Biti prvi u nečemu, pa makar to bila i operacija, nije mala stvar! – kaže 17-godišnji Miroslav Odorjan. Spremno demonstrira kako bez problema može učiniti čučanj ili igrati košarku i kao iz rukava sipa sve datume važnih liječničkih kontrola, operacija, rehabilitacija....
– Ne, apsolutno me ništa ne boli, čak ni kada se vrijeme mijenja – kaže ovaj učenik Srednje trgovačke škole iz Sesveta i kao jedini vidljivi znak što je sve iza njega pokazuje operacijski rez na koljenu.
Njegova medicinska priča krenula je prije tri godine kada je na tjelesnom pao na koljeno, a bol ga dovela do Klinike za ortopediju KBC-a na Šalati i ortopeda prof. dr. Miroslava Smerdelja. Udarac u koljeno nije bio problematičan, ali...
Metoda baš za Miroslava
– Otkrili smo da Miroslav u koljenu nosi tumor, srećom, pokazalo se benigni, ali tumor je rastao, napredovao, širio se prema zglobnoj hrskavici i kad je postalo rizično da će probiti zglob, tumor je trebalo izvaditi – govori prof. Smerdelj koji na Šalati vodi onkološki tim.
Predstojnik Klinike doc. Domagoj Delimar opisuje kako je tumor uklonjen artroskopskom tehnikom, kroz sićušne rupice na koljenu, ali je nakon operacije u koljenu ostao defekt hrskavice i kosti.
– Tu je šupljinu, rupu u koljenu kod tako mladog čovjeka, trebalo popuniti na što biološkiji način kako bi funkcija koljena bila normalna i dugotrajna. Ima različitih metoda kojima je moguće nadomjestiti šupljinu koja ostaje nakon operacije tumora, a izbor metode ovisi među ostalim o tome gdje je defekt lociran i kakvo je oštećenje pa sve metode nisu pogodne za sve pacijente. Za ovoga mladog pacijenata nijedna od metoda koje koristimo u kliničkoj praksi nije bila pogodna jer je defekt u dječakovu koljenu bio jako velik i širok – govori doc. Delimar, a prof. Smerdelj dodaje:
– Miroslav je imao šupljinu u koljenu površine 2x3,5 centimetara, koja je k tome išla u dubinu gotovo tri centimetra. A tolika rupa u koljenu, i to u dijelu koji je najopterećeniji, veliki je defekt.
Za dječaka je najbolji izbor bila transplantacija koštano-hrskavičnoga presatka i roditeljima je prvo predloženo da operaciju obave u jednom centru u inozemstvu.
Malo-pomalo ipak je odlučeno da se dječak operira na Šalati, s obzirom na to da je prof. Smerdelj nedugo ranije u medicinskom centru u Chichagu asistirao pri jednom takvom zahvatu. Krenula je detaljna priprema. Trebalo je prije svega imati donora koštano-hrskavičnog presatka, koji je i dobiven u jednoj multiorganskoj eksplantaciji.
Ovaj dio koljena donora transfuziologinja dr. Ines Bojanić pohranila je u specifičan medij. Bilo je, naime, nužno stanice hrskavice očuvati živima. Kost odumire, ali se nakon implantacije pregrađuje, regenerira i postaje normalni dio kosti pacijenta. Bitno je hrskavicu koja nema vlastito krvno tkivo održati na životu. Presadak je u roku od petnaest dana trebalo ugraditi pacijentu.
Jedan je problem riješen, ali pojavio se novi jer specijalni instrumentarij koji je potreban za ovaj tip operacije u Europi jedan je jedini, i to u Bruxellesu, odakle “šeta” po europskim zemljama. Ovakve su transplantacije relativno rijetke, rade se u samo šest-sedam centara, a instrumentarij je enormno skup.
Njegovo unajmljivanje košta 2500 eura, no liječnici Klinike na Šalati uspjeli su ga za svoju prvu operaciju dobili besplatno.
Precizan zahvat
Prof. Smerdelj, prim. Ivan Bojanić i doc. Mislav Jelić implantirali su presadak koji je prije ugradnje trebalo precizno oblikovati kako bi savršeno ušao u šupljinu kosti koljena. Rekonstruktivna operacija mora biti savršeno precizna kako ne bi došlo do oštećenja hrskavice i bit će jako zanimljivo vidjeti u kakvom će stanju biti dječakovo koljeno za trideset godina, ističu naši sugovornici.
Mladi Miroslav inače ne mora piti lijekove protiv odbacivanja tuđega tkiva, jer je kost u trenutku implantacije bila mrtva, a hraskavične stanice nisu u kontaktu s imunološkim stanicama, potpuno su odvojene i nema rizika od odbacivanja.
– Dječak je pod kontrolom godinu i dva mjeseca nakon implantacije i sve rendgenske slike i nalazi magneta potvrđuju da je zahvat učinjen besprijekorno, a u javnost izlazimo tek sada jer smo željeli biti posve sigurni da je sve uspjelo – zaključuje šef Klinike na Šalati uz molbu da javnosti prenesemo i to da su na toj klinici prije samo godinu i pol dana liste čekanja za umjetni kuk ili koljeno bile dvije i pol godine, a danas se na operaciju za oba ova zahvata dolazi za manje od mjesec dana. Operira se čak 40 posto više nego prije!
Ne može se ni usporediti po važnosti jedan kirurg i jedan nogometaš ili političar a na žalost niti njihove plaće. Da tog kirurga dok operira gleda cijeli svijet kao što se gleda mundijal gdje ima puno reklama i sponzora valjda bi i on uspio imati veću plaću. Danas se vrijednost gleda samo u parama i izražava u parama. Koliko para proizvodiš toliko i vrijediš, stvarno velika nepravda i velika potvrda ljudske gluposti besmislenosti mnogih ljudskih aktivnosti.