Nije prvi put da navijači nogometnog kluba Vardar iz naselja Radišani idu zajedno, u grupi, prema centru grada, autobusom javnog prijevoza, ali nikada to nije bilo uz takvu policijsku pratnju i osiguranje kao u ponedjeljak navečer, na drugi dan pravoslavnog Uskrsa. Crveni autobus na kat sa zastavom koja se vijorila na prozoru vozio je mlade navijače, ali ujedno i prijatelje i rođake četvorice ubijenih mladića iz skopskog naselja Radišani, polupraznim ulicama uz pratnju šest policijskih vozila. Prolazili su kroz dio grada naseljen pretežno Albancima pa je policija smatrala da treba spriječiti svaki kontakt pripadnika jedne zajednice s drugom.
Policija bez traga
Ubojstvo petero ljudi na obali lokalnog jezera podiglo je međuetničke tenzije do maksimuma. Sumnja je odmah pala na pripadnike albanske nacionalnosti jer postoji tradicionalna nesnošljivost između lokalnog makedonskog stanovništva i Albanaca. Kako se imena počinitelja ne znaju, lokalno stanovništvo vjeruje da su počinitelji Albanci i da je riječ o činu krvne osvete. Tome mišljenju svakako pridonose i mediji iz Srbije, koji su već odavno za izvršitelje proglasili Albance koji su, kako kažu, odmah nakon ubojstva pobjegli na Kosovo.
– Svaki dan vozim putnike u tom kraju, svi to govore. Nema razlike, svi govore da ih je ubila “druga strana” – rekao nam je taksist Žarko Andovski .
Vrijeme nije na strani makedonske policije, napetost ne popušta, a nagađanja bujaju. Iako nalaz sudske medicine i policije govori da su najmanje trojica profesionalaca iz neposredne blizine rafalnom paljbom praktično strijeljala četvoricu mladića, a malo kasnije i svjedoka zločina, 45-godišnjeg ribara, i da rane koje su im pritom nanesene odgovaraju ranama koje nastaju pucanjem iz velike blizine i iz snažnog oružja, kolaju priče o njihovu mučenju.
– Vlast krije da su djeca mučena. Dječacima su noge slomljene kundacima, jedan od njih nema oko, a ruke su im bile vezane na leđima. Ovo su nam rekli ljudi koji su vidjeli tijela, njihovi drugovi koji su se onesvijestili kad su ih vidjeli u kapelici – rekla nam je Slavica Andovska, koja je u ponedjeljak bila s mužem na prosvjedu pred zgradom vlade.
Navala prema Albancima
Skandiranje, maskirana lica mladića... pokazala su da je policijska procjena da je riječ o visoko rizičnom prosvjedu bila točna. Tradicionalno nacionalistička retorika nogometnih fanova ovog je puta bila još brutalnija i agresivnija. Najprije povremeno, a zatim sve češće, kamenice su letjele prema policiji koja je osiguravala zgradu vlade, a pokoja i prema skupini novinara. Skup je kulminirao pokušajem demonstranata da razbiju policijski kordon i krenu prema Bit pazaru – dijelu grada koji je, poput sarajevske Baščaršije, prepun zanatskih radnji i lokala koje drže Albanci, a tu počinju naselja u kojima su Albanci većinsko stanovništvo.
Policija je brzo intervenirala – dva su policajca lakše ozlijeđena, slomljeno je nekoliko izloga, prevrnuti su kontejneri, a grupa demonstranata okružena je policijskim obručem.
Brat ubijenog ribiča Borčeta Stefkovskog poručuje da “na ovome treba stati”, bez obzira na to tko su ubojice.
– Pozivam na prestanak incidenata. Na ovome treba ostati. Nas je ova tragedija najviše pogodila, ali mrtve ne možemo vratiti. Ostavimo policiji da radi svoj posao i nađe počinitelje, nama ostaje da žalimo – rekao je Aleksandar Stefkovski.
I dok skupine mladića i dalje “patroliraju” na raskrižjima oko naselja Radišani u nadi da će, unatoč brojnim policajcima, iskaliti svoj bijes na onima “s druge strane”, građani i nevladine organizacije organiziraju pomoć prikupljajući dobrovoljne priloge obiteljima ubijenih, koje pripadaju siromašnom prigradskom miljeu i koje su potpuno shrvane tragedijom.
Strašno.