Mitropolit: Podržavam Gotovinin prijedlog o povratku Srba kući

Političari su postali profesionalni Srbi zbog malo financija kojima raspolažu, oskudica dovodi ljude do toga da učine i nešto što nije za pohvalu, rekao je mitropolit. Za Gotovinine poruke kaže da je generala "vjerojatno to iskustvo koje je proživio motiviralo da se bori za ono što je dobro i plemenito". Mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan (Pavlović) dobitnik je ovogodišnje nagrade HHO-a za međuvjerski dijalog i ekumenizam. O aktualnim temama razgovarali smo s njim neposredno prije pravoslavnog Božića u Zagrebu.

– Nagrada me je jako iznenadila, nisam je očekivao. S druge strane, u našim crkvenim poslovima radio sam ono što je naša profesionalna dužnost, ono što je zasnovano na kršćanskim etičkim načelima, na Bibliji. Jer smo praktični kršćani i prema drugim ljudima pokazujemo toleranciju upravo prema učenju Biblije, koja kaže da su svi ljudi djeca Božja, bez obzira na vjerske, nacionalne i rasne razlike.

Za vas dolazak u Zagreb 1982. nije bio neobičan?

Pokojni kardinal Kuharić i Glas Koncila u velikoj mjeri podržali su moje aktivnosti i na tome sam im zahvalan, jer je moj dolazak bio u teškoj ekonomskoj situaciji, poslije smrti mitropolita Damaskina, devet godina eparhija je bila bez redovnog života. Možda sam Zagrepčanima, kad bih putovao iz Svete Petke gradskim prometom, bio malo neobičan, jer su mi ljudi sa zanimanjem prilazili i postavljali pitanja.

Što su vas pitali?

Dosta iz oblasti kateheze, o organizaciji... Jednom kad sam išao kod redovnica milosrdnica jedna mi gospođa reče da sam joj kao sveti Franjo Asiški! Rekoh joj: “Naopako, ja nisam tako svetog života kao on!”. Rekla je kako idem u reverendi, a katolički su svećenici svoje poskidali i teško ih je prepoznati. To sam jednom prilikom ispričao na Kaptolu na proslavi franjevaca, pa sam jednom mladom fratru rekao da otkad sam kupio automobil više nisam imao taj izravni kontakt s ljudima, a on mi kaže: “Preuzvišeni, prodajte auto, pa hajte opet kao sv. Franjo Asiški!”

Na kojoj je sada razini dijalog u društvu?

Etički je problem jako važan, jer kod mnogih tu nema dovoljnih predstava.

Mislite konkretno na ovo o zdravstvenom odgoju?

Uopće mislim u društvu na moralnu krizu, jer sekularizacija uzima velikog maha i kršćanske etičke norme kao da su nepoželjne. Bez obzira na to što je, npr. po popisu, tako mnogo religioznih, nedovoljno se procjenjuju moralne kategorije kršćanskog morala. Pogledajte samo te zločine koje često vidimo u medijima, rijetko da ne pročitamo neku tragediju, čak i u obiteljima. To možemo shvatiti samo kao krizu morala.

Kako to kad gotovo sva djeca danas slušaju vjeronauk u školama?

A što se prikazuje na televiziji, kakvi su to programi? Tu su i kompjutori, mobilni telefoni i tisak. Uzmite tisak – pun je golotinje! Prije smo imali žuti i ozbiljni tisak i tko se želio informirati o ozbiljnim temama nije morao gledati golotinju. Nema novina da nas ne bombardiraju takvim fotografijama.

Apelirao na dijalog

Što vi učinite kad naletite na golotinju u novinama?

Što da radim, prebacim pa idem dalje! Tražim naslove koji me zanimaju, politički život, o krizi, financije, kulturni život, da budem u tijeku događaja. Na televiziji gledamo ozbiljne informacije i najednom nas bombardiraju nekim spotovima koje ne želimo gledati. Ili na internetu, gdje želim pročitati neku političku temu, ubace mi reklamu koje se ne mogu osloboditi dok joj ne prođe vrijeme.

Ali kaže se da je upravo to sloboda, tj. da svatko bira što želi.

Sloboda može biti za pojedinca, ali kakva je to sloboda koja drugoga ugrožava. Apostol Pavao kaže da mu je sve slobodno, ali nije na korist. Moja sloboda ne smije drugoga ugrožavati. Moramo se pridržavati općih normi. U Bibliji su to deset zapovijedi, odnos prema Bogu i prema bližnjemu. I pridržavanjem toga uspostavlja se harmonija. Iz Novog zavjeta poznate su norme koje Gospod izgovara u svojoj Besjedi na gori. Što poželjeti savršenije od sadržaja molitve Gospodnje: ako je pravnik analizira ima kondenzirano čitavo pravo, zatim naše dužnosti prema Bogu i bližnjemu. Ako želimo uspostaviti unutarnji mir u vlastitu biću, onda ga uspostavljamo u ispunjavanju zapovijedi Božjih i time se osigurava mir u svijetu. A sloboda za pojedinca je egoizam. Suvremeno društvo izgubilo je taj etički kompas i zbog toga se nalazimo u neshvatljivim situacijama i da su poremećeni odnosi između djece i roditelja i obratno, što je nezamislivo.

Država se, kao sad u slučaju zdravstvenog odgoja, postavlja iznad tih etičkih zakona?

Kakva je onda uloga školskih odbora, koji moraju upravljati u školi i voditi računa o predavanjima i odgoju. Ne može se u školi organizirati odgoj koji neće biti u skladu sa stavom roditelja. Ako se na popisu tako visok postotak građana izjasnio da je religiozan, onda se ne može ignorirati njihovo raspoloženje.

Država kaže da je ona glavna u školi i da se nju mora slušati?

A tko je njih izabrao? Gospoda ministri moraju znati tko ih je birao.

Bilo je sigurno vjernika među njima.

Apsolutno. Stara je latinska poslovica “Vox populi, vox dei” (Glas naroda, glas Božji), mora se respektirati. Kako civilno i ateističko društvo može tražiti samo svoja prava? Pitam se, imaju li vjernici pravo na svoja prava i pogled da izgrađuju svoj život i svijet.

Slažete li se s kardinalom Bozanićem da su u Hrvatskoj kršćanima ugrožena prava?

Mislim da je kardinal vrlo lijepo, odgovorno i savjesno govorio i da Crkva mora svojim vjernicima reći pravu istinu i ukazati na pravi put. Ne može nitko to osporavati i bilo je malo nedopustivog komentiranja tih stavova.

S koje strane?

Činile su to vladajuće osobe. Kardinal je apelirao na dijalog. Pa zar dijalog nije dobra metoda da se dođe do suglasnosti. Ako hoćemo demokraciju, slobodu ljudskih prava i vjerskih sloboda, onda čemu pritisak. Ne mogu drukčije to shvatiti nego kao pritisak i diktat, koji ne dopušta da se čuje i druga strana koja nema takvo mišljenje.

Kad ste se susreli s generalom Gotovinom na primanju kod predsjednika Josipovića, opet se radilo o dijalogu?

Pri dolasku na prijem susreo sam se s gospodinom generalom. On mi je pružio ruku i zaista smo se srdačno pozdravili. I bilo mi je drago da progovorim koju riječ s njime, bez obzira na situaciju, na to što se dogodilo, jer prvostupanjska presuda bila je šokantna, bez obzira na to je li bila s argumentima ili bez njih. To je stvar suda. Oni imaju razloge za i protiv, ali je bilo šokantno da je prva presuda bila tako visoka, a druga da nije kriv. Onda, zašto je prvi put morao doživjeti takav stres?! Dakle, postavlja se pitanje ozbiljnosti koliko se određene činjenice uzimaju u obzir za i protiv. Stvar je suda da bude pravičan u svojim odlukama. Imao sam prilike u Trstu vidjeti u sudnici parolu “Zakon je jednak za sve”. Prema tome, provodi li se ta parola u pravnoj praksi? Oni koji se bave tim pitanjima mogu imati argumente za i protiv.

Svi bi u bijeli svijet

Kako ste doživjeli generalove poruke? Mnogi su očekivali političke govore, a on je govorio poput svećenika?

Vrlo miroljubivo. Vjerojatno ga je to iskustvo koje je proživio motiviralo da se bori za ono što je dobro i plemenito.

Mnogi su se još više šokirali kad je za “Kurir” izjavio da poziva Srbe da se vrate u Hrvatsku, svojim kućama?

Mislim da je to sasvim ispravno i Europska unija bi morala pomoći da se svi izbjeglice, bez obzira o kojoj se nacionalnosti radi, vrate u svoj dom, u svoj zavičaj, da si organiziraju život, da mirno i sretno žive, jer je plemenito da čovjek bude u kući u kojoj je rođen.

Koji su danas glavni problemi Srba u Hrvatskoj?

Mislim da je najveći problem ta želja za zaradom i bogaćenjem. Ljudima nije teško otići u Kanadu, Ameriku i Australiju, ostaviti roditelje i otići u bijeli svijet da bi našli egzistenciju, za koju i kod nas ima uvjeta. Samo ovisi što tko hoće raditi. Psihološki je problem što ljudi ne osjećaju radost u stvaralaštvu i u tome da nešto rade. Na poljoprivredi ima toliko mogućnosti da se proizvodi zdrava ekološka hrana, odgovorni ljudi koji se bave gospodarstvom morali bi stvoriti programe i da to bude izazov ljudima da se opredjeljuju u tome smislu.

Ali to je problem i Srba, i Hrvata i svih ostalih. Koji su problemi specifični za srpsko stanovništvo?

Zajednički, tako je. Bojim se da tu nema još starih predstava od glavnih aktera koji su bili sukobljeni. Šteta je velika što nije došlo do dogovora da se mirnim putem razriješi pitanje dezintegracije, onda bi bilo manje opterećenja, jer je mnogo stradalih i uništeno je mnogo materijalnih dobara, stvorena je mržnja, pa će trebati dosta vremena da se to nadiđe. Zajednički život Srba i Hrvata i drugih prije, u našoj mješovitoj sredini, bio je takav da smo ga doživljavali bez opterećenja. Sukob 90-ih poremetio je te odnose, koji su pogotovu funkcionirali u miješanim sredinama. Znam iz djetinjstva da Srbi nisu htjeli raditi težačke poslove kad je bio katolički blagdan, a tako je bilo i s hrvatske strane kad su Srbi imali slavlje. Za Veliki petak ni naša zvona nisu zvonila. U djetinjstvu djed nas je učio da za Sveta tri kralja, kad je blagoslov kuća, kad sretnemo župnika skinemo šešir i pozdravimo ga s “Hvaljen Isus i Marija”.

Što s onim političarima koji su postali profesionalni Srbi?

Postali su to u velikoj mjeri zbog malo financija kojima raspolažu, a u ovoj oskudici možete svašta kupiti.

Tko god dođe, dobro došao

Prodani su?

Ne da su prodani, nego ta oskudica ljude dovodi u situaciju da i pokraj svojih stavova i načela učine nešto što nije za pohvalu.

Lani su vam na Badnjak došli s najvišeg političkog vrha?

Pretpostavljam da će doći i ove godine. Tko god dođe, dobro je došao. To su mudri koraci, da vjernici osjećaju da se u njihovoj sredini nalazi predsjednik države i premijer i drugi visoki državni dužnosnici. To može samo poboljšati situaciju u svim odnosima.