Da su mladi zagrebački informatičari neki od najboljih u Hrvatskoj nije neka tajna, ali uspjesi koje su ove godine postigli na državnom natjecanju zaista spadaju u rubriku "vjerovali ili ne". Deset od dvanaest prvih mjesta, sedam drugih i trinaest trećih rezultati su koji su neviđeni već više od 10 godina. Svi su đaci članovi Zagrebačkog računalnog saveza, a proteklog su se vikenda u Primoštenu natjecali u kategorijama Logo i Primjena algoritama. Fran Babić, Marko Dorčić, Patrik Pavić, Krešimir Nežmah te djevojčice Lara Semeš i Lana Škarica neki su od CRO spirala koji su "razvalili" ovo državno natjecanje, što im i zapravo nije neka novost jer već godinama nižu uspjeh za uspjehom, odnosno i medalju za medaljom.
- Naša Lara počela je prije dvije godine na Jarunu u C++ početnici, a sada je već dvostruka državna pobjednica i sudionica JHIO juniorske hrvatske olimpijade – ponosna je Larina majka Milena Semeš. I ostali državni pobjednici, njih desetero, među kojima su i vrlo ozbiljni kandidati za seniorsku i juniorsku reprezentaciju imali su sličan početak. Tako je maturant Dominik Fistrić počeo prije 12 godina u Domu tehnike na Jarunu u sklopu Programerske vijuge kao učenik razredne nastave, dok je njegov kolega Krešimir Nežmah programirati počeo nakon trećeg razreda osnovne škole.
- Krešimir se iznenadio kada mu je na dan natjecanja u siječnju 2013. rečeno da ne može pristupiti dok ne upiše 5. razred. No dočekao je svoje vrijeme da zasja jer je kasnije postao osvajač prvog juniorskog europskog zlata u povijesti, a ove je godine pobijedio među drugim razredima srednjih škola – prisjetio se Škokić.
Patrik Pavić, koji bilježi izvanserijske uspjehe, uključio se u rad Saveza u šestom razredu i preskočio vršnjake i dotadašnje ZRS-ove zvijezde. Pobijedio je na državnom natjecanju i trenutno je najbolje rangirani hrvatski programer, a osvojio je i dva srebra na europskoj juniorskoj olimpijadi.
Osim Lare, vrlo izgledni kandidati za juniorsku olimpijadu su i Marko Dorčić i Fran Babić. Oni su se uključili u rad saveza prije pet odnosno tri godine. Renato Krpan je jedan od tri najbolja državna natjecatelja, s osvojenim prvim i drugim mjestom. Počeo je programirati u trećem razredu, a Vlatko Borevković i njegova sestra Ema još kao prvašići.
- Svatko može bar nešto naučiti od Ante Kostelića, Ivice i Janice, ako želi – komentirao je Škokić.
Zagrebački računalni savez, inače, neprofitna je organizacija koja okuplja školsku djecu i mladež.
U ljeto 1999. krenuli su s projektom „Za hrvatsku darovitost“, a životna misija im je ostvariti Centar mladih programera.
da budemo iskreni mentori im riješavaju zadatke a ovi onda samo napišu što su naučili na pamet.