Mladićevo uhićenje bilo je do u detalje insceniran događaj

Nikakve akcije lova na Ratka Mladića nije bilo. Mladić je u Lazarevo kod rođaka došao nakon što je detaljno dogovorio uvjete svoje predaje – teza je koja postaje sve vjerojatnija kako odmiču dani od spektakularne vijesti o Mladićevu uhićenju. Prema sarajevskom Dnevnom avazu, koji se poziva na srbijanske policijske izvore, Mladić je u Lazarevo došao samo dva dana prije.

Živio u Beogradu?

Do tada je, prema informacijama tog lista, živio u beogradskom naselju Šest kaplara, gdje stanove imaju uglavnom bivši oficiri i njihove obitelji. U Lazarevo je, navode, znao katkad svratiti u posjet rođacima i na proslave.

>>Gdje je sve viđen Ratko Mladić tijekom bijega

Da se doista dugo krio u “memljivoj sobi” u inače zatvorenoj kući u Lazarevu, kakav dojam žele stvoriti srbijanske vlasti, ondje su ga morali sresti i njegova supruga Bosiljka i sin Darko, koji su, kako navodi taj list, ondje boravili prije samo dvadesetak dana, tijekom proslave Sv. Đorđa. Također, prva reakcija mještana tog malog sela nakon Mladićeva uhićenja bila je nevjerica.

Reporteru Večernjeg lista koji je u selo došao na dan kada je Mladić uhićen mještani su iznijeli tvrdnju da je Mladić uhićen negdje drugdje pa potom prebačen u Lazarevo. Novinari Sunday Telegrapha razgovarali su s Draganom Arsićem, 51-godišnjakom koji im je rekao kako je Branko Mladić njegov najbolji prijatelj te da “ne postoji mogućnost da bi on nekog skrivao a da on to ne dozna”. Njegove riječi potvrđuje i Žarko Lučić, prvi susjed Branka Mladića. Upozoravaju i da je kuća Branka Mladića bila u više navrata pretraživana, pa teško da bi Mladić baš tu potražio utočište. I Nenad Jocović, kojeg su agenti BIA-e pozvali da bude službeni svjedok prilikom pretrage kuće i uhićenja, srbijanskim je medijima rekao da Mladića nikada prije nije vidio ni u kući niti u selu. Mladić je prilikom predaje, prema navodima tog svjedoka, navodno upitao i “gdje je Amerikanac”, što je protumačeno kao njegovo uvjerenje da se na ovim prostorima “ništa ne zbiva bez njihove intervencije”.

Želio častiti pićem

“Za razliku od akcije protiv Bin Ladena, Mladićevo uhićenje bilo je potpuno insceniran događaj. Nije to bio rezultat policijskog rada već diplomatskih pregovora kojima su cijelu godinu dogovarani uvjeti za njegovu predaju.

Dogovor je zaključen kada su srbijanske tajne službe (koje su u najmanju ruku bile u kontaktu s Mladićem) apelirale na njegovu slabu točku – obitelj”, prenosi Sunday Telegraph riječi jednog zapadnog diplomata koji je želio ostati neimenovan. U pregovorima su, prema istom izvoru, sudjelovali uglavnom Francuzi, Britanci i Nijemci, a Srbi su na sebe preuzeli razradu detalja oko zbrinjavanja obitelji, isplate Mladićevih zaostalih mirovina te eventualnog dostojnog pogreba. Mladić je tada zatražio i da mu se omogući posjet grobu kćeri koja se 1994. godine ubila.

Mladića su navodno odgovorili od nakana da se ubije te ga uspjeli uvjeriti da će za mit biti bolje da skonča kao žrtva Haaga nego kao progonjena zvijer.

Da bi cijela priča mogla biti istinita potvrđuje i činjenica da je Mladićev rođak Branko mirno nastavio živjeti u Lazarevu, dok su protiv nekih drugih Mladićevih pomagača pokrenuti postupci.

Nije više opasan

Prema pisanju Blica, Ratko Mladić navodno je kada su agenti BIA-e došli po njega svom rođaku rekao: “Branko, daj ovim ljudima nešto da pojedu i popiju. Osvježite se, pa onda idemo.” Takav topli doček bitno se razlikuje od mitova o opasnom Mladiću oko kojeg stoje zaštitari, odnosno o bjeguncu koji stalno nosi ručnu bombu kako bi se mogao raznijeti u slučaju da ga pronađu.

Kako proizlazi iz suđenja ljudima koji su pomagali u Mladićevu skrivanju do 2006., ratnog zločinca mreža pomagača najprije je pomno čuvala.

Sastajali su se samo na četiri odabrana mjesta u Beogradu, a mobitele su isključivali pet kilometra od ciljane destinacije kako im se ne bi moglo ući u trag. Komunicirali su pisanim porukama koje bi naknadno spaljivali.

Nakon 2008. pritisak na grupu se povećao, a mreža pomagača u njegovu zadnjem poznatom utočištu u Novom Beogradu se stanjila. I prema dokumentima WikiLeaksa, Mladić je bio zaštićen do 2008., kada je premijersku funkciju obnašao Vojislav Koštunica. Tijekom 2009., prema američkim depešama, Tadićevi suradnici znali su da je Mladić u Srbiji, ali za njegovo točno lociranje, a pokazuje se i za moguće pregovore, tražili su suradnju sa stranim obavještajnim službama.

Pri tome im se posebno važnom činila suradnja s ruskim obavještajnim službama, za koje su smatrali da imaju više informacija o Mladiću nego što ih ima Tadićeva vlada. Negdje ubrzo nakon tih američkih depeša počeli su, čini se, pregovori o Mladićevoj predaji, i to u trenutku kada to više neće biti za Tadića politički opasno i kada se za to može najviše utržiti na putu Srbije prema EU.