednu zemlju istodobno tretirati i kao partnera i kao europski protektorat.