Mobiteli, tableti, laptopi... dio su djetinjstva gotovo svih učenika, mnogima i sastavni dio školske torbe. I dok su u nekim, doduše rijetkim hrvatskim školama, tableti dijelom zamijenili bilježnice i udžbenike, mobiteli su u većini škola najnepoželjniji predmeti koje učenici unose u razred.
Od ove školske godine na strani svih koji se protive korištenju mobitela u školi je i Pravilnik o izricanju pedagoških mjera, koji kaže da je to “lakše neprihvatljivo ponašanje”. U praksi, većina škola tolerira nošenje mobitela i njegovo korištenje u hitnim situacijama ili pod odmorom.
Tjedan bez mobitela
– Nemam problema s mobitelima. Dogodi se da dijete mora obaviti razgovor ili poslati poruku, tada uvažim ispriku i dalje poštujemo dogovor da se mobitel ne može koristiti u razredu – kaže nam Mirjana Rašić, profesorica hrvatskog jezika u OŠ Matije Gupca. No, kad bi izišla na odmor, djeca, posebno ona starija iz sedmih i osmih razreda, vrijeme su provodili buljeći u ekran. Zbog toga je u prošloj školskoj godini u školi organiziran tjedan bez mobitela, mp3 i tableta.
– Prvi dan je svima bilo malo neobično, ali do kraja tjedna su se lijepo družili. Djeca znaju da mobitel trebaju isključiti pri ulasku u razred – priča Ksenija Knezović profesorica fizike. Njezina kolegica profesorica matematike Marta Kvesić upozorava da bi se mobitel u nastavi mogao koristiti kao kalkulator.
– Postoje i matematičke aplikacije koje bi nam u radu dobro došle, ali pitanje je kako ograničiti druge funkcije. Djeca mobitelima razmjenjuju poruke oko zadaća, zadataka, ako netko nije bio u školi pošalju mu što se radilo - kaže Kvesić, napominjući da je tehnologija dio svakodnevnog života i ima prednosti. Mobitele češće koriste učenici viših razreda. Ravnateljica škole Ljiljana Klinger smatra da su “mobiteli šalabahteri 21. stoljeća” i da nema smisla zabranjivati ih.
– No, školske odgojne metode su nevjerodostojne ako odraslima zvoni uvijek i svuda – ističe Klinger. Dodaje da se u međunarodnom programu, koji ima njihova škola, s roditeljima i djecom dogovorila da mobitel neće donositi u školu. I to funkcionira. Psihologinja Natalija Dujić podsjeća da je pretjerano druženje s gadgetima, umjesto s vršnjacima, ograničavajući faktor u emocionalnom i socijalnom razvoju, a može stvoriti i ovisnost.
Učenik u apstinencijskoj krizi
- Imali smo učenika vrhunskih mogućnosti koji uopće nije komunicirao s durgima, nego je samo tipkao na mobitel. Kad mu ne bi bio dostupan imao je pravu apstinencijsku krizu, takvu da je morao ići na terapiju - sjeća se Klinger.
- Djeca u obitelji dobiju previše prostora za korištenje modernih tehnologija. Roditelji se hvale kako su mališani vješti u rukovanju mobitelom ili kompjuterom, a ne razmišljaju da je mobitel najopasnija stvar za razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina. Djeca se više nemaju volje ni potući kao nekada, jer ne komuniciraju. Zato je smanjen broj fizičkog nasilja, ali je povećano internetsko - zaključuje ravnateljica Klinger.
I učenici njezine škole priznaju da su im kolege mobitelom priređivale neugodna iznenađenja.
- U subotu ujutro oko 9 sati stigle su mi dvije pizze na kućnu adresu. Kazali smo dostavljaču da nismo naručili pa nismo ni platili. To je bilo prije dvije godine i još ne znam tko mi je iz mog razreda to organizirao - kaže Fran učenik sedmog razreda. Za sebe tvrdi da gedgete ne koristi previše, da voli čitati knjige i da nikada nije doživio internet nasilja. Sedmašice Iva i Marta tvrde da problema nema, ali da je zadirkivanje uobičajeno. Na pitanje je odu li ponekad na facebook dok nastava traje kao iz topa ispale - neeeee, jer je slab signal oko škole.
>>Sjećate li ih se? Ovo su dječje igre koje su igrali naši stari