Ministar financija Slavko Linić angažirao je konzultante MMF-a i Svjetske banke da mu pomognu oko uvođenja poreza na imovinu. Stručna skupina koju je formirao još nije pripremila prijedlog zakona, a najveći su mu problem nesređene katastarske knjige jer polovica nekretnina još nije gruntovno proknjižena pa je pitanje koji će se model naći na ministrovu stolu. Sve češće ministar financija taj porez povezuje s reformom na lokalnoj razini, što je jedan od većih zahvata gdje se zakonski prijedlozi s nestrpljenjem očekuju. Linić zasad nema namjeru predlagati ukidanje općina i radikalnu reformu voditi u tom smjeru, ali njegove bi škare bile financijske. Pravo da donose prostorne planove i upravljaju školskim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama na svom području imale bi samo fiskalno održive općine i gradovi – svaka sedma od sadašnjih petstotinjak lokalnih jedinica – dok bi ostalima ostavio da se bave "protokolom i zelenilom".
Stručnjaci tvrde da je oporezivanje imovine najkompliciraniji porezni zahvat: traži dobru pripremu, sposobnu poreznu službu, sređene vlasničke knjige i besprijekornu administraciju. Zemlje koje su ga uvodile godinama su se pripremale za takav zahvat, ali osim u Velikoj Britaniji, gdje porez na imovinu donosi 10 posto svih poreznih prihoda, djelomično Francuskoj (5 posto), kod ostalih se država od imovine prikupi tek jedan do dva posto svih poreznih prihoda. Jednu od svojih analiza tog poreza Institut za javne financije naslovio je s "Mnogo vike nizašto", objašnjavajući da je riječ o porezu koji neće donijeti puno novca u državnu blagajnu, ali će stvoriti niz problema.
Već imali pa odustali
Jugoslavija je '80-ih također uvela taj porez, i to sa stopom od 0,1 do 1 posto za stambene zgrade, poslovni prostor od 0,15 do 1,25 posto, a kuće za odmor od 0,2 do 1,5 posto, ali su brzo odustali zato što je osnovica za plaćanje poreza bila nerealno utvrđena, evidencije nisu bile potpune, a ni uprave društvenih prihoda nisu radile svoj posao kako treba. Je li se što promijenilo u 30 godina?
Stječe se dojam da je ministru financija, koji je inače odlično upoznat s funkcioniranjem lokalne uprave jer je godinama bio gradonačelnik Rijeke, važno da se porez uvede neovisno o brojnim otvorenim pitanjima, koja bi se kasnije rješavala u hodu. Polazi od toga da bi vlasnicima nekretnina koje služe za stanovanje, život i radnu aktivnost porezna obveza bila identična dosadašnjoj komunalnoj naknadu, ali za sve drugo porez bi bio bitno veći od sadašnjeg. Tko ima vikendicu i može je zatvoriti na pola godine bogat je čovjek i treba ga oporezivati, govori Linić. Umjesto vlasničkih knjiga, temelj za imovinski porez mogle bi biti baze podataka komunalnih poduzeća na osnovi kojih se i sada plaćaju režijski troškovi, a Hrvatska ne bi bila jedina zemlja koja bi vlasnike lovila putem priključka na struju.
Kobne posljedice
Vlasnici vikendica i sada plaćaju porez od 5 do 15 kuna po kvadratu pa sve to zvuči kao da ministar ipak gleda samo na jednu stranu – prihodnu, nevezano na nepovoljne socijalne i ekonomske posljedice koje će donijeti novi porez: pad standarda, pad potrošnje, pad gospodarskih aktivnosti, smanjenje cijena nekretnina.
Jednom kad se porez uvede i probije psihološka barijera, sustav se može nadograđivati, ali i poskupljivati, kao što to pokušavaju i u Sloveniji, gdje su u prijedlogu svog zakona propisali jedinstvene porezne stope za prvih godinu dana, a nakon toga je općinama i gradovima dana mogućnost da rade što hoće.
Nećeš ti dugo.