Za 43 godine hrvatskog radnog staža oko 1800 muškaraca koji su ove godine otišli u mirovinu kao dugogodišnji osiguranici – znači, osobe koje su se zaposlile prije svoje dvadesete i bez prekida radili cijeli radni vijek – dobilo je 3671 kunu mirovine. Petstotinjak žena dugogodišnjih osiguranica za 42 godine rada dobilo je oko 400 kuna manje, odnosno 3271 kunu.
To su ujedno i najbolje radničke mirovine jer nisu penalizirane iako su dugogodišnji osiguranici napustili radna mjesta u ranim 60 godinama te nisu morali raditi do 65 godina! Muškarcima koji su otišli u prijevremenu mirovinu, bilo da su to morali zbog zdravlja, gubitka posla ili vlastite želje za prosječnih 38 godina rada, određeno je 3167 kuna mirovine, a ženama koje su radile 37 godina – 2665 kuna! Gruba je to realnost koja otkriva da su naše mirovine znatno ispod prosječnih plaća i za radni vijek koji se može uspoređivati s radnim stažom najmarljivijih radnika u Europi, primjerice Nijemaca.
Ženama se već produljuje staž
Hrvatski mirovinski sustav poznaje tri podskupine korisnika radničkih starosnih mirovina: prijevremene starosne mirovine, dugogodišnje osiguranike te, treće, čiste korisnike starosnih mirovina. Čisti korisnici starosnih mirovina mogli su se zaposliti u svojim tridesetim godinama ili su tijekom života imali dulje prekide u radnom odnosu te nemaju uvjete staža za prijevremenu mirovinu nego odlaze u mirovinu prema kriteriju dobi – muškarcima je to 65 godina, a ženama trenutačno 62 godine i 4 mjeseca. Njihov je radni vijek kraći, a u prva tri mjeseca dobili smo oko 3800 čistih starosnih umirovljenika koji su odradili 29 godina za što im je određena prosječna mirovina od 2100 kuna gotovo identična i za muškarce i za žene.
Dakle, ljudima koji su ove godine otišli u mirovinu prema općim uvjetima koji vrijede za radnike, mirovina se kretala u rasponu od 2100 kuna za 29 godina staža do 3600 kuna za 43 godine staža kod muškaraca, a između tih dvaju raspona nagurale su se sve ostale kategorije starosnih umirovljenika. Skroman je to novac koji će neke vjerojatno natjerati da se zaposle na četiri sata ili nađu neke druge izvore prihoda, ako uz mirovinu nisu osigurali kakav apartman koji će iznajmljivati.
Koliko će novi zakon povećati mirovine u kampanji za i protiv rada do 67, malo tko spominje jer je sve na dugom štapu i teško je predvidjeti što će biti iduće godine, a kamoli kakva će nam biti ekonomija za 15 ili dvadeset godina. Resorni ministar Marko Pavić tvrdi da bi status quo povećao mirovinske izdatke države za približno dvije milijarde kuna godišnje, odnosno 45 milijardi u idućih 20 godina, a do te svote aktuari su došli uz pretpostavku da bi svi koji navrše 65 godina radili dvije godine dulje i u te dvije godine pridonosili uplatama poreza i doprinosa. Visina staža ovogodišnjih novih umirovljenika koji su otišli u penaliziranu prijevremenu mirovinu od 37 ili 38 godina sugerira da građani ne bježe od posla, samo je pitanje ima li ga.
Prijelazno razdoblje
Produljenje radnog vijeka na 67 godina od 2033. godine odnosi se na sve mlađe od 57 godina, s tim što će ljudi koji su trenutačno u dobi od 53 pa do 57 godina upasti u petogodišnje prijelazno razdoblje pa će nekoga kačiti 4 mjeseca, a nekoga osam ili 16 mjeseci. Generacija rođena 1966. godine bila bi prva koja će raditi punih 67 godina. Primjerice, muškarac rođen 1964. godine radit će osam mjeseci povrh 65., a muškarac i žena rođeni 1963. godine četiri mjeseca, ovisno o tome kad su rođeni.
Kad su u pitanju žene, njima je novi mirovinski zakon već sad donio povećanje radnog vijeka dodatnih mjesec dana u odnosu na staro rješenje jer se ženama radni vijek povećava za četiri mjeseca svake iduće godine dok se 2027. godine ne izjednače s muškarcima na 65 godina. Kako se približava rok do kojega sindikati moraju zatvoriti knjigu potpisa za referendum, tako se traže dodatni argumenti i saveznici pa su sindikalnu stranu podržali članovi Amsterdamske koalicije, dok Ustavni sud nije našao ništa sporno u Vladinoj kampanji.
jel moguće da je naš narod toliko ograničen da će dozvoliti daljnju devastaciju svojih prava na račun tolikog beskorisnog i skupog državnog aparata?