Australska humanitarka, spisateljica i fotografkinja Mishka Gora često piše kako Haaški sud nije ispunio svoju zadaću a za suđenje i presude generalima Gotovini i Markaču drži da su farsa. U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list argumentira svoje teze i otkriva da je prvi put u lipnju 1993. godine posjetila Hrvatsku u funkciji direktorice njemačke nevladine udruge IMO a kasnije je radila za UNHCR.
Koliko ste dugo i gdje radili na području bivše Jugoslavije?
S radom sam započela u "Bolnici dječje selo" kraj Makarske gdje su bili smješteni izbjeglice i prognanici. Poslije sam radila u Splitu. Kad sam radila za UNHCR, bila sam smještena u Erdutu, u UNPA zoni istok, pa sam stalno obilazila Vukovar, Beli Manastir, Osijek i Sombor u Vojvodini.
Koliko ste bili upućeni u uzroke početka rata?
Studirala sam povijest jugoistočne Europe na sveučilištu u Los Angelesu koju je predavao i profesor s područja bivše Jugoslavije, tako da je moje poznavanje povijesti prije 20. stoljeća bilo dobro. Naravno da sam se zainteresirala i za aktualnu situaciju, kad su počele stizati vijesti o ratu u Hrvatskoj. Zaprepastila me destrukcija u Vukovaru i napad na Dubrovnik. Odrasla sam s uvjerenjem da se nakon holokausta to zlo ne može ponoviti, pa sam željela iz blizine saznati što se to događa u bivšoj Jugoslaviji.
Koliko dugo pratite rad Haaškog suda i mislite li da je ispunio svoju misiju?
Rad Haaškog suda pratim od samog početka, ali detaljno sam ga počela proučavati tek odnedavno. Kao i većina ljudi, vjerovala sam da suci u Haagu rade dobro, iako sam bila iznenađena kad su se pojavile optužnice protiv hrvatskih generala. Pretpostavila sam da se radi o političko-birokratskoj zavrzlami i da će ih Haaški sud osloboditi. Vjerovala sam u to jer je do ove godine Tribunal osudio mnoge ratne zločince temeljem čvrstih dokaza. Ni u kojem slučaju ne želim dovesti u sumnju prijašnje presude. Ljudi poput Gorana Jelisića i Radoslava Krstića su pravedno osuđeni za zločine koje su počinili. Međutim, u slučaju Gotovine i Markača Tribunal je u potpunoj kontradikciji sa svojom misijom. Presuda Gotovini implicira cijelu hrvatsku naciju.
Možete li biti precizniji?
Presuda izričito imenuje predsjednika Tuđmana liderom zavjere i tvrdi se da je operacija Oluja, koju smatram legitimnim vojnim odgovorom na srpsku okupaciju tzv. Krajine, zločin protiv humanosti. Zaista je smiješno da general Gotovina, koji je spasio desetke tisuća Bošnjaka u Bihaću od Mladićevih horda, bude osuđen za zločine koje je spriječio. Uz to, srpsko vodstvo naredilo je evakuaciju tzv. Krajine i ono je odgovorno za etničko čišćenje Srba u Krajini. Haaški sud nije skratio rat niti je spasio živote nevinih. Osnivanje Haaškog suda nije zaustavilo srpske snajperiste da ubijaju civile u Sarajevu niti je zaustavilo ulazak srpske vojske u Srebrenicu, koja je bila pod zaštitom UN-a, nakon čega su Srbi poubijali 8000 muškaraca i djece.
Prestanak ubijanja nevinih civila i završetak rata omogućio je general Gotovina vojnim akcijama u BiH.
Prošli tjedan objavili ste članak u kojem tvrdite da je suđenje generalima Gotovini i Markaču farsa. Na čemu to temeljite?
Cijela je priča toliko apsurdna te da nema ozbiljnih posljedica bila bi čak zabavna. Podsjeća me to na drugorazredni film u kojem se glavni lik bori protiv beskrupuloznog neprijatelja koji je spreman na sve ne bi li ga uništio. Međutim, u ovom slučaju nema jamstva za sretni završetak, nema naznaka da će istina pobijediti. Suđenje je bilo glumatanje jer su suci pojedina mišljenja i glasine podignuli na razinu dokaza te postavili neutemeljenu teoriju. Zamislite da se, na primjer, optuži Winstona Churchilla za zavjeru etničkog čišćenja Normandije. Više od 13 tisuća francuskih civila ubijeno je u oslobađanju Normandije, ali to nitko ne smatra ratnim zločinom.
Kako je, po vašem mišljenju, američki veleposlanik Peter Galbraith svjedočio na Haaškom tribunalu?
Držim da je Haaški tribunal doveo Galbraitha u nezavidnu poziciju, a najvažnija je činjenica da Tribunal u konačnoj presudi nije praktički uvažio najvažnije dijelove njegova svjedočenja. Galbraith je više puta izjavio kako je Amerika podržala operaciju Oluja, ali suci su neshvatljivo ignorirali taj dio njegova svjedočenja te se usredotočili na njegovo mišljenje o predsjedniku Tuđmanu.
Mislite li da bi presude protiv generala Gotovine i Markača na temelju sintagme "udruženog zločinačkog pothvata" mogle proizvesti optužnice protiv drugih vojski?
Ne vjerujem da je to moguće imajući u vidu snagu SAD-a i njegovih saveznika, ali presuda je kreirala ozbiljan presedan i teoretski je to moguće. Imali smo prilike vidjeti Tonyja Blaira kako se povlači po sudovima zbog uloge u iračkom ratu, pa bi bilo neozbiljno odbaciti tu mogućnost. Haaški tribunal uspostavio je novi način odgovornosti po kojoj netko može biti osuđen za zločine koje nije počinio. Prema "udruženom zločinačkom pothvatu", svatko tko zapovijeda vojnicima odnosno vojskom, počevši od predsjednika SAD-a ili kraljice Elizabete II. do generala i admirala, može biti optužen zbog prekomjernog granatiranja. Na primjeru generala Gotovine upotreba sintagme "udruženog zločinačkog pothvata" pokazuje kako se cijela vojna operacija može nazvati ratnim zločinom.
Što Vlada Republike Hrvatske, obrane generala, hrvatska dijaspora i javnost mogu učiniti u žalbenom postupku u cilju pobijanja prvostupanjske presude?
Obrana nema izbora nego nastaviti boriti se za pravdu. Vlada i Hrvati u svijetu trebaju više raditi na širenju informacija o velikoj nepravdi koja se dogodila i suprotstaviti se zabludama koje caruju u pojedinim medijima. Nije dovoljno samo proglasiti generale herojima, Hrvatska i njezin narod trebaju biti dio postupka budući da će svijet biti vaš sudac.
. .pa molili i postili smo za pravednu presudu....