Misao - generator nasumičnih događaja

Tijekom gotovo tri desetljeća mali laboratorij sa Sveučilišta Princeton u New Jerseyju uspio je dovesti u neugodan položaj upravu Sveučilišta, razbjesniti dobitnike Nobelove nagrade, pridobiti podršku filantropa i dospjeti na naslovnice širom svijeta jer su se trudili dokazati da misli mogu utjecati na tijek događaja. Ali krajem ožujka ove godine princetonski Laboratorij za istraživanje tehničkih anomalija, ili PEAR, zatvoren je.

Laboratorij je provodio studije o izvanosjetilnoj percepciji i telekinezi iz svog prenatrpanog sjedišta u podrumu zgrade tehničkog fakulteta od 1979. Njegova oprema postala je zastarjela, a izvori novca su presušili.

Zategnuti odnosi
– Čak 28 godina radili smo ono što smo htjeli raditi i nema razloga da ostanemo i nastavimo stvarati još više istih podataka – rekao je osnivač laboratorija Robert G. Jahn, 76-godišnji bivši dekan Tehničkog fakulteta Sveučilišta Princeton i profesor emeritus. Ako nam ljudi ne vjeruju nakon svih rezultata koje smo dali, znači da nikada i neće.

Sveučilište Princeton nije objavilo nikakav službeni komentar.
Zatvaranjem laboratorija završena je jedna od najčudnijih priča u modernoj znanosti, ili znanstvenoj fantastici, ovisno o gledištu. Laboratorij već odavna ima zategnute odnose sa Sveučilištem. Mnogi znanstvenici su ga otvoreno odbacivali.

– Bio je sramota za znanost, a vjerujem i sramota za Princeton – rekao je Robert L. Park, fizičar sa Sveučilišta Maryland koji je objavio knjigu Voodoo znanost: Put od gluposti do prijevare.

– Znanost uživa veliki kredibilitet, ali ovo je jedna od onih stvari koje ga uludo rasipaju.
PEAR je bio anomalija od samoga početka, duh u strojarnici fizikalne znanosti kojem nikada nije priznata važnost, ali ipak nikad nije bio potpuno protjeran.
 Njegova dugovječnost ilustrira snagu i ograničenja znanstvene stručne recenzije, procesa kojim istraživači uzajamno procjenjuju svoje radove.

Fascinirana javnost
– Znamo da ljudi imaju shvaćanja koja su izvan glavne struje – rekla je sociologinja Harriet Zuckerman, autorica knjige Znanstvena elita, i viša potpredsjednica Zaklade Andrewa W. Mellona. Ali  ali ako žele novac za istraživanje, moraju proći kroz stručnu recenziju, a sustav će biti vrlo skeptičan prema idejama koje nisu u skladu s onim što je već poznato, kaže ona.

U jednom od PEAR-ovih standardnih eksperimenata sudionici istraživanja sjeli bi pred elektroničku kutiju veličine tostera, koja je prikazivala nasumičan niz brojeva tik iznad i ispod 100. Voditelji pokusa uputili bi osobe da jednostavno “misle visoko” ili “misle nisko” i gledaju ekran. Nakon više tisuća ponavljanja – ekvivalentnih bacanju novčića – istraživači bi provjerili postoje li razlike između brojeva koje su strojevi izbacivali i slučajnog niza.

Analizirajući podatke iz takvih pokusa, PEAR-ov tim zaključio je da ljudi mogu vrlo blago utjecati na ponašanje tih strojeva mijenjajući ishod u 2 do 3 bacanja od 10.000. Ako ljudski um može djelovati na ponašanje takva stroja, tvrdio je dr. Jahn, onda misao može izazivati promjene u mnogim drugim područjima života – pomažući, na primjer, kod liječenja vlastitih i tuđih bolesti.

Takve priče fascinirale su javnost, ali većina znanstvenika ostala je hladna. Istaknuti časopisi o istraživanjima odbili su objavljivati radove s PEAR-a.
Brenda Dunne, razvojna psihologinja, bila je voditeljica laboratorija od njegova otvaranja i koautorica mnogih njegovih studija.

– Poslali smo naše podatke na recenziju vrlo dobrim časopisima – rekla je B. Dunne, ali nitko ih nije htio ocijeniti. Bili smo vrlo otvoreni s našim podacima. Ali kako dobiti stručnu recenziju ako nemate stručnjake, kazala je.

Znanstvenici se oglušili
Nekoliko stručnih komisija proučilo je PEAR-ove metode tijekom godina tražeći nepravilnosti, ali nisu pronašle dovoljno razloga da prekinu njihov rad. Tijekom 1980-ih i 1990-ih PEAR je objavio više od šezdeset izvještaja o istraživanjima, većinom u časopisu Društva za znanstvena istraživanja, grupe posvećene istraživanju tema izvan glavne struje znanosti. Dr. Jahn i B. Dunne dužnosnici su u tome društvu.

Stari strojevi za generiranje slučajnih događaja smješteni su u skladište, ali proučavanja telekineze i s njom povezanih pojava će se nastaviti. “Došlo je vrijeme za novu eru”, rekao je dr. Jahn, “vrijeme da se netko pozabavi pitanjem kakve su implikacije naših rezultata za ljudsku kulturu, za buduća istraživanja i – ako su otkrića točna – što ona govore o našim osnovnim znanstvenim stavovima”.