Nathali je pod sedativima, još nije svjesna što se dogodilo, kazala nam je jučer Svjetlana Bilan, prijateljica Samuelove majke i bivše supruge Maura Pinzana (33), koji je u subotu u Vodnjanu nožem ubio svog petogodišnjeg sina jedinca, a potom se objesio. Prema njezinim tvrdnjama, Nathali i Mauro imali su zajedničko skrbništvo nad Samuelom.
Brižljiv na bolestan način
– Nathali je imala povjerenja, nikad nije branila ocu viđati dijete jer s njime vikendima nije bio nasamo, već u obiteljskoj kući Maurovih roditelja. Dijete je najviše vremena provodilo s bakom, Maurovom majkom – kazala je Svjetlana Bilan, napominjući kako Nathali nije mogla ni pomisliti da se takva strahota može dogoditi. No, dodaje kako je njezina prijateljica upozoravala Centar za socijalnu skrb na Maurove, kako je kazala, oscilacije u ponašanju, ne želeći precizirati o kakvim je stanjima riječ. Ipak, Nathali nije tražila zabranu pristupa djetetu, bojala se da će time izazvati Maurovu reakciju, kaže Snježana Bilan, dodajući kako je Mauro bivši ovisnik koji je imao problema i s alkoholom. Ravnatelj pulskog Centra za socijalnu skrb Marin Folo potvrdio je da su Nathali i Mauro imali zajedničko skrbništvo nad malim Samuelom. Nathalina prijateljica Snježana Bilan veli pak da je Mauro malog Samuela običavao uzimati četvrtkom, a vraćati ga majci u ponedjeljak. Na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice Pula potvrdili su da je Mauro tijekom ove godine bio hospitaliziran zbog problema s ovisnošću, no nisu zabilježili da je psihotičan, suicidalan ili homicidalan. Slučajevi ovakvog proširenog samoubojstva poznati su u psihijatriji. Najčešće je, objašnjava predsjednik Hrvatskog psihijatrijskog društva prof. Vlado Jukić, riječ o osobama koje su "brižljive", ali na bolestan način.
– U trenutku kada takva osoba sebi želi oduzeti život, ona to želi učiniti i svojoj "najdražoj" osobi jer "kako će ta osoba živjeti bez nje". Pacijent jednostavno smatra da će osobi koja je predmet njegove "brige" život bez njega biti patnja i mučenje – objasnio je prof. Jukić i dodao da je i sam imao jednu takvu pacijenticu, no ubojstvo djeteta je, na sreću, spriječeno. Ipak, upozorava da, kada se tako nešto dogodi, psihijatri za događaj mogu biti odgovorni samo ako je pacijentu prije događaja dijagnosticirana neubrojivost.
– Takvi pacijenti ni pod koju cijenu u trenutku dok su neubrojivi i predstavljaju opasnost za sebe ili okolinu ne smiju ostati bez liječničkog nadzora – objasnio je psihijatar i dodao da je suludo odgovornost prebacivati na liječnike zato što je čovjek koji je ubio u nekom trenutku svog života bio na psihijatriji.
Svi gube kontrolu
U Americi se, kaže, već 15 godina vodi sudski spor o tome tko je kriv za ubojstvo koji su, nakon što je njihovu kćer ubio njezin "brižljiv" dečko, pokrenuli roditelji.
– Pacijent je odbio odlazak u bolnicu, a psihijatar je prekršio pravilo povjerljivosti i o svemu obavijestio policiju – nastavio je. Policija je mladića pozvala na razgovor, no on je tvrdio suprotno. Morali su ga pustiti.
– Nakon dva mjeseca mladić je ubio svoju djevojku, a s obzirom na zakon o pravima pacijenata, ni Vrhovni sud još nije donio odluku je li odgovoran psihijatar, policija ili netko treći – kaže prof. Jukić. Svaki čovjek, upozorava, nosi potencijal da u određenom trenutku izgubi kontrolu nad svojim postupcima, a psihijatrijski pacijenti to liječnicima otkrivaju u sklopu niza drugih simptomatičnih ponašanja.
– Ti simptomi nisu uvijek jasni, a psihijatar mora jako paziti da ne povrijedi prava pacijenta i često, unatoč sumnji koju u njemu bolesnik pobudi, ne može ništa učiniti – naglasio je Jukić.
\"Vodnjanci i dan nakon stravičnog ubojstva teško prihvaćaju strašnu istinu da je u njihovu mirnom, idiličnom mjestu takvo što moguće.\" Je, prije tjedan dana su se Romi poklali na trgu. Zaista mirno i idilično.