Sigurnost i zaštita zdravlja na radu u državama se uređuje zakonom, kolektivnim ugovorima i podzakonskim aktima. Osim toga, to područje uređeno je konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO). U Europskoj uniji sigurnost i zaštita zdravlja na radu uređene su propisima na razini Europske unije koji propisuju minimum standarda. S njima su usklađeni propisi država članica. Države članice mogu donijeti stroža pravila od minimuma koji se zahtijeva propisima Europske unije pa se propisani standardi mogu razlikovati između država članica EU.
Okvirnom direktivom Vijeća Europske unije 89/391/EEC propisana su opća načela u području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, a riječ je o primjeni općih načela koja se odnose na profesionalne rizike, mjere za osiguranje sigurnosti i zaštite zdravlja, uklanjanje rizika i drugih opasnosti, nezgoda, izvješćivanje, savjetovanje, participaciju radnika i njihovih predstavnika te njihovo osposobljavanje, kao i na opće smjernice za ostvarenje navedenih načela. Radnici opravdano očekuju da će im biti osigurana zdrava radna okolina i socijalna sigurnost za slučaj privremene ili trajne nesposobnosti za rad.
Stoga strategija razvoja područja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu u EU prati smjernice oblikovane na konferenciji u Nici, pri čemu je riječ ne samo o osiguravanju novih nego i boljih radnih mjesta. To znači stalno stvaranje sigurne i zdrave te stimulativne radne okoline, a posebno svladavanje postojećih i novonastalih čimbenika rizika.
Usklađivanje Zakona o zaštiti na radu s propisima Acquis Communautaire bio je ključni element za pristupne pregovore Hrvatske u poglavlju 19 "Socijalna politika i zapošljavanje". Zakon propisuje da primjena propisa o sigurnosti na radnom mjestu i odgovarajućih mjera koje se odnose na zaštitu zdravlja moraju biti besplatne za radnike. Poslodavac je dužan odrediti jednog ili više zaposlenika za obavljanje aktivnosti zaštite na radu, a provođenje mjera zdravstvene zaštite povjeriti službi medicine.
Svrha je tog zakona uvođenje mjera za poticanje unapređivanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu, sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u vezi s radom te zaštita radnog okoliša. Posebno osjetljive kategorije radnika moraju biti zaštićene od onih opasnosti koje na njih štetno utječu. Osobita zaštita propisuje se radi očuvanja nesmetanoga duševnog i tjelesnog razvitka mladeži, zaštite žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite osoba s invaliditetom i profesionalno oboljelih osoba od daljnjeg oštećenja zdravlja. Ovim su zakonom obuhvaćeni svi radnici, osim oružanih snaga, policije i osoblja zaposlenog u privatnim kućanstvima, što je u skladu sa zahtjevom pravne stečevine Unije.
Hrvatska je donijela i nacionalni program koji se odnosi na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu, odnosno na zaštitu na radu čiju provedbu prati posebno stručno savjetodavno tijelo, koje u Hrvatskoj čine predstavnici države, poslodavaca, radnika i istaknutih stručnjaka zaštite na radu. Na razini Europske unije djeluje Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu.
U praksi će to jednog dana značiti da će novozaposleni radnici prvog dana svog rada dobiti paket dobrodošlice, kao što je to praksa u Irskoj ili Velikoj Britaniji, u kojem se nalaze imena osoba u kadrovskoj službi, nadređenih osoba, priručnici o zdravlju i sigurnosti na radu, mogućnost obrazovanja i napredovanja, upute o evidenciji prisutnosti na radu, upotrebi računalnih programa, obvezi čuvanja zadužene opreme, što u slučaju ozljede na radu, bolovanja, unutarnje ustrojstvo, niz evaluacijskih obrazaca, telefonski imenik i još čitav niz praktičnih informacija.
to kod nas ne vrijedi.zaposlenik sam hrvatskih suma na poslovima sjece stabala.ako se stiti radnik kako se moze povecati dnevna norma sa 22 m3 na 31 m3.svi znamo da je to jedan od najopasnih poslova u Hrvatskoj pa pitam i molim citatelje koji se razumiju u radno pravo dali je firma to smjela napraviti a kao idemo na zastiru zdravlja i sigurnosti radnika.znaci pvecanje dnevne i mjesecne norme je 50 posto.