Dio ljudi koji dvoji između mene i Mirele i Laburista, koji su ljevije od SDP-a, misle da sam izdao lijevu ideju kad sam otišao u centar. Misle da sam otišao desno, a ja sam postao – normalan, shvatio sam da se sve socijalne ideje mogu ostvariti onda kada imaš ekonomiju koja to omogućava – vatreno mi objašnjava lider Nacionalnog foruma Nikica Gabrić. Dok sam u njegovoj "Svjetlosti" prethodno čekao razgovor, iz ureda je izašao s Jadrankom Kosor. A baš sam želio pitati: "A gdje vam je gđa Kosor, ne razdvajate se?"
– Dogovarali smo mjesta gdje će ona nastupati, ljudi je vole, vole je u Slavoniji, u područjima u kojima HDZ tradicionalno ima podršku jer je ona kao ministrica branitelja za njih puno napravila. Posebno je voli klasa ljudi koji se nisu dobro snašli, koji su bili ratom pogođeni, koji su doživjeli strašne stvari i sada su skupina socijalno napuštenih ljudi od društva i države.
HSLS-ova avantura
Znači, ideja da uključite Jadranku Kosor u Nacionalni forum bila je ipak dobra?
– Apsolutno. Već smo se na neki način dva puta rebrendirali. Kao Nacionalni forum kod ljudi smo izazvali pažnju zato što se uistinu oko mene okupio niz stručnih ljudi koji ne rade za državu, koji imaju neovisnost pa na politiku mogu gledati na pravi način, za druge, a ne za sebe, jer od politike ne moraju živjeti. Budući da me je desnica počela odmah gurati na lijevi dio biračkog spektra i proglašavati bivšim predsjednikom omladine bliskim Ivi Josipoviću, a to su radili zato da uzmem jedan dio lijevih birača – odlučio sam ići u koaliciju s HSLS-om da bih dobio desnu nogu unutar koalicije. To je kod mojih birača izazvalo određenu zbunjenost. U HSLS-u međutim još uvijek ima čestitih ljudi, koji isto žive od svoga posla i koji su na kraju mogli otići prema HDZ-u i imati tako puno sigurniju poziciju, ali su se ipak odlučili na avanturu sa mnom. Moji birači su na neki način protestni birači, nezadovoljni SDP-om i HDZ-om i očekivali su da se Forum neće ni s kim udruživati. No, Hrvatska nema novih birača i novih ljudi i meni je HSLS bio potreban da bih dobio poziciju centra. Uvođenje Jadranke Kosor opet je neke pomalo zbunilo. Rekao bih da sam izgubio jedan posto svojih originalnih, protestnih birača, ali ćemo s Jadrankom dobiti 3 do 4 posto birača koji su bliski njoj. Jedno istraživanje pokazalo nam je da je, zanimljivo, Jadranka popularnija u HDZ-ovom biračkom tijelu od Tomislava Karamarka.
Zbunjuje da je više političke tolerancije unutar Hrvatske bilo 1990-ih nego danas?
– U to doba je neprijatelj bio jasan. Srpska i agresija JNA ujedinila je hrvatski narod i građane. Danas mi ne vidimo neprijatelja, ne vidimo neprijatelja u takvoj razjedinjenosti, u dugu od 80 milijardi eura, ne vidimo neprijatelja u dužničkom ropstvu koje nam se sprema jer nismo u stanju otplaćivati ni kamate, a kamoli glavnicu, ne vidimo ga ni u demografskoj katastrofi, u činjenici da svake godine u Hrvatskoj živi 25 tisuća ljudi manje, 10 tisuća ih se manje rađa nego što ih umire, a 15 tisuća obrazovanih napusti Hrvatsku. Tom nerazumijevanju da bismo se mi svi ipak morali udružiti nažalost pridonose političke vođe dviju najjačih stranaka koji misle da mogu sa svojom strankom riješiti probleme Hrvatske. To političko ludilo u kojem se želi poraziti protivnik, potući ga do nogu, obezvrijedit ga do kraja i vidjeti samo negativne strane, ono blokira bilo kakve reforme. Optuživanje cijelih stranaka kao lopova, kriminalaca, ubojica, stvara atmosferu trajnog i ljutog neprijateljstva.
Koji vas je motiv nagnao da pošaljete otvoreno pismo premijeru Milanoviću, s kojim ste tog dana otišli i na ručak?
– Tom prilikom sam mu i predao pismo. Pozvao sam ga na konsenzus o Hrvatskoj najvažnijim pitanjima. Rekao sam mu da on u idućih godinu i pol dana neće uspjeti provesti društvene reforme i da će svatko pogriješiti ako ne pozove drugu stranu kad dobije mandat. No, problem je što i Milanović i Karamarko vjeruju da bi pristajanje na konsenzus bila – slabost.
Koalicija s HDZ-om
Kako je Milanović reagirao na vaš poziv na konsenzus?
– Da u tom trenutku on ne može s Karamarkom zato što je HDZ osuđen, imaju sudski proces i sl. Pokušao sam mu objasniti da se to ne odnosi na cijelu stranku te da sigurno i unutar SDP-a i HDZ-a postoje snage koje bi željele takvu vrstu zajedničkog rada za spas zemlje.
Jeste li na sličan način "pismom" ili "kavom" pokušali utjecati i na HDZ i Karamarka?
– Jesam, prije nekoliko tjedna i s Karamarkom sam razgovarao o potrebi konsenzusa. Odgovorio mi je da mu u ovom trenutku ne pada na pamet konsenzus zato što je on u boljoj poziciji, pada rejting vlasti koje nisu provele društvene reforme, ali da o tome valja razmisliti. Čak i Karamarko je tjedan dana poslije izjavio kako je spreman i neideološki koalirati u interesu države.
Za razliku od Mirele Holy i njezina OraH-a te Dragutina Lesara i Laburista, vi niste nikada izjavili da ne biste mogli koalirati s HDZ-om?
– Točno je to, ali uvjet za koaliranje i sa SDP-om i HDZ-om bio bi da se ona treća strana isto pozove u koaliciju oko 5 bitnih pitanja i reformi: zdravstva, mirovina, obrazovanja, teritorijalnog preustroja, izbornog sustava uvođenjem izravnog biranja.
>> Gabrić: Premijeru, ne budite kukavica, ukinite nepotrebne općine!
gabriću proziran si, svi znamo da si ti sdp-ova marioneta