Mladen Bajić: Hoće li ponovno do krupnije ribe?

Mladen Bajić bit će prvi glavni državni odvjetnik u samostalnoj Hrvatskoj koji će, to je sada sigurno, u istoj fotelji dočekati i drugu smjenu vlasti, dakle treću ekipu u Banskim dvorima. Za hrvatske prilike to je značajan signal političkog napretka i rasta standarda, prema kojima više nije moguće tek tako udarati po pravosuđu i na konferencijama za novinare najavljivati smjenu na vrhu tužiteljstva i sudstva, kako je to sebi, ne tako davno, dopuštao Tuđmanov HDZ. No, trajnost položaja pokazuje i koliko je Bajić vješt u plovidbi u političkim vodama i u vrijeme Račana, čija ga je vlast dovela, pa i sada, u vrijeme Sanadera, za kojega ga vežu splitske veze. Vješto se koristi i medijima, gdje je vrlo često i više moći nego na Markovu trgu.

Kako bilo, kad ga je u veljači 2002. preuzeo Bajić, hrvatsko je tužiteljstvo bilo na prilično niskim granama, možda nalik na Rusiju kad joj je na čelo došao Putin. Državno je odvjetništvo u međuvremenu ojačalo, tužitelji više ne izazivaju podsmijeh. Preostaje još, kao što je Putin nedavno pokazao mišiće na ribolovu, da i državno odvjetništvo servira krunski dokaz da se tužitelji više ne konzultiraju s vlašću: optužnica koja će dostići i nekoga u vladajućim redovima. Dosad, naime, među optuženima nema nekog takvog, iako je za naše prilike važan doseg i početi progon osječkoga ratnog gospodara Branimira Glavaša ili nekadašnjeg “oružara”, poznatog po crvenim plahtama u uredu, Vladimira Zagorca.

No, sve afere koje se dotiču vlasti završile su, barem dosad, lišo za najviše pozicionirane aktere, od Miomira Žužula do Branka Vukelića, barem kad je riječ o pravosuđu.

Hoće li Bajiću napokon uspjeti do suda dovesti neku krupniju ribu od donedavno anonimnih potpredsjednika Fonda za privatizaciju, kao što mu je uspjela potraga za Gotovinom? Boljeg vremena za to od sadašnjeg, uoči izbora, nema, a moguće je da negdje visoko puca i posljednja Bajićeva akcija u kojoj se traži popis zemljišta što je protupravno završilo u rukama kupaca hrvatskih poduzeća.

Pomalo nervozno, Damir Polančec je naveo kako su tužitelji mogli i prije reagirati na dokument državne revizije. Međutim, na trag poluotuđenim nekretninama tužitelje i nije baš odvela samo Šima Krasić i njezini izvještaji nego i tragovi iz afere Maestro. No, upravo na toj aferi Vlada se, čini se, opekla, jer su nakon nje ostala neodgovorena pitanja o sposobnosti ministara kraj kojih su tenori mirno izvodili svoje arije.

Bajićev tim, u kojem su važni igrači šef USKOK-a Dinko Cvitan, akvizicija iz Splita Josip Čule, zatim Lazo Pajić, Petar Pulišelić, Antun Kvakan i drugi, u međuvremenu igra sve bolje na različitim stranama, od ratnih zločina do potrage za novcem na inozemnim računima. U njihovim je rukama sve veća moć, praktično bez ikakve kontrole. Naime, optužnice se provjeravaju na sudovima, no nitko nema pravi uvid u ostatak priče: zašto su neke prijave odbačene, zašto se neke aktiviraju u određenom trenutku, koje i zašto čekaju... Zanimljivo je da svi govore o dodatnom nadzoru nad sudovima, koji već sad imaju i nadzor sudske uprave i Državno sudbeno vijeće. Zasad samo bivša ministrica Ingrid Antičević-Marinović najavljuje uvođenje kontrole i nad državnim odvjetništvom.