Model domoljubne splačine

U samo nekoliko dana o Oluji smo mogli čuti svašta. I najviše od njezinih protivnika i osporavatelja, te onih koji u njoj nisu sudjelovali, ne samo fizički nego ni emocionalno. Dok su Vojislav Koštunica i Boris Tadić o Oluji govorili isto što i prošle godine dok se još nisu grlili s predsjednikom Stipom Mesićem i Ivom Sanaderom, istodobno smo se suočili i s novom i osebujnom "kulturološkom analizom" Oluje, Hrvatske vojske i posljedicama izmišljenog kulturnog modela na poratnu i današnju Hrvatsku.

Za prekid idiličnog profesionalnog i multietničkog razvoja HV-a okrivljen je nekad nepoznati vojnik toga HV-a, Marko Perković zvani Thompson! Jer da su njegove "Čavoglave" presjekle tu idilu i nametnule kulturu "turbo-folk nacionalizma", koja je agresivno potisnula do tada u HV-u prevladavajuću rock-kulturu i gradske mladiće koji su je u rat donijeli! Tako su, umjesto urbanih mladića koji su u rat krenuli, "a nisu mrzili Srbe", u krupni plan izbili njihovi antipodi, ruralni tipovi, obožavatalji hrvatskog turbo-folka i, valjda, profesionalni mrzitelji Srba!

Ako su "Čavoglave" mogle izazvati kulturni rez u Hrvatskoj vojsci, izazvati njezinu kulturnu regresiju, odnosno nacionalnu euforiju, onda su "Čavoglave" valjda najdojmljivija ratna pjesma nakon Lili Marlen! Od jedne obične nacionalne budnice već se godinama stvara nacionalistička nakaza. Sada čak eto i kulturna i duhovna vododjelnica HV-a! Dakle, HV prije "Čavoglava" i poslije "Čavoglava"!

Da od te davorije nije stalnim podvođenjem pod oznaku "nacionalistički primitivizam" vulgarizirana njezina domoljubna i budnička bit, bila bi svrstana u ratni rock. Jednako kao "E moj druže beogradski" Jure Stublića, "Hrvatska mora pobijediti" Davora Gopca ili "Lupi petama" Jasenka Houre. Demonizacija "Čavoglava" bila je stalna, pa je dovedena čak dotle da se toj pjesmi pripisuje i negativna kulturološka preobrazba Hrvatske vojske!

Ako je poželjni nacionalni kulturološki model ono što je kao koncert u čas Oluje sklepano u Kninu i ponuđeno na HTV-u, onda "evala"! Ako se Tompsona, kao oličenje proskribiranog "primitivnog kulturnog obrasca", zbog prostora za takve "kulturne priredbe" protjeralo u Čavoglave, onda je to zbogom pameti! Ako Televizija ne može u čast Oluje jednom godišnje ponuditi nešto na razini nacionalnog značenja Oluje, onda je bolje da ne "daruje" ništa.

Osim ako mlačna kninska splačina sastavljena od anonimnih plesnih skupina, pjevača iz prošlih vremena, malo znanih klapa i lokalnih folklornih grupa, nije hrvatski poželjni kulturni model? Ne bi se trebalo čuditi  jer sve što je nacionalno bezlično, što "niti smrdi niti miriše" u hrvatskom corpus separatumu, u odsječku nacionalno bezlične a politički pomodne Hrvatske, koja se danas busa da je okrenuta "europskim vrijednostima", odvajkada se dočekuje dobrodošlim.

Ispod izmišljene priče o kulturnim modelima, koji da su nekoć postojali u HV-u, zapravo stoji stara tomašićevska sociološka matrica o modelima "ravničarskog" i "dinarskog tipa kulture". Kao što se tada laskalo "ravničarima", a kaštigalo "dinarce", tako se sada podilazi "rock-generaciji", a grdi "čavoglavce". A niti su prvi bez ostatka tolerantni i uljuđeni gradski dečki niti su drugi bez iznimke primitivne seoske barabe.

Hrvatskoj je vojsci uspjelo što ukupnom hrvatskom društvu nije. U Hrvatskoj vojsci je realizirana i ideja nacionalne pomirbe i kulturološke snošljivosti. Bez te opće simbioze i sveopćeg patriotizma Oluja bi propala. Da su "Čavoglave" bile tako moćno destruktivne, kako se danas fantazira, Hrvatska bi se vojska raspala ne samo na pobornike "rocka" i "turbo-folka" nego i na "proste faktore".