Knjiga "Kako biti sretan sa 1, 2, 3... djece?" Rose Pich – Aguilera Roca završava na broju 18. Da, upravo toliko djece rodila je ova Španjolka, čija je knjiga upravo izašla na hrvatskom u izdanju Verbuma, a Rosa Pich predstavit će je osobno na tribini u Novinarskom domu ove subote u 19 sati.
Kako izgleda život u toj dobrostojećoj obitelji iz koje pršte životna sreća i radost, razgovarali smo s Rosom Pich nekoliko dana prije njezina dolaska u Zagreb.
Mnoge šokira da moderna obitelj ima 15-ero djece?
Na prvi pogled iznenađuje jer nije baš često da netko ima toliko djece, ali opet to ne znači da smo „normalna" obitelj. Objasnit ću: kada smo svi zajedno na ulici ili na izletu ili u nekom muzeju, često nas ljudi gledaju pa nas počnu brojiti, nasmiju se i kažu: "Gle, koliko ih ima" ili kažu: „Koliko imaju posla s toliko djece", a neki nam čak i zahvale govoreći: "Njihova će djeca zarađivati za naše mirovine".
Kako izgleda prosječan dan u vašoj obitelji?
Jako intenzivno, stalno smo u tisuću okretaja. Kod nas se uvijek netko smije, netko plače, netko trči po stanu... Ima i trenutaka mira i učenja. Dan počinje u 7 ujutro (što je jako rano za Španjolsku u kojoj nastava počinje u devet sati). Troje djece trenira atletiku sat vremena prije početka škole. Djeca koja studiraju odlaze iz kuće prije ostalih. Dijete koje je to jutro zaduženo za kupnju kruha diže se pola sata prije ostalih koji idu u školu. Dnevno trošimo 12 štruca kruha, a pekarnica s najnižom cijenom kruha dosta je daleko od naše kuće. Sva djeca idu ili pješice ili javnim prijevozom do škole. Doručak sami pripremaju jer su mama i tata u vrijeme njihova doručka već izašli iz kuće. Djeca su organizirana u parove, tako da se najstarije brine o najmlađem pa drugo dijete po starosti o predzadnjem itd.
Koliko hrane potrošite?
Jednom mjesečno napravimo online narudžbu hrane: 240 litara mlijeka, 1300 keksa, 96 jaja, 25 kg krumpira, sto rola zahodskog papira... 15 dana poslije odem ponovno kupiti voće i druge svježe namirnice. Kada, primjerice, potrošimo marmeladu, ne kupujem nove količine taj mjesec, čekam do sljedećeg.
Kako izgleda vaša mjesečna nabava hrane?
Doma imamo malo slatkiša. Kupujemo osnovne proizvode, nikakve poznate marke, tražimo najpovoljniju cijenu. Naša djeca u gostima uživaju (smijeh) jer obitelji znaju imati puno slastica u kući. Naša djeca nisu robovi proizvoda koja se reklamiraju na televiziji: „Ako kupiš ovaj proizvod, bit ćeš sretan"... oni su jako radosni i imaju mnogo prijatelja.
U kakvom stanu živite?
U stanu je u svakoj sobi više kreveta. U jednoj sobi spava šest naših sinova u krevetima na četiri kata. Onaj koji spava na četvrtom „katu" gotovo pa dotakne strop kada sjedne na krevet. U svakoj sobi imamo i krevet za goste. Volimo pozvati prijatelje naše djece da kod nas prespavaju...
Mnogo polažete na obrazovanje djece?
Za nas je obrazovanje najvažnije. Naša djeca pohađaju škole koje dijele naše odgojne vrijednosti. Mi, roditelji, prvi smo odgovorni za obrazovanje svoje djece. Pomažemo u školi, držimo radionice o odgoju djece, surađujemo s roditeljima druge djece. Ako u školi imamo bračne parove koji su čvrsto povezani i vole se, na taj način izbjegavamo mnoge probleme u budućnosti.
Osmero djece ima srčanu manu, a troje ih je preminulo. Kako se s tim nosite?
Da, u našoj smo se kući naučili na bolest. Prve su nam godine bile jako teške. Imali smo dvije mogućnosti – ili pasti u beznađe ili se boriti uz pomoć znanosti i vjere. Hvala Bogu što smo se odlučili za drugu mogućnost. Liječnici su od naše obitelji mnogo naučili o srčanoj mani od koje boluju naša djeca i to znanje mogu koristiti da pomognu drugima. I iako su nam nakon smrti prvo dvoje djece liječnici rekli da ne trebamo više imati djece, iako nam čak i španjolski zakon omogućuje da pobacimo bolesnu djecu, mi smo se i dalje borili protiv struje i danas imamo 15 djece koja žive i raduju se životu.
Vesela ste, optimistična i osoba puna energije. Kako to uspijevate?
Da, ljudi me često, kada me vide sretnu, zadovoljnu i optimističnu, pitaju: "Kako ti to uspijeva"? Ljudi žele znati moju tajnu. Što si "pucam" u žilu ili koje to tablete pijem da su toliko učinkovite... Želite li doznati odgovor, morate pročitati knjigu, o tome govorim u zadnjem poglavlju.
Mnoge se obitelji danas ne odlučuju za djecu, što biste im poručili?
Rekla bih im da, ako traže radost i misle da će je pronaći na putovanju, u kupnji, u sportu, u porocima... traže na pogrešnom mjestu. Radost se doseže mnogo lakše... Neka pogledaju u svoju nutrinu, neka porazgovaraju sa svojim mužem ili ženom i neka kažu da novom životu... zauvijek. Radost je u tome da se dajemo drugima, a što je bolje nego dijete, tijelo tvoga tijela. Zna biti zamorno koji put, ali vrijedi truda! Brak i mnogobrojna obitelj tvornica su radosti...
>>Odgađate majčinstvo? Zbog ovoga biste se mogli i predomisliti
>>Paru oduzeto dijete koje mu je surogat-majka rodila u Rusiji
Čestitam. I sam imam brojnu obitelj i znam kako to izgleda. Treba puno rada, zna biti naporno, ali rad za vlastitu obitelj čovjeka beskrajno ispunjava i veseli, unatoč naporu, a nema ljepšeg osjećaja od onog kad zastaneš i pogledom obuhvatiš svoju brojnu obitelj: živu, svako dijete drugačije, svako posebno, svako jedno ljudsko biće, beskrajno dragocjeno, svako jedna iskra života. I može se, uz dobru organizaciju sve se stigne, a i u materijalnom smislu nije ni približno tako teško kako misle ljudi koji imaju samo jedno i množe trošak tog svog jednog djeteta brojem onih koje ima brojna obitelj. A o tome koliko u jednoj takvoj obitelji ima uzbuđenja i kako nikad nije dosadno te kako te svaki tren neko od djece nečim razveseli, da i ne govorim...