Miroslav Škoro skoro da je uspio već samom objavom predsjedničke kandidature. Ne samo što je odabrao suvremen, "viralan" medij za objavu - internet i svoju Facebook stranicu - već način na koji je to učinio 6-minutnom izjavom zaljuljao je percepciju težine političkih poruka u Hrvatskoj.
Voljeli ga ili ne, slagali se ili ne s njegovim programom, a ima ga, Škoro je te nedjelje ujutro 6-minutnom "Facebook misom" vratio prirodan govor na hrvatsku političku scenu.
I to je možda najveći domet njegove kandidature, jer se kao čovjek od krvi i mesa, inteligentan i ozbiljno pripremljen, u tih šest minuta potencijalnim (i nezadovoljnim) glasačima obratio sasvim razumljivim i jasnim govorom. Za razliku od igre skrivača i zakukuljene retorike domaćih političara. Ispada da je jednim govorom deklasirao uobičajene prazne fraze političara kojima, čast izuzecima, više ne vjeruju niti njihove obitelji, a kamoli imovinske kartice.
Za razliku od Milanovića koji minimalizira funkciju predsjednika, Škoro ju želi maksimalizirati, što je u trendu s današnjim rastućim "narodnim" populizmom u EU i SAD, a putem je pobrao i respekt Mesića i Josipovića koji su nominalno s druge strane političkog spektra.
Sva ona snobovska podcijenjivanja da se radi o "pjevaču" pala su u vodu, ne samo zato jer je Škoro i autor i izvođač - što je činjenica bez obzira na ukuse - nego upravo zbog toga što su ljudi sa scene već i zbog svog posla svjesni publike i "izbornog tijela", pa i bolje percipiraju i komuniciraju s njim za razliku od političara izoliranih u virtualnim PR svjetovima.
Ukratko, Škoro je spram njih djelovao promišljeno i nekog je vraga rekao. Dapače, vrlo je jasno i nedvosmisleno poručio što želi - zlobnici bi rekli "predsjedničku diktaturu", kao i Kolakušić.
Za razliku od dosadašnjih neslužbenih i službenih predsjedničkih kandidata, izuzev Kolakušića, koji se izjavama bojažljivo skrivaju u imaginarni "centar", ne želeći provocirati lijeve i desne, Škoro je kao iz topa isporučio konkretne izjave i planove.
Oni vam se ne moraju sviđati ako niste za povratak u predsjednički sustav, anuliranje Sabora i protestni populizam izjava o "narodu" (Kojem? Jer što je s onima koji nisu za referendume ili na njih ne izađu?), ali u ovo doba neodgovornosti političke elite koja iritira građane, Škoro je "ubo" taman tamo gdje je htio i sa svoje točke motrišta poručio da mu je namjera to promijeniti prema vlastitom političkom ukusu, a upravo je to ono što hrpe nezadovoljnih žele.
Sve to Škoro ne zna zato što je doktor ekonomskih znanosti - što je opet floskula onih koji ga "brane" da nije samo "pjevač" - već upravo zato što je pjevač (s iskustvom). Glazbernik je bio prije nego je postao doktor, što je naravno dodatni plus za čovjeka koji je bio u politici i izašao iz nje, otišao iz Sabora bez da je aktivirao ikakve beneficije, a to je na domaćem političkom tržištu "interesnih zastupnika" ozbiljan kapital i čudo neviđeno.
Za razliku od, kako sam pisao pred nekoliko tjedana, no-name političara koji ne mogu zbrojiti niti vlastite metre kvadratne u imovinskoj kartici. Pardon, ne žele. Škoro možda nije vaš predsjednički kandidat, moj sigurno nije, ali je uvodnim proglasom daleko smislenije i ozbiljnije zaprijetio uljuljkanoj političkoj eliti nego se to itko pred par tjedana mogao nadati. Skoro da je već uspio.
bez da je aktivirao ikakve beneficije - totalno kriva uporaba hrvatskog jezika. Ali od glazbenog kritičara (dobrog) nije ni za ovčekivati bolji jezik. Svakako oštroumna analiza. I za razliku od Kuščevića ili Brkića ili Milanovića ili predsjednice koji su aktivirali sve moguće beneficije - Škoro je car