Mislio je kako ga je samo upiknuo komarac. Prije otprilike tjedan dana primijetio je blago crvenilo na stražnjem dijelu gležnja. Liječnici su mislili da je u pitanju iritacija kože, ali nakon tjedan dana na peti Adama Noela pojavila se rupa. "Nešto čudno se događa", pomislio je i otišao u bolnicu Austin u Melbourneu.
Bilo je to u travnju 2020. godine kad je pandemija koronavirusa snažno pogodila Australiju te je osoblje bilo preopterećeno poslom. Liječnici su mu rekli da će rana brzo zacijeliti, ali umjesto da zacijeli, za nekoliko dana kroz rupu se mogla vidjeti njegova Ahilova tetiva. Ponovno se vratio u bolnicu, ovoga puta u jednu od vodećih australskih bolnica St. Vincent, gdje su ga zadržali oko tjedan dana kako bi obavili biopsiju. Otkrili su kako se radi o čiru Buruli, bakterijskoj bolesti koja može uzrokovati otvorene rane te trajno unakaziti tijelo ako se ne liječi, piše BBC.
Adam je mogao izgubiti stopalo, rekli su liječnici, jer je od dana kada je primijetio crvenilo do uspostavljanja dijagnoze i propisivanja pravog lijeka prošlo je čak šest tjedana.
Prije nego što je primijetio promjene na nozi, Noel je radio često u vrtu. "Sjekao sam hrpu stabala koje nitko nije dirao 20 godina", kazao je Noel i nastavlja: "Prilično sam uvjeren da je dobivanje čira povezano s rušenjem drveća i staništem oposuma."
Znanstvenici vjeruju da bi ove mekane, noćne životinjice mogle igrati ključnu ulogu u prenošenju čira Buruli na ljude. I oni pate od bolesti, a bakterija Buruli pronađena je u velikim količinama u njihovu izmetu. Mnogo prirodnih staništa oposuma izgubljeno je tijekom posljednjih godina, što je dovelo do bližeg suživota ljudi i oposuma.
Nekoć stanovnik predgrađa, čir Buruli sada se približava Melbourneu, a liječnici i znanstvenici pokušavaju ga zaustaviti prije nego što dosegne populaciju od pet milijuna ljudi.
Noel živi u Melbourneu, ali njegova obitelj ima kuću na plaži udaljenu otprilike 100 km na poluotoku Mornington. To nije baš mjesto na kojem biste očekivali bakterije koje jedu meso, ali slučajevi čira obično se mogu naći na Buruliju u Victoriji.
Čir Buruli može brzo uništiti kožu i meko tkivo ako se tjednima i, u mnogim slučajevima mjesecima ne liječi kombinacijom specifičnih antibiotika i steroida. "Bez obzira na to koliko je lezija mala, nema nikoga na koga ova bolest značajno ne utječe", kaže Daniel O'Brien, liječnik za zarazne bolesti i stručnjak za ovu vrstu čireva, koji vodi kliniku u obližnjem Geelongu.
Fizički utjecaji su veliki: agresivni čir može uzrokovati unakaženost, zahtijevati ozbiljnu operaciju i dovesti do dugotrajne invalidnosti. "Zaista može pojesti čitav ud", dodaje O'Brien.
Liječenje problematično zbog značajnih nuspojava
"Teško ide. Jako je neugodno", kaže Cheryle Michael, umirovljenica koja je u kolovozu 2020. dobila čir na Buruliju i još uvijek uzima lijekove. "Steroidi su me učinili tako depresivnom, tako umornom i nemotiviranom", kaže ona. Antibiotici također uzrokuju probavne probleme zbog kojih je bila nervozna i nije htjela napustiti kuću. "Iskreno, zaista ne želim biti previše udaljena od vlastitog zahoda", ispričala je.
Čir Buruli liječi se jakom dozom dvaju snažnih antibiotika koja treba uzimati nekoliko tjedana, a često i mjeseci. Ovisno o težini čira, potrebne su i velike doze steroida, kao i operacija.
Dok čir Buruli izjeda meko tkivo onih nesretnika koji pate od njega, pitanja muče liječnike i znanstvenike koji imaju zadatak pokušati spriječiti da zarazi bilo koga drugog.
"Ne znamo dovoljno o tome. Postoje zaista važna znanstvena pitanja oko toga kako utječe na okoliš, druge rezervoare za životinje i kako ga ljudi zapravo stječu", kaže O'Brien. "Ako ne dobijemo odgovore na ova ključna pitanja, doista ćemo se boriti s kontroliranjem ove bolesti."
Svjetska zdravstvena organizacija čir Buruli klasificira kao "zanemarenu" bolest: ne dobiva puno pažnje i o njemu se ne zna puno. Prvi je put otkriven 1897. godine u Ugandi, ali budući da pogađa uglavnom siromašne zajednice s ograničenom zdravstvenom zaštitom, "jednostavno nije bilo novca i nije se uložilo vrijeme, trud i resursi u istraživanje", kaže O'Brien.
Njegova stručnost proizlazi iz godina provedenih na radu u zapadnoj Africi u liječenju pacijenata s čirom Buruli i srodnim bolestima: gubom i tuberkulozom.
Nitko ne zna kako je bolest prodrla tamo. Čak i neki ljudi koji žive usred poluotoka kažu da nikad nisu čuli za to, kaže Kim Blasdell, viša znanstvenica u australskoj nacionalnoj znanstvenoj agenciji CSIRO.
U planu izrada mape prostornog rizika od bakterije
Budući da znanstvenici vjeruju da komarci također igraju ulogu u ovom složenom lancu prijenosa, proveli su istraživanje: "U mogućnosti smo koristiti ih za stvaranje prostorne karte mjesta gdje je komarac najzastupljeniji i tijekom kojih vremenskih razdoblja", kaže znanstvena novakinja sa Sveučilišta u Melbourneu, Saras Windecker.
Uzimajući sve podatke koje imaju, staništa oposuma, količinu bakterija u njihovim izmetima i okolišu te obilje komaraca, Windecker može izgraditi sustav upozorenja za zajednice i zdravstvene djelatnike.
"Izradit ćemo široku mapu prostornog rizika za mjesto gdje bi mogla biti bakterija i gdje je najveći rizik od zaraze u budućnosti", kaže Windecker.
Istraživači još uvijek nisu definitivno otkrili kako bakterija zapravo uspijeva zaraziti ljude.
O'Brien upozorava da ne smijemo biti bili glupi i ignorirati opasnost. "COVID-19 nam pokazuje da na bolesti ne možemo gledati izolirano. Koronavirus je možda respiratorni, a Buruli bakterijski, ali sve to dolazi iz prirode, posljedica je naše interakcije s prirodom, a silno je štetno za ljudsko zdravlje", kaže.
E to, baš pravi članak. Kad radite u vrtu pazite da ne naletite na oposuma jer vam može prenijeti bakteriju... Općenito je poznato da je Europa prepuna oposuma koji gube stanište i žive sve bliže ljudima...