Mladi neonacisti žele istjerati sve koji nisu Nijemci

Robusni 37-godišnjak brzo je prošao pored novinara, ušao u kuću – tipičnu za frizijsku obalu, visoku prizemnicu od crvene cigle te zalupio vrata iznad kojih se zanjihao natpis Lever dood as Slaav – Bolje mrtav nego rob. Samo kojih stotinjak metara dalje njegova je firma. Bavi se nekom vrstom građevine. Dade se to zaključiti i iz loga tvrtke, no taj crni amblem koji prikazuje radnika kako maljem razbija Davidovu zvijezdu puno više govori o vlasniku.

Sven Krüger desetljećima je – otkako se kao 18-godišnjak pojavio na televiziji i vrlo jasno rekao da iz njegova sela, sad već notornog Jamela na sjeveru Njemačke – treba protjerati sve ne-Nijemce – simbol neonacističkog pokreta koji tinja ispod radara policije. Njega su Nijemci postali bolno svjesni kad su nedavno – slučajno – otkrili skupinu neonacista, ekstremista Nacionalsocijalističkog podzemlja, “ćeliju Zwickau”, odgovornu za ubojstvo osam Turaka, jednog Grka i njemačke policajke od 2000. do 2007. te pljačku 14 banaka.

 – Nismo bili iznenađeni. Problem desnog radikalizma podcijenjen je. Još smo 1998. upozoravali da su se militanti razmahali. Što mislite, kako bi se reagiralo da su počinitelji ubojstva bili useljenici? – pita se Anetta Kahone, predsjednica zaklade za borbu protiv rasizma Amadeu Antonio. Ured za zaštitu ustava, obavještajna agencija za nadzor ultralijevih i desnih ekstremista, procjenjuje da je u državi 25 tisuća desnih ekstremista, dok je njih 9500 nasilno. Prema njihovim podacima, desni su ekstremisti od 1990. odgovorni za ubojstvo 47 osoba. Kahone kaže da je taj broj veći – 185.

– Mnoga ubojstva rasne mržnje ne budu tako klasificirana jer se pronalaze raznorazni razlozi: žrtva je bila pripita, riječ je o sukobu zbog novca... – objašnjava Kahone. Potvrda toga stava dolazi i od obitelji jednog od Turaka koji je 2006. u Dortmundu ustrijeljen u glavu. Umjesto da se koncentriraju na sumnju da iza ubojstva stoji neonacistička skupina, policija je kao razlog navela navodne kockarske dugove. Obitelji ne-Nijemaca već dugo ne žele riskirati – iseljavaju se iz područja u kojima buja neonacizam, a zamjenjuju ih ekstremisti. Egzodus nepoželjnih iz Jamela traje dugo – sada je to seoce od 10-ak kuća u “vlasništvu” neonacista, predvođenih Krügerom koji u kompleksu svoje tvrtke, ograđenom zidom iznad kojeg izviruje drvena promatračnica, kao u konclogorima, organizira zabave, poput roštilja s temom “Sretan holokaust”.

Jamel, kao i krajevi iz bivše DDR, posebice uz granicu s Poljskom, plodno su tlo za neonaciste. Ideološki: u DDR-u se nije radilo na kritičkom promatranju povijesti i usađivanju krivnje za nacistička zlodjela. Ekonomski: odlazak stanovništva u bogatiji, zapadni dio počeo je nakon ujedinjenja, doveo je do toga da nezaposlenost doseže 20 posto, broj stanovnika smanjio se na trećinu nekadašnjeg. Napušten, s malo industrije, malo radnih mjesta ili samo s poljoprivredom, u tim dijelovima niču neonacističke skupine, tzv. Kameradenschafen. Grupe su čvrsto povezane. Neonacisti se infiltriraju u zajednicu te vrbuju mlade. Vode sportske klubove, dječje vrtiće. Cijela mreža koja povezuje susjedna mjesta, upozorava Bernd Wagner, bivši policajac, osnivač udruge EXIT koja pomaže u prijelazu iz neonacističkih skupina u normalan život.

– Rasistička ideologija prvi je korak – upozorava Wagner te dodaje: – Drugi, logični je nasilje.