Moćna 'golfska 
struja' iznad Dubrovnika

Slučaj tzv. golfa na Srđu važan je za razumijevanje onoga što nas očito čeka u sljedećim godinama, a što se već dalo naslutiti iz ukinutog Zakona o igralištima za golf ili aktualnog prijedloga Zakona o strateškim investicijama. Iz načina na koji je projekt od početka prezentiran, a posebno kako su i tobože javni mediji pratili referendum i interpretirali njegove rezultate može se zaključiti da je razina manipuliranja hrvatskom javnošću veća nego ikada prije. Nakon što je na referendum s pitanjem “Jeste li za usvajanje urbanističkog plana uređenja kojim se, uz izgradnju igrališta za golf, dozvoljava i izgradnja smještajnih kapaciteta s ležajevima (vila, hotela i apartmana) na platou brda Srđ?” izašlo 30,92% birača, od čega je preko 84% bilo protiv, dnevnik nacionalne televizije sjevernokorejskom samouvjernošću istaknuo je kako se većina građana Dubrovnika odlučila za razvoj i investicije.

Očita je manipulacija javnošću, jer se nije glasovalo o pitanju “jeste li za razvoj, investicije i nova radna mjesta”, već bi se prije moglo reći da se odlučivalo o tome jesu li Dubrovčani za projekt kojim na svaku golf rupu iznad jednog od najljepših starih gradova na svijetu grade desetine vila i apartmana. Osim toga, kako su mogli čitati misli 69% birača koji nisu izašli na referendum i jednostavno ih pribrojati onima koji su za takav projekt? Opravdano se može tvrditi samo to kako je odziv bio nedovoljan da bi prema postojećem zakonu rezultat referenduma bio obvezujući, no da se u okviru njega tek 1772 birača, dakle 15% izašlih eksplicitno izjasnilo za gradnju vila i apartmana na Srđu. Ako se HTV vodi načelom kako su birači koji ne izlaze na neki referendum automatski i protiv njegovog predmeta, zašto nije nakon referenduma o ulasku Hrvatske u EU izvijestila kako je većina Hrvata, tj. 72 % hrvatskih birača, bila protiv ulaska u EU?

Startni problem cijelog projekta je što je prezentiran prijetvorno. Umjesto da se otvoreno reklo – Srđ je neiskorišten resurs, uz izmjenu urbanističkog plana izgradili bismo gore nekoliko stotina vila i apartmana, uz koje bismo dodali i neke rekreativne sadržaje poput dva golf igrališta, i naveli argumenti u prilog korisnosti takvog projekta ne samo za investitora, već i za grad, krenulo se drugim putem, pričanjem bajki o golfu. Ostalo je neodgovoreno kako će toliki smještajni kapaciteti (govori se o 200-tinjak vila i 400 apartmana) djelovati na Grad, hoće li on time više dobiti ili izgubiti, odakle će biti uposlena radna snaga, koliko će biti plaćena, treba li grad dodatno investirati u infrastrukturu, hoće li kompletno zemljišta biti pošteno plaćeno.

Postupalo se kao u vicu u kojem našijenac šverca slona preko granice. Budući da nije imao sve dozvole za uvoz goleme životinje, dosjetio se i zavezao mu jednu krišku kruha na čelo, a drugu na stražnjicu. Kad ga je carinik zaustavio i pitao što je to, odgovorio je – sendvič!. Na isti način se apartmanizacija umatala u priču o golfu, kao da je on bit, a ne puko sredstvo zaobilaženje zakona, jer je prema urbanističkom planu Srđ sportsko-rekreativna zona na kojoj se mogu graditi samo sadržaji u službi te namjene. Kako može nekoliko tisuća ljudi odjednom igrati na dva golf terena, potpuno je nejasno. Preostaje zaključak kako je bit cijele priče izgradnja vila i apartmana za prodaju.

U moćnoj “golfskoj struji” koju su, uz nacionalnu i lokalnu političku elitu, činile PR-agencije, provladini mediji, korumpirani kolumnisti i “intelektualci”, naivno su se utopili i ljudi koji, s pravom, imaju averziju prema NVO-mafiji, dežurnim aktivistima i profesionalnim borcima za tuđa prava, ali koji su ljude iz inicijative “Srđ je naš” olako i neopravdano napadali kao neradnike koji se protive bilo kakvim investicijama. Takvi bi trebali malo proučiti što se dogodilo s apartmanizacijom španjolske obale i kakvo je stanje zaposlenosti tamo danas. Kao ljuti promicatelji biznisa i investicija isticali su se ministri koji nemaju dana radnog staža izvan politike i partije. Tragikomični “ljevičari” novog doba koji su uspjeli spojiti svjetonazor Donalda Trumpa, Vladimira Bakarića i Eltona Johna sole nam pamet o spasonosnoj golferskoj investiciji. Propaganda za projekt vrijeđala je prije svega svojom plitkom razinom. Po njima ispada kako u Dubrovniku živi najmanje deset tisuća čudaka koji su dubinski protiv razvoja pa će poput Diogena odbaciti i čašu kad vide da mogu piti iz ruke i vratiti se u pećine. Ako sam protiv kupovine trule jabuke za sto kuna po komadu znači li to automatski i da sam protiv jabuka u cjelini?

Pouka cijele priče je da je manipulativna političko-medijska mreža dovoljno jaka da može prošvercati slona pod sendvič ili izgradnju cijelog jednog grada kao projekt golf igrališta. Zanimljivo je da su se i neki od bardova lijeve intelektualne scene pod stare dane pokazali kao ljuti developeri, podržavajući javno “golfsku” struju. Dobro je da novi naraštaj idealističnih, mladih ljevičara koji plivaju protiv dominantne struje konačno uvidi kako im svaki stari politički Jugoslaven ili antiklerikalac nipošto nije samorazumljiv saveznik u borbi za javno dobro, pravednost i jednakost. Nova razdjelnica u našoj političkoj, ekonomskoj i intelektualnoj eliti bit će ona između compradora, kako postkolonijalna teorija naziva posrednike između središta kolonijalne moći i lokalnog stanovništva i antikolonijalista. “Unatoč ishodu referenduma, golf ide”, rekla je gospođa investitorovica dan prije izjašnjavanja građana Dubrovnika. Toliko o demokraciji. Ako medijska manipulacija ne uspije, danas su compradori i prokuristi spremni domorodački otpor skršiti Zakonom o strateškim investicijama, a već sutra možda i nečim tvrđim.