Mjesto nevjerojatne povijesti dva je puta imalo ulogu glavnoga grada Hrvatske

Topuskom najavljuju ofenzivu prema Zagrebu. Žele se u državnim institucijama izboriti za prostor u kojem bi smjestili muzej. A materijala za svoj muzej imaju i previše.

Ovdje je u doba prapovijesti bilo jedno od najvećih svetišta u široj regiji, Rimljani su tu uredili toplice, u Topusko su stigli i cisterciti, a navraćali templari. Kroz Topusko su prošli i turski osvajači, a ban Jelačić se tu odmarao i boravio sa svojom suprugom Sofijom. Ovdje su ostaci najstarije gotičke građevine u Hrvatskoj (13. st.), a u 2. svjetskom ratu Topusko je u jednom razdoblju de facto bilo glavni grad Hrvatske. Mjesto je odigralo i važnu ulogu u Domovinskom ratu. U Topuskom je 44 dana djelovala jedina Ratna bolnica tijekom Domovinskog rata, a koja nije bila smještena u prostoru postojećih bolnica, i kroz koju je prošlo 500 pacijenata i ranjenika.

Uistinu se rijetko koje mjesto u Hrvatskoj može pohvaliti toliko bogatom poviješću kao Topusko, koje je i u mnogočemu drugom jedinstveno u Hrvatskoj. No, zasigurno velika većina ljudi u Hrvatskoj o toj povijesti gotovo ništa ne zna, dok lokalne vlasti desetljećima čekaju pomoć države kako bi dostojno prikazali barem dio svoje povijesti.

Planovi za muzej

Sudbina je takva ovog malog mjesta od kojih 3000 duša, na granici Banovine i Korduna, u zapećku Hrvatske. Na koje bi unatoč tome, tijekom tisuća godina, osvajači i slobodni narodi uvijek bi nabasali i u njemu zastajali, kratkotrajno ili trajno. Danas ovdje ljudi navraćaju na kupanje ili fizioterapiju, bez mogućnosti da se uistinu upoznaju sa samim mjestom.

Zasigurno je najveći poznavatelj povijesti Topuskog Lazo Čučković, arheolog i dugogodišnji kustos Gradskog muzeja Karlovac koji je velik dio svog rada posvetio ovom području. I on dijeli mišljenje kako je rijetko koje mjesto u Hrvatskoj tako povijesno bogato, a tako slabo poznato...

– Ima ta priča sigurno osnova. Rijetko koje mjesto ima takvih nalaza iz ovako duge povijesti kao Topusko. Ima puno planova za muzej, bilo ih je i više, ali realizacija je tih planova slaba. Topusko je mala sredina, slaba i administrativno, i ne može sama ništa napraviti stoga se bez pomoći države nešto konkretno ne može ostvariti – kazuje Čučković, koji kao najveću „priču“ Topuskog podcrtava nedaleku Tursku kosu – mjesto gdje je pronađeno najviše prapovijesnih idola u srednjoj Europi.

– U Topuskom su mnogi od nalaza od državne važnosti, no kad govorimo o prapovijesnim idolima, to je priča od europskog značenja. Ovdje bilo važno svetište prije 2500. – 3000 godina. Pronađeno je oko 600 glinenih idola, što je jedinstveno u široj regiji. Nesporno je da je na Turskoj kosi bilo uvjerljivo najveće svetište od naših krajeva pa sve do grčke Olimpije, a od svih na hrvatskom tlu pronađenih idola više od 90 posto njih upravo je s Turske kose – kazuje Čučković, koji objašnjava kako su se na tim svetištima prinosile žrtve za mrtve, ali i nagrade u obliku idola za, pretpostavlja se, u slučaju Topuskog, uspješnu proizvodnju željeza na ovom području.

Obnova radi turizma

Ti su glineni idoli sada smješteni u karlovačkom muzeju, a da bi se vratili u Topusko, potrebno je sagraditi muzej. Čučković smatra da je sada prilika jer se diljem Hrvatske otvaraju različiti interpretacijski centri za koje je novac moguće „povući“ iz Europskih fondova. Takav interpretacijski centar mogao bi biti preteča muzeja.

– Mislim da bi općina to mogla pokrenuti i pronaći partnere. Sada je stvarno prilika – napominje Čučković.

Aktualni načelnik Općine Ivica Kuzmić (HDZ) pokrenuo je ponovno pitanje obnove zgrade ZAVNOH-a, koja je srušena do temelja u rujnu 1991. godine, zajedno s još nekim reprezentativnim zgradama u kompleksu Lječilišta. Plan je da se u toj zgradi uredi konferencijska dvorana, ali i muzej.

– Mi smo spremni biti nositelji projekta kako bismo lakše došli do novca iz europskih fondova, ali nam treba suglasnost vlasnika, a to je Sabor. Nama je svejedno kako se zgrada zove, no ona će imati sadržaj koji će nam koristiti. Ta je zgrada bila ljepotica Topuskog i treba je vratiti – kazuje nam Kuzmić. U Općini od veljače čekaju odgovor predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića za termin sastanka na kojem bi se aktualizirala obnova zgrade ZAVNOH-a.

U zgradi Lječilišne restauracije na 3. zasjedanju, 8. i 9. svibnja 1944., ZAVNOH se praktički konstituirao u Sabor, a njegovo predsjedništvo dobilo funkcije Vlade Federalne Države Hrvatske kao dijela Demokratske Federativne Jugoslavije. Priča o njenoj obnovi u ovom mjestu traje od 2007. i tadašnjeg HDZ-ova načelnika Nikole Abramovića. Obnova zgrade u kojoj su postavljeni temelji moderne hrvatske državnosti ovdje nema oponenata bez obzira na njenu ulogu u NOB-u.

– Nema tu nikakvih problema. Topusko je za NOB-a u jednom trenutku bio glavni grad Hrvatske praktički, to je važan dio naše povijesti. Ali nama je zgrada sada najbitnija u turističkom pogledu, ona će u sklopu turističke ponude mjesta imati svoju važnu funkciju. Ona, uz muzej, treba imati i konferencijsku dvoranu koja nam nedostaje za kongresni turizam – napominje Kuzmić.

Sama Lječilišna restauracija bila je zadnja u nizu projekata iz vremena bana Jelačića. Nastala je u prvoj polovici 19. stoljeća te se smatrala zadužbinom samoga bana, koji se ovdje odmarao u vrijeme svog boravka u Glini gdje je bio zapovjednik I. glinske pukovnije. Jelačić je svoj trag ostavio i u tzv. kamenoj spomenici, jedinstvenom spomeniku na kamenoj stijeni usred mjesta. Prije više od 200 godina znameniti gosti započeli urezivati svoje inicijale i poruke ostavljajući tako pisani trag o posjetu ondašnjem mondenom kupalištu, koje će poslije u dva navrata, 1895. i 1896., biti proglašeno i najboljim kupalištem u Austro-Ugarskoj. Na samom vrhu stijene koju danas zovu Kamena spomenica, pukovnik Ivan Nestor, tadašnji zapovjednik Glinske pukovnije, urezao je 1818. svoje ime, ukrasio ga u kamenu isklesanim lišćem te najvjerojatnije postao začetnikom toga neobičnog spomenara. Nešto kasnije, odmah ispod njega, i ban Josip Jelačić urezuje svoje inicijale, a dalje slijede stotine drugih imena, inicijala i poruka. Tu su i ostaci tzv. Sofijine kade, u kojoj se, po predaji, kupala supruga bana Jelačića za boravka u tzv. Banskoj palači. Sofija je bolovala od reumatoidnog artritisa. Iz kočije je pri dolasku u Topusko, priča se, iznesena je na nosilima, no 40 dana poslije otvorila je časnički bal u Topuskom. Toliko je učinkovita bila ovdašnja termalna voda, koju su prvi prepoznali Rimljani.

Nekadašnji rimski forum i bazilika, koja je jedna od najvećih iz tog razdoblja u RH, nalaze se ispod školskog parka i čekaju način kako da budu prezentirani, a upravo traju istražni radovi u Glinskoj ulici gdje su pronađeni ostaci antičkih građevina. Mnogi kameni spomenici iz tog rimskog perioda Topuskog nalaze se sada u Karlovcu i Zagrebu, a muzej bi ih vratio nazad doma. Tu bi se smjestile i najkrupnije jantarne skulpturice iz rimskog doba pronađene u RH, a koje potječu iz Topuskog.

– Imamo krasne Draškovićeve podrume ukopane u Nikolinu brdu, i tu bismo trebali napraviti lapidarij za kamene spomenike. To je bilo nekoć vlasništvo Općine, ali je uzela država zbog šume na brdu. I sad bismo, kako bismo pokrenuli projekt lapidarija, trebali dati 490.000 kuna za parcelaciju. Pa sa za nešto staro nekoliko stoljeća idemo dokazivati da je napravljeno prije 1968. pa ćemo platiti ipak nešto manje – kazuje načelnik Kuzmić pokušavajući dočarati probleme u kojima se nalazi mala općina koja ima velike planove.

Začudo, Topusko formalno ne spada u nerazvijene krajeve, jer je prosjek plaća ovdje dosta viši od okolnih gradova i općina, imaju i nisku stopu nezaposlenih, a svaki drugi srednjoškolac iz Topuskog ode na fakultet. Zanimljivo je da je 1996. godine u Topuskom, mjestu koje je do Oluje bilo pod okupacijom, bilo 1100 zaposlenih i da je Topusko nakon rata bila jedina bivša okupirana jedinica lokalne samouprave koja se sama financirala, bez državne pomoći. Od tada pa do danas broj zaposlenih se prepolovio premda se stanje posljednjih godinu-dvije nešto i popravlja. Usto, loša je i rijetka naseljenost same općine te visoka prosječna dob stanovnika.

Aktualna priča o migrantima

– No, turizam je broj jedan i zamašnjak naše općine. Zbog termalnih voda Topusko je još 1827. dobilo i najstariji turistički vodič u široj regiji. Zato i mislimo da muzej ima smisla kod nas jer ga ima tko posjećivati. Topusko sada drži 70 posto noćenja cijele Sisačko-moslavačke županije, vikendom na bazene dolazi dnevno 2500 – 3000 ljudi, većinom iz susjedne Bosne i Hercegovine, ali i iz Zagreba, Slovenije – objašnjava načelnik, koji ističe i ljepotu parkovne arhitekture po kojem je Topusko poznato diljem Europe.

Park-šuma Nikolino brdo, Engleski park čiju je sadnju potaknuo sam austrijski car Franjo Josip na izletu austrougarskih časnika, članova Austrijskog botaničkog društva, te Park Opatovina zaslužni su što je Topusko u SFRJ nosilo, a nosi i danas u RH, titulu urbaniziranog naselja s najvećim udjelom parkovnih površina. I sve to zbog kvalitetne termalne vode koja očito i pogoduje vegetaciji.

I dok se u Topuskom bore za muzej, ovo je područje opet na prolazu naroda, ovaj put ekonomskih migranata.

U Topuskom je baza policiji koja odavde kreće u obranu granica triju županija, što osigurava ovdašnjim Top termama sigurnih stotinjak noćenja svaki dan, no brojna policijska vozila ispred zgrade Lječilišta nisu baš privlačna za turističke planove. No, tako je, kako je – Topusko, kažu nam, nikada nije promašilo neku bitnu stranicu povijesti ovih krajeva, pa će tako ostati zapisana i aktualna priča migranata koji sada lutaju ovim krajevima, kao i brojni prije njih.