\"O zlima koje je podnijela francuska vojska u Slavoniji. Oni su dakle ušavši u Slavoniju pretrpjeli na putu mnoge gubitke, najviše zbog zime koja je tamo vladala. Jer Slavonija je zemlja pusta, bez putova i gorovita gdje tri tjedna nismo vidjeli ni životinja ni ptica. Stanovnici tog kraja toliko su agresivni i primitivni da nisu htjeli s nama ni trgovati ni dati nam vodstvo, već su bježeći iz svojih sela i utvrđenih gradova ubijali kao stoku slabe starce i siromašne bolesnike, koji zbog svoje slabosti u daljini slijeđahu našu vojsku, i tako nam mnogo naškodili. I nije bilo lako našim naoružanim vojnicima goniti nenaoružane razbojnike koji su poznavali teren kroz razbijena brda i guste šume; ali postojano su ih potiskivali – ne želeći se boriti, nisu mogli biti bez borbe. [...]
Zbog takvog stanja stvari htio je Bog da njegova vojska prođe kroz Slavoniju da se divlji ljudi koji ne poznavahu Boga, spoznavši krepost i strpljivost vojnika, ili odvrate od divljaštva ili neispričani budu privedeni Božjem sudu.\"
Opis iz 1096. godine
Ovo je sačuvan opis iz 1096. kanonika Rajmunda des Agilesa o prolasku Slavonijom na putu prema Svetoj zemlji i prvi pisani dokument o susretu ljudi s ovih naših područja s križarskom vojskom. I u njemu se zrcali razlog osnivanja templara kao zaštitnika hodočasnika i putova, ali i templarska višeznačnost, kontroverzije koje ih prate i u dobroj mjeri status u našem suvremenom društvu. Ovaj vojni i mistični red već stoljećima plijeni pozornost i zagonetkama tijekom svog postojanja i još većim misterijima vezanim uz njihov kraj. Zbog svega toga postali su sastavni dio ukupne europske povijesti pa ni Hrvatska ne može biti izdvojena iz te zajedničke templarske tradicije. Ipak, za razliku od mnogih drugih zemalja koje uvelike koriste to naslijeđe i nude ga kao dio svog autentičnog kulturnog bogatstva, razvijajući i potičući tajnovitost i romantiku, Hrvatska kao da okreće glavu od tog dijela baštine.
– Hrvatski templari u okviru Suverenog vojnog reda hrama jeruzalemskog od 6. 3. 2006. godine nastavljaju 894 godine dugu templarsku tradiciju. Inače, u hrvatske krajeve templari \"službeno\" dolaze između Drugog i Trećeg križarskog rata, dakle između 1148. i 1187. godine. I da, Hrvatska je zemlja prebogata templarskom baštinom, sada svojevrsnim mrtvim kapitalom – kaže Đuro Črnjak, prior Suverenog vojnog reda hrama jeruzalemskog Velikog priorata Republike Hrvatske. Črnjak dodaje da je zbog neprekidnih ratnih vihora koji su ovim prostorima harali stoljećima većina tih objekata danas srušena ili su na njihovim temeljima građeni novi. U zemljama slične templarske tradicije razvio se cijeli segment turističkog tržišta.
– Temple Church u Londonu, rosslynska kapela kraj Edinburgha, grad Carcassonne, Arville i La Rochelle, Rennes-le-Chateau u Francuskoj, dvorac Tomar u Portugalu, crkva San Bevignate u Italiji, Castillo de los Templarios u Španjolskoj. Sve spomenute lokacije prati kompletna turistička ponuda – smještaj, proizvodi, usluge, suveniri. Templarski putovi, crkve, utvrde, dvorci dio su razgranate mreže koja vješto isprepliće sve kontroverzije koje prate naš red, potičući maštu turista i nudeći im da u okviru opće povijesti pronađu djelić vlastite romantike i mistike – napominje Črnjak.
A što je to što bi Hrvatska mogla ponuditi? Zbog obilja potencijalne ponude poražavajuće je da je potpuno skrivena javnosti. Primjerice, Našice uopće ne spominju crkvu sv. Martina u mjestu Martinu pored samog grada, najočuvaniju templarsku crkvu u nas. Templari se jedva spominju u ponudi Senja i Otočca, potpuno su izostavljeni u baštini Benkovca, jedva ih se spominje u Pakoštanima i parku prirode Vransko jezero. Templarsko naslijeđe zaboravljeno je i na Trsatu i legendarnoj priči o kući Sv. Obitelji na temelju koje je Trsat dobio i svetište Majke Božje. Nema ih ni na zapadnoj obali Istre gdje su ostaci templarskih posjeda na području Rovinja i Limskog kanala. Zadarska sv. Stošija nekad je služila kao templarska riznica u koju su vranski priori sklanjali blago, a templari su i branili Zadar od križara koji su 1202. godine, na zahtjev Mlečana, napali i opljačkali grad.
Crkvica u Novoj Vesi
– Hrvatska Dubica kao potpuno templarski grad sasvim je izbacila taj dio baštine, ruševina Zdjela na Baniji nije predstavljena kao potencijalna atrakcija, Zagreb nije uvrstio crkvicu sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi, a Glogovnica nije turističko odredište u križevačkom kraju.
Zašto je muk obavio templarsku tradiciju? Možda stoga što pojedine lokalne jedinice nisu sigurne u stav Katoličke crkve prema redu premda je Vatikan povukao sve optužbe protiv templara i prigrlio ga kao pravedan crkveno-vojni red – upozorava Črnjak. I dok se u svijetu vode žestoke rasprave o navodno nestalom templarskom blagu, ono je, čini se, zakopano u Hrvatskoj i čeka da ga se otkrije.
– Templarsko blago u Hrvatskoj doista postoji, ali ono, naravno, nije zakopano u škrinjama, nego je riječ o objektima i lokalitetima ispod dubokih naslaga zemlje i zaborava. Zna se da je na prostoru Hrvatske postojalo nekoliko preceptorata – Vrana, Gora, Glogovnica, Senj, Dubica, Sveti Martin, Našice. Možda od navedenih treba izdvojiti crkvu u Gori koja svojom sudbinom najbolje dočarava simboličnu stvarnu stranu templarskog statusa. Ta je crkva razrušena u posljednjem ratu 1991. godine. Još jedan rat i još jedan, posljednji templarski objekt u Hrvatskoj doživio je sudbinu svih onih preko kojih su se prevaljivala stoljeća ratova i razaranja – zaključuje Črnjak.