Hrvatske medije nije pretjerano uzbudila vijest da manifestacija Mjesec hrvatske knjige neće sudjelovati na ovogodišnjem Interliberu, i to zbog nedostatka novaca. Godinama je, naime, ta središnja manifestacija hrvatskih knjižničara na Zagrebačkom velesajmu organizirala niz besplatnih kreativnih radionica za djecu i mlade na temu poticanja čitanja. Uostalom, hrvatska javnost, koja se tako rado bavi ideologiziranim kadroviranjem u Ministarstvu kulture, nije reagirala ni na činjenicu da je prijedlog nacionalne strategije za poticanje čitanja, oko kojeg se donekle usuglasila cijela hrvatska za knjigu zainteresirana struka, Oreškovićeva Vlada jednostavno zaključala u neku mračnu birokratsku ladicu. Kao da je poticanje čitanja nekakva udbaška antihrvatska izmišljotina kojom se bave samo ostaci jugoslavenske unitarističke elite, koja, pazi ti čuda, dvadeset i šest godina nakon uvođenja višestranačke demokracije u Hrvatskoj i dalje drma Hrvatskom!?
Ali je zato veliki broj polemičnih i satiričnih tekstova izazvala vijest da “Hasanbegović” na sajam knjiga u Frankfurt, koji se održava baš ovog tjedna, šalje sedam mladih hrvatskih pisaca koje je marketinški tim iz Broda kulture (organizatora hrvatskog nastupa u Frankfurtu) pompozno i pomalo vesternski bombastično (dakle kaubojski) nazvao “sedam veličanstvenih mladih autora”. I tako su mladi, neki već i afirmirani autori, Iva Tkalec, Borna Vujčić, Ružica Aščić, Ivan Jozić, Zoran Antičević, Katja Grcić i Valent Pavlić, ni krivi ni dužni, dobili negativnu reklamu uoči svog prvog frankfurtskog O.K. korala. I postali, valjda, nekakvi mali “Hasanbegovići”. Iliti njegovi istomišljenici. Marketinški tim iz Broda kulture njihov je odlazak na megalomanski sajam knjiga ispratio pod motom “Oni dolaze”. No, njihov odlazak u Frankfurt priličnije bi bilo nazvati “Dobro došli u hrvatski kulturni medijski pakao”, pakao u kojem se već godinama samo jalovo i maliciozno kritizira, ali se ništa ne predlaže.
Kada je prije ponešto godina hrvatski nastup u Frankfurtu organizirala Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske koja djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, svake se jeseni dizala kuka i motika protiv njihova frankfurtskog koncepta. Vrištalo se na temu može li Naklada Pavičić na hrvatskom nacionalnom štandu predstavljati Araličinu “Ambru” ili ne može. Propitivalo se zašto u Frankfurt putuju pisci samo ove ili one provenijencije i svjetonazora, samo ovog ili onog literarnog stada, samo ovog ili onog društva. Kada su u Frankfurt putovali klasici, vikalo se da tamo moraju ići mladi pisci. A kada se tamo šalje mlade pisce, onda svi zazivaju akademike!? Osobno mi se izbor pisaca koji će nas zastupati u Frankfurtu sviđa. Ne vidim tu nikakvu, a ponajmanje desničarsku ujdurmu. Neke sam od tih pisaca čitao (Jozića i Vujčića), a neke ću čitati prvom prilikom (Antičevića). Jer o čitanju je riječ, zar ne?