Da joj zazvoni telefon i iz Doma za starije i nemoćne osobe jave joj kako je dobila smještaj, 73-ogodišnja Osječanka čekala je tri godine. Na listu čekanja za krevet svoje je ime upisala još dok je bila zdrava, no u međuvremenu je imala moždani udar, slomila kuk i više se nije mogla brinuti za sebe.
Gužve će biti još veće
- Smjestili smo ju u jedan privatni dom, koji smo pune dvije godine plaćali 4000 kuna mjesečno, dvostruko skuplje nego što stoji ovaj na županijskim jaslama. Uselila je u Dom prije mjesec dana, ali u dvokrevetnu sobu, još uvijek čeka jednokrevetnu – priča obitelj ove umirovljenice.
Lista čekanja nikada nije bila veća. “Pred vratima” ove ustanove trenutno je više od 600 osoba, što znači da se za svaki krevet, od ukupno njih 350, “bore” dvije osobe. Neki umru čekajući preseljenje u Drinsku 10.
- Od tih 600 koji su na popisu neki, nažalost, neće doživjeti smještaj u Dom, ali mi smo tu nemoćni. Puni smo u svakom trenutku, na mjesto se čeka i do sedam godina – kaže Dragomir Lončarević, ravnatelj Doma.
”Gužva” će, kaže Lončarević, biti još i veća jer je društvo sve starije, i sve više je teže bolesnih osoba, obitelji o njima ne mogu brinuti pa je Dom jedino rješenje.
Stanari sve stariji
- Većina stanara Doma do 2008. bila je u dobi od 60 do 80 godina, a sada prevladavaju osobe s 80 do 100 godina, što je velik pomak i nikada ranije to nije zabilježeno – ističe Lončarević.
Za nove se korisnike lani oslobodilo 60 mjesta, uglavnom zbog smrti, dok je raniji godišnji prosjek bio 70 odlazaka iz Doma. Mjesta ima u privatnim domovima, ali su oni, kaže Lončarević, skuplji i dislocirani pa to obiteljima predstavlja problem.