'Država ne prodaje Podravku i HPB, za HAC-ONC još nema odluke'

Odluka o javnoj ponudi dionica HAC-ONC-u nije konačna jer cilj je naći dugoročni model razduživanja hrvatskih autocesta, nije utvrđen ni konačni model za IPO HEP-a, u Podravku će država uložiti novac u dokapitalizaciju, a vjerojatno i u HPB, a za Petrokemiju interes su pokazala dva ulagača, kaže predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladen Pejnović. Iskazuje i veliko nezadovoljstvo što se uvijek proziva država zbog neisplata plaća u državnim tvrtkama, što je slučaj u šest tvrtki, dok istodobno ima 7630 privatnika koji ne isplaćuju plaće.

Kada će Visia Croatica biti potvrđena za novog većinskog vlasnika Imunološkog zavoda?

Mislim da bi mogla biti na sljedećoj sjednici Vlade jer smo od njih dobili objašnjenja koja smo tražili. Prvo je bilo vezano za odnos Visia Croatice d.o.o. i Visia Croatice komanditnog društva. Naime, ljudi su uplaćivali novac u komanditno društvo, pa očekujemo da se odnos regulirati prije sklapanja ugovora države s njima. Objasnili su nam da će komanditno društvo biti vlasnik dionica. Drugo je bilo da nam objasne izvore sredstava i terminski plan ulaganja, što je predloženo i takav će plan ući u Vladinu odluku, a potom i ugovor, a tražimo da se tako izvršava. Ne smije se dogoditi da se netko poigra povjerenjem građana koji su uplatili novac, ali i države koja prodaje udjel.

Podravka najavljuje dokapitalizaciju, hoćete li pristati izgubiti kontrolni paket?

Mi ne odustajemo od Podravke i uložit ćemo sredstva jer mislimo da je Podravka profitabilan program. Nismo htjeli onemogućiti dokapitalizaciju s obzirom na razvojne programe. Mi trebamo uložiti 100 milijuna kuna. Očekujemo da će kontrolni paket koji imamo tamo vrijediti još više, a kad bi se pojavio strateški partner koji bi htio da država to proda, onda bi to bilo predmetom posebnih razgovora. Mi smo i prije pratili neke investicije koje su bile i puno teže, poput Borova, Đure Đakovića, Petrokemije... Nećemo odustati samo zato što je skupo, nego ćemo pratiti razvoj.

Ostaje li za Petrokemiju dogovor s Inom i PPD-om za ulaganje, tj. zamjenu potraživanja za vlasništvo ili su se javili neki novi ulagači?

Dobili smo za Petrokemiju dva pisma namjere prošli tjedan, to je sve što zasad mogu reći.

Dok neke tvrtke zbog razvojnih programa i isplativosti pratite, za neke više ne želite imati praksu davanja pozajmica?

Priča o državnim pozajmicama je ružna i ostavila je velike financijske obveze prema AUDIO-u, CERP-u te DUUDI-ju jer velik dio tih pozajmica nije vraćen. U nekim dokapitalizacijama jesmo sudjelovali, ali tamo gdje su novac ulagali i privatni ulagači. Da ih nije bilo u Petrokemiji ili Đuri Đakoviću, ne bismo ni mi mogli sudjelovati. Ulaskom u EU mi nismo izdali nijednu nedopuštenu potporu i toga se držimo. Jedino smo kompromise radili kod brodogradilišta, ali to je regulirano u pregovorima s EK tako da plaće koje idu u 3. maj MiD su dio tog programa. Nakon što je više brodogradilišta otišlo u stečaj, dijelovi 3. maja ušli su u državno vlasništvo kako bi bili restrukturirani. Na to smo potrošili oko sto milijuna kuna i djelomično uspjeli.

Ipak, od države tvrtke stalno traže pomoć?

Da, posebno za isplatu plaća. Pa nas se proziva zašto ne primaju plaću, a državna su tvrtka. Ja ne mislim da to tako mora biti, nego da plaća mora biti ako je nešto zarađeno i da je to naplaćeno. Takav je primjer nedavno bio kod TIBO-a, koji su nas prozivali zbog plaća, a nisu se naplatili od brodogradilišta. Ne treba očekivati da isplaćujemo plaće od poreznih obveznika svakom tko ne naplati potraživanje. TIBO će dobiti i zemljište u Matuljima ako to ne bude ocijenjeno nedopuštenom potporom. U Hrvatskoj ima 7630 poslodavaca koji ne isplaćuju plaću, no državnih šest je stalno na naslovnicama. To nije fer.

Kojih je to šest tvrtki?

Uz TIBO, to su 3. maj MiD, koji ne uspijeva naći dovoljno posla i koji bi trebao preuzeti Uljanik te, prema dogovoru, osigurati dvije plaće. Nakon što je država već donijela odluku o osiguranju dviju plaća, a spremna je osigurati još dvije ako bude potrebno za spašavanje. Treća i četvrta tvrtka u sastavu 3. maja nisu problem. Napadaju nas, a zaboravljaju da bi bez državne intervencije odavno bili likvidirani. Neki iz političkih razloga vide samo prava. Dalma je godinama u problemima, ali radnici redovito primaju minimalac, Inel i Kaštelanski staklenici u stečaju su kao i Uljanik TESU, koji pokreće predstečajnu nagodbu.

Pri obećanjima za IPO-ove ostajete? HEP je vjerojatno prvi iako se već govori o referendumu protiv prodaje?

Rad na pripremama IPO-a najavljen je u Planu upravljanja državnom imovinom za 2015. O tome nikakva odluka nije donesena, a kada stručni savjetnici i uprava izađu s prijedlogom, onda će se o tome raspravljati. Svejedno mi je kada će biti IPO, osnovno je da HEP nađe način za svoj razvoj.

Uključili ste se i u rješavanje problema HAC-a i ARZ-a. Je li odluka za IPO HAC-ONC-a konačna?

Zbog velikih kamata na cestarske kredite povećava se deficit države. U uvjetima prekomjernog deficit pitanje je kako će HAC servisirati svoje obveze a da istodobno ne opterećuje državu. Sve analize pokazuju da HAC I ARZ ne uspijevaju skupiti novac ni za kamate. To znači da se svake godine dug povećava. Pa se može reći da država ima švicarce u tim tvrtkama. Zato je potreban ozbiljan razgovor o načinima razduživanja tvrtke, ali i države po pitanju cesta. Jer će se u suprotnom javni dug zbog toga povećavati, a EU to više ne dopušta. Dakle, mi sada tražimo model razduživanja. S prijedlozima ćemo uskoro izaći van.

Kapital je potreban i za HPB?

HPB nismo uspjeli prodati, a problem je gubitak, koji moramo riješiti, ili ga pustiti u stečaj. No širi je interes da se spasi. Nastojat ćemo osigurati sredstva za dokapitalizaciju, da nastavi s radom, a modalitet će ovisiti o suglasnosti EK u vezi s dopuštenim potporama. Dio pregovora je već održan u Bruxellesu. I na tome se radi. Mislim da će tijekom ljeta doći do dokapitalizacije. Ali to je samo jedan od primjera da, kada se pravi potez ne napravi na vrijeme, stiže veći račun. Kamo sreće da je npr. Petrokemija prodana prije deset godina, Imunološki prije 15 godina... A sada na njih trošimo strašna sredstva, ali i nadalje imamo povike da se ne prodaje, ali bez sagledavanja koliko će to dodatno koštati u budućnosti.

Možete li izdvojiti neke tvrtke koje bi sada trebale kapital kako ne bi uskoro bile u problemu?

Ima cijela grupa hotela, od Imperijala do Maestrala... Zašto se nisu prodavali kada su imali cijenu? Sada je nemaju. Imamo Jadroplov, za koji se tražilo da se ne proda, i to u istom mjesecu kada je Tankerska plovidba izašla u IPO i uspješno prikupila 200 milijuna kuna te demantirala da je tržište takvo da se kapital ne bi našao. Stoga je jasno da su mnogi zahtjevi motivirani na ekonomski neobjašnjiv način.

U kojoj su fazi razgovori vezani za biranje članova uprava i nadzornih odbora u državnim tvrtkama?

To će biti završeno u prvoj polovici godine. Pa će ubuduće imenovanje svakog nadzornog odbora proći savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, odnosno javnost će reći što ima za svakog kandidata. Nakon toga bi Vlada odlučila. Što se tiče uprava, one će se birati na javnom natječaju ili headhuntingom. Time bismo zaokružili koncept korporativnog upravljanja od planiranog za ovaj mandat. Jedino nećemo uspjeti riješiti sustav nagrađivanja. S obzirom na ekonomsku situaciju, to nam je bilo otežano.

Koja bi bila plaća članova tih uprava?

Zbog situacije, ostat će kao i sada, ograničena u rangu plaća ministara.

Vjerujete da će biti kandidata...

Već sada su te rukovodeće ekipe u tvrtkama bitno pomlađene, zato bi interesa moglo biti.

Opet je aktualizirano pitanje cijene iznajmljenih prostora za državne institucije, odnosno zašto se ne koriste vlastitim prostorima?

Isplelo se nekoliko priča i došlo je do nekih ratova zbog najamnine. Država koristi 500.000 m2 poslovnih prostora, od čega je 400.000 m2 u državnom vlasništvu. Ono što se iznajmljuje raspoređeno je u oko 500 ugovora. Od toga oko 50 ugovora prelazi limit od 11 eura za četvorni metar, koji je postavljen. Analizirat ćemo ugovore, no već sada možemo reći da ih je najveći dio preseljen u jeftinije prostore. Primjerice i Zmajlovićevo ministarstvo s cijenom od 8,33 eura po kvadratu plus PDV u okviru je tih kriterija. Analizirat ćemo stanje, ali tamo gdje nas se bude klevetalo, mi ćemo se braniti. Ugovore inače sklapa svaka institucija samostalno, i to plaća iz svoje pozicije u proračunu. Treba i spomenuti da imamo neke prostore u kojima samo održavanje košta 15 eura po četvornom metru. Primjerice, to je slučaj sa Zagrepčankom, dakle, gdje je skuplje biti u svojem.

>>Šef državne imovine Mladen Pejnović vrijeđa zdrav razum

>>Nije šala, seli Državne nekretnine u privatni prostor