Iako nam ni na obali ni na kontinentu ne nedostaje ruševina koje su nekada bile reprezentativni objekti ponosa, Kupari se ističu kao cjelina. Rekli bismo kako nigdje, osim vjerojatno na Cipru, nema tako devastirane cjeline čiji se status ne mijenja tako dugo. Doista, bit će krajem listopada 33 godine kako su Kupari razrušeni u Domovinskom ratu, no otad je rat prošao, a Kupari su i u još gorem stanju. Nedavno je i BBC stavio Kupare na listu 12 najfascinantnijih napuštenih zgrada na svijetu. Uz zapuštene građevine iz Japana, Kine, Balija i Sjedinjenih Američkih Država, svoje mjesto na ovoj listi pronašao je i kompleks kraj Dubrovnika.
Kada smo prije tri godine radili temu o objektima na obali koji su nedvojbeno remek-djela arhitekture, a ostavljeni su da propadaju i bez zakonske zaštite, odnosno nisu označeni kao spomenici kulture, nezaobilazno je bilo spomenuti objekte u Kuparima. Najbolji poznavatelj povijesti Kupara i tamošnjih objekata, dubrovački arhitekt Božo Benić, inače doktorand na Poslijediplomskom doktorskom znanstvenom studiju Arhitektura i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu u sklopu kojega se bavi istraživanjem obnove hotelske arhitekture modernizma, istaknuo je tada hotel Pelegrin u Kuparima kao izvrstan primjer modernističke arhitekture, djelo arhitekta Davida Fincija po čijim je projektima napravljen 1963. godine te ga se smatra antologijskim ostvarenjem. Tada, 2021. godine obilježavala se stota obljetnica otvaranja Granda, prvog hotela u Kuparima, a podsjetili smo se kako su objekti u Kuparima, ionako već devastirani, ostavljeni bez zaštite na prijelazu stoljeća.
– U povijesnim izvorima Kupari se prvi put spominju još 1317. godine. Naziv mjesta izvedenica je pojma kuparica, što je lokalni termin za crijep koji se upravo na tom lokalitetu proizvodio još od doba Dubrovačke Republike. Početkom 20. stoljeća područje Kuparske doline bilo je u vlasništvu grofa Kaboge koji je ondje imao pravi industrijski pogon – veliku parnu tvornicu u kojoj su se proizvodili opeka, kupa i drugi građevinski elementi – počinje Benić, nastavljajući kako su za razvoj turizma u Kuparima najzaslužniji zapravo bili Česi, koji posljednjih godina 19. stoljeća u organizaciji Češkoga turističkog kluba iz Praga u sve većem broju dolaze u Dubrovnik.
– To su godine kada u gradu živi i radi vrlo mnogo Čeha koji u Dubrovniku prepoznaju primamljivo tržište. Češka je prisutnost postala još izraženija 1912. godine nakon što je u Pragu osnovano Dubrovačko kupališno i hotelsko društvo, a koje u Kuparima i obližnjem Srebrenom kupuje prva zemljišta u namjeri da započne s turističko-ugostiteljskom djelatnošću. No do planirane izgradnje hotela nije tako skoro došlo, ponajprije zbog toga što je izbio Prvi svjetski rat – govori nam. Kaže kako je izgradnja prvog hotela u Kuparima počela tek 1919., i to u sklopu opsežnih radova na preuređenju i rekonstrukciji kompleksa bivše ciglane.
>> FOTO Kupari: Nekad Havaji, danas uvala propalih hotela uz kristalno čisto more
– Taj tzv. pension Kupari, kasnije preimenovan u hotel Štrand, otvoren je 1921., a nastao je preuređenjem zgrade koja je ranije već bila prenamijenjena u vojarnu. Sljedeće godine otvara se i drugi pansion nastao pregradnjom zgrada ciglane, dok je najambiciozniji zahvat toga doba bila izgradnja Grand hotela Kupari. Time je hotelski sklop bio u cijelosti prostorno i arhitektonski određen. U sljedećem razdoblju uređuju se parkovi i sportski tereni, što će nekadašnju industrijsku zonu u vrlo kratko vrijeme preobraziti u elitno primorsko odmaralište u koje će, uz češke, početi dolaziti i drugi turisti. Tako je s vremenom hotelski sklop u Kuparima, koji je postao poznatiji pod jedinstvenim nazivom hotel Kupari, izrastao u vrlo popularno jadransko odmaralište s najvećim kapacitetom na dubrovačkom području – govori ovaj dubrovački arhitekt.
Ne jedna reportaža i ne jedan bloger negdje iz svijeta objavio je kako u nekadašnjim luksuznim hotelima umjesto bogatih turista obitavaju mačke. Bilo je čak i planova koji su sadržavali obvezu uklanjanja svih postojećih građevina u Kuparima osim najstarijeg hotela Grand. To se izbjeglo, ali je jedan hotel u vlasništvu jednog od koncesionara, Agrokora, ipak srušen, bio je to hotel Plat arhitekta Petra Kušana, čije se projektno rješenje počelo izrađivati 1969. godine. Izgrađen je 1971. godine u istoimenom turističkom naselju Plat, južnije od Kupara.
– Unatoč protivljenju i apelima struke, hotel je srušen 2016., također s namjerom gradnje novoga turističkog resorta. Iako je tu investiciju Vlada Republike Hrvatske još 2017. proglasila projektom od strateškog državnog interesa, najavivši njegovo otvorenje već 2019., stečajem koncerna Agrokor, u čijem je vlasništvu bila tvrtka koja je trebala graditi novi hotel, propali su i investicijski planovi. Početak realizacije projekta od strateškog državnog interesa do danas se ne nazire, a vrijedne graditeljske baštine druge polovice 20. stoljeća više nema. Uzroci svemu ovom višestruki su i vrlo složeni, no ponajprije su ukorijenjeni u pomanjkanju inicijative javnog sektora i javne uprave u strateškom planiranju prostora, koju nedvojbeno potpomaže izostanak odgovarajuće stručne i znanstvene evaluacije – govorio nam je tada Benić.
Odlična adresa za prikaz Kupara putem njihove povijesti i vrijednosti, sadašnjeg stanja, jedan je od autora sada već kultne serije Betonski spavači Maroje Mrduljaš. S Haludovim na otoku Krku usporedivi su doista jedino Kupari.
– Turistička zona Kupari uz hotelski kompleks Haludovo kraj Malinske na otoku Krku najveća je ruševina turističke namjene na našoj obali i jedan od najvećih potencijala za budući razvoj. Specifičnost Kupara njihova je duga povijest koja seže u razdoblje oko Prvog svjetskog rata, kada se češki vlasnici tvornice keramičkih pločica odlučuju za investiciju u hotel, djelomice motivirani i postojanjem termalnih izvora što je moglo jamčiti produžetak sezone na cijelu godinu. Hotel Grand bio je temeljito pregrađivan, no i danas svjedoči ranim danima hotelskog turizma na našoj obali te je zaštićen kao kulturno dobro. Kupari postaju popularno odredište visokog standarda, a nakon Drugog svjetskoga rata kompleks preuzima Jugoslavenska narodna armija, koja nastavlja s izgradnjom turističkih kapaciteta visoke kategorije. Prvi arhitekt koji ostavlja važan trag je David Finci, pripadnik sarajevske škole arhitekture. Planira cijeli kompleks te projektira i gradi hotele Gorčina 1, vile za Tita te kultni hotel Pelegrin postavljen na samom rtu. Sve su to odvažna, upečatljiva modernistička ostvarenja kakvih na našim prostorima nema puno. Sam hotel Pelegrin, koji je postao i svojevrsni simbol Kupara, "herojski" je projekt koji se u obliku obrnute piramide uzdiže iznad mora. No, njegova koncepcija nije bila neosjetljiva prema lokalnim datostima. Središte hotela bio je veliki atrij u prizemlju otvoren prema morskim vjetrovima. Sve su sobe bile povezane otvorenim hodnikom galerijom koji je obilazio oko tog atrija. Efekt je bio dvostruk: atrij je bio živahno, urbano mjesto okupljanja, a istodobno je bilo omogućeno dvostrano provjetravanje i hlađenje soba koje nisu imale klimatizacijske uređaje. Kamena obloga pročelja hotela i podova povezivala je tu apstraktnu arhitekturu s lokalnom dalmatinskom tradicijom – kaže Maroje Mrduljaš. Nastavit će kako nakon kultnog Pelegrina, znameniti arhitekt Ante Rožić gradi hotel Goričina 2 1980., posljednji u Kuparima, smješten uz rub udoline koji se lijepo uklopio u topografiju.
– Njegov 'strukturalistički' volumen organički se nastavlja na klif i doživljava se kao logični nastavak prirode. Manje je poznato da je u nutrini hotela bio noćni bar odnosno diskoklub u kojem je bila postavljena golema prirodna stijena. No, uslijedila je i izvedba hotela Kupari iz 1976. koji je bio možda i prevelik, ali je ipak bio uvučen od obale i nije se toliko nametao u vizurama. U sklopu tog hotela izveden je i zatvoreni olimpijski bazen, jedini takav u Dubrovniku i okolici u to vrijeme i nešto stariji građani sjećaju se uspjeha dubrovačkih vaterpolista upravo na tom mjestu. Danas je u funkciji samo dio s Titovim vilama i pratećim objektima kojima upravlja Ministarstvo obrane, dok je od Domovinskog rata do danas devastirani kompleks prepušten propadanju. Iako zapuštena, priroda je i dalje predivna, a plaža je jedna od posebno lijepih u dubrovačkoj regiji. Novi planovi previđaju rekonstrukciju hotela Grand, dok se sve ostalo uklanja i mijenja novim zgradama. Smatram da bi bar neke elemente bogate povijesti Kupara trebalo sačuvati, naročito bi bilo lijepo da to bude upravo hotel Pelegrin, ali za to je, čini se, prekasno. Često se ističe da je stare hotele teško prilagođavati suvremenim standardima, no te standarde diktira turistička industrija i uobičajene građevinske metode. No, ima i pojedinih primjera kada se prihvaća odstupanje od tih standarda, jer postojeći objekti mogu imati druge vrijednosti koji pridonose njihovoj atraktivnosti i ekonomskog uspješnosti, kao što su kulturno značenje, pa i ikonografija prošlih vremena. Prostorne koncepcije i estetika 1960-ih već se međunarodno shvaćaju kao vrijedan, pa i privlačan dio povijesti i to je moguće iskoristiti. Utoliko treba još jednom istaknuti da tako odvažnih, atraktivnih i vrlo disciplinarno projektiranih modernističkih objekata kao što su hotel Pelegrin imamo svega nekoliko. Mi nismo odgovorni samo prema nacionalnoj, lokalnoj kulturnoj povijesti, nego bismo trebali čuvati međunarodno relevantne projekte kao što je to hotel Pelegrin za cijeli svijet. Druga važna značajka prirodne su datosti: topografija i vegetacija Kupara i izvori vode. Vegetacija je rezultat dugog kultiviranja prirode i spoja ljudskog rada i vegetacije te se nadam da će se i taj aspekt uzeti u obzir prilikom neke buduće rekonstrukcije – govori Mrduljaš.
POVEZANI ČLANCI:
Ponajprije vrijedi istaknuti, kaže Božo Benić, kako je lokacije novih građevinskih struktura Finci vrlo minuciozno odredio prema konfiguraciji terena i zatečenom vegetacijskom pokrovu, pozicijama susjednih objekata, pješačkim i kolnim komunikacijama, odnosu novih građevina prema plaži i moru, a posebice prema vizurama, orijentaciji i insolaciji. – Već je prvi hotel koji je izgradio, hotel Goričina s kavanom i lounge barom iz 1962., autoru donio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva za arhitekturu. Međutim, Fincijevo najvažnije djelo u Kuparima svakako je hotel Pelegrin, koji je s radom počeo godinu dana kasnije. Hotel Pelegrin jedinstveno je i tipološki inovativno arhitektonsko djelo, čija je estetika nedvojbeno u rangu onodobnih internacionalnih tendencija. Riječ je o monumentalnom zdanju izvedenom u apstraktnoj formi obrnute krnje piramide i u potpuno novoj tipologiji otvorenoga jednotraktnog galerijskog sustava s reprezentativnim atrijem, koji je pak bio zamišljen kao buduće središte društvenog života ne samo hotela, već i cijelog odmarališta. Te 1963. kada je izgrađen hotel je bio volumenom i kapacitetom najveći na Jadranu, a kritika ga je odmah opisala kao "rijetko arhitektonsko djelo koje od projekta do izvrsne izvedbe stoji daleko iznad jugoslavenskog prosjeka kao jedinstven suvremeni objekt po koncepciji, funkciji, materijalu i izrazu". Zbog svega toga njegovu je autoru Društvo arhitekata Sarajeva dodijelilo godišnju nagradu, govori dubrovački arhitekt nastavljajući kako je godine 1964. u Kuparima započela izgradnja i trećeg Fincijeva hotela, tzv. Hotela III, koji je trebao biti centralni i najluksuzniji objekt.
– Međutim, izgradnja je zaustavljena nedugo nakon izvedbe temelja i nikada nije završena, među ostalim i zbog toga što je Davidu Finciju sarajevski fakultet na kojemu je bio zaposlen u međuvremenu odobrio odlazak u New York na stručno usavršavanje u poznatu tvrtku Eggers and Higgins, kamo Finci dolazi s već respektabilnom brojkom urbanističko-arhitektonskih natječaja na kojima je sudjelovao, projekata koje je realizirao i stručnih priznanja koja je primio. David Finci naposljetku se u SAD-u trajno nastanio i ondje ostvario impozantnu karijeru. Ipak, u Kuparima je Finci prethodno ostavio još jedan važan trag. Na omanjem rtu jugozapadno od Kuparske doline u drugoj polovici šezdesetih godina formirana je izdvojena rezidencijalna zona u kojoj je pristup bio dopušten tek visoko rangiranim vladinim i vojnim dužnosnicima. Ondje je 1966. godine izgrađen hotel Galeb, za kojeg su autori Milorad Petijević i Katarina Đivović iz Herceg Novog nagrađeni Borbinom republičkom nagradom u Crnoj Gori. U njegovoj neposrednoj blizini 1968. izgrađene su, prema Fincijevim zamislima, dvije luksuzne rezidencijalne vile, koje je danas neprijeporno moguće svrstati u skupinu najvrjednijih kasnomodernističkih realizacija šireg dubrovačkog područja. Upravo je u tim vilama više puta odsjedao Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom i najbližim suradnicima, gdje je redovito primao visoke domaće i strane uzvanike, političke izaslanike, delegacije i druge goste – rekao nam je Božo Benić.
Mrduljaš ističe kako industrija turizma mahom briše lokalne specifičnosti mjesta i pretvara ih u estetski ujednačene, dobro klimatizirane i učinkovito servisirane prostore.
– No, naša neobična i turbulentna povijest nudila je raznolika viđenja odmora povezanog sa životom lokalnih zajednica. Ta raznolikost čini razliku između autentične i trajne urbane okoline i stroja za stvaranje profita. Možemo li zamisliti Kupare kao vitalni ambijent koji će biti više od samodovoljne i izolirane monofunkcionalne enklave kao što je to činila svakodnevica nekad, unatoč rampama i stražarima JNA? – pita se ovaj sjajni autor.
Znano je kako je za bivše države zona Kupara pretvorena u veliko i luksuzno odmaralište prije svega za časnike i dužnosnike JNA sa svojim zenitom 1980-ih godina, što je prekinuto spomenutim događajima iz Domovinskog rata. Dakle, Kupari ipak svoj najveći turistički procvat bilježe nakon Drugog svjetskog rata. Kako je taj razvoj tekao objasnit će nam Božo Benić.
– Drugi svjetski rat zaustavio je turističku djelatnost u Kuparima i većina je smještajnih objekata u to doba bila ili zatvorena ili je poslužila za nenamjenske svrhe. U poratnim godinama Česi svoje hotele obnavljaju i 1947. primaju prve poslijeratne turiste, no nedugo nakon Rezolucije informbiroa 1948. i prekida političkih odnosa između Jugoslavije i drugih socijalističkih zemalja, njihova je imovina nacionalizirana. Godine 1949. proglašeni su odmaralištem od općedržavne važnosti kojim je ubrzo počela upravljati sarajevska vojna oblast Ministarstva narodne obrane FNRJ. Pedesetih godina ugostiteljski objekti počinju se izdvajati u samostalne privredne organizacije, a kompleks u Kuparima, u međuvremenu preimenovan u Ugostiteljsko preduzeće "Plavi Jadran" Kupari – Dubrovnik, postao je odmaralište za pružanje ugostiteljskih usluga pripadnicima JNA. Tu je namjenu odmaralište zadržalo sve do početka devedesetih. Kako su godine odmicale, turistički trendovi ubrzano su se počeli mijenjati i gosti su počeli tražiti komforniji smještaj. Uprava je uvidjela potrebu za ozbiljnim investicijskim zahvatom u cilju postizanja bolje kategorizacije svojih smještajnih kapaciteta. Tada na scenu stupa mladi i vrlo talentirani sarajevski arhitekt David Finci, zahvaljujući čijoj će viziji započeti prva velika modernizacija i urbanističko-arhitektonska preobrazba Kupara. Finci je 1958. godine izradio prvi Investicijski program za izgradnju Vojnog odmarališta "Plavi Jadran" u Kuparima s popratnim urbanističko-arhitektonskim rješenjem i idejnim projektima za čak sedam građevina. Nisu svi ti Fincijevi projekti realizirani, ali oni koji jesu nedvojbeno se mogu uvrstiti među antologijska ostvarenja modernističke arhitekture na našim prostorima – kaže Benić.
Posljednjih je deset godina Turistička zona Kupari mijenjala vlasnike, uz, što je donekle i logično, pomnu medijsku pozornost. Sergej Gljadelkin, ruski tajkun, došao je u posjed Kupara 2015. godine obećavši da će ondje uložiti 100 milijuna dolara, da će se ondje napraviti luksuz kakav nije viđen uključujući i ime poput Ritz Carltona. Radovi su bili predviđeni za 2017. godinu, no nije se dogodilo ništa. Avenue Ulaganja, tvrtku koja je raspolagala pravima na Kupare, otkupio je prije dvije godine singapurski milijarder Ong Beng Seng koji ima hotel Properties Ltd, u čijem je posjedu 38 hotela najviše kategorije, od čega je njih 18 brenda Four Seasons. Seng je izrazio želju da jedan Four Seasons otvori i u području Kupara. Prije dvije godine kada je predstavljen novi vlasnik, a tvrtka Avenue Ulaganja preimenovana u Kupari Luxury Hotels najavljivalo se da će ljetovalište biti preuređeno s 2025. godinom. Sada je jasno da se to neće dogoditi do tog roka, ali ipak sve izgleda malo ozbiljnije. Jer, postoji gotov i suvisao, ambiciozan, ali čini se izvediv projekt. Izradio ga je poznati zagrebački arhitektonski studio 3LHD, a njime se predviđa rekonstrukcija pet povijesnih hotela u jedinstven turistički kompleks s 400-tinjak kreveta.
U projektu se navodi kako će rekonstrukcija maksimalno iskoristiti lokaciju postojećih građevina kako bi osigurao pogled na plažu i more te zadivljujuću pozadinu hrvatske obale. "Resort će zbog smještaja u prirodnoj dolini okruženoj dramatičnim padinama koje će ostati netaknute, gostima pružiti privatnost i osjećaj zaštićenosti. Postojeće hotelske strukture u podnožjima padine s obje strane parcele bit će renovirane prema visokim standardima, s hotelom od pet zvjezdica s jedne strane te 32 apartmana i četiri vile s druge strane. Zeleni krovovi i velike staklene plohe na fasadama omogućit će da se smještajne jedinice potpuno uklope u prirodni okoliš. Centralno smješten hotel Grand bit će obnovljen kao središnji dio kompleksa sa spa sadržajima, specijalnim restoranom i banketnom dvoranom. Servisni prostori i back of house sadržaji smještaju se u postojeće objekte na stražnjoj strani parcele kako bi ostale odvojene od srca kompleksa", navodi se u opisu projekta površine 170.000 kvadrata. Svi gosti trebali bi imati pristup plaži, kao i nizu bazena sa sunčalištima, kabinskim kućicama kraj bazena, zonama za vodene sportove i paviljonima za hranu i piće. Obnovljeni jedriličarski klub/restoran bit će fokalna točka nove marine definirane novom pristanišnom strukturom, izgrađenom kako bi zaštitila i smjestila velike i male brodove, obećava se novim projektom. Šetnica uz obalu iznad razine plaže omogućit će gostima jednostavan pristup sadržajima kompleksa. Planovima je predviđeno da se postojeće drveće sačuva i stvore raznoliki vrtovi unutar resorta. Studio 3LHD objavio je i kako je usvojen konačni prijedlog Izmjena i dopuna Urbanističkog plana uređenja "Kupari I" na Općinskom vijeću Općine Župa dubrovačka održanom 21. svibnja ove godine. Time je otvoren put za sljedeću fazu realizacije projekta Kupari Dubrovnik Resort – ishođenje lokacijske dozvole.
Božo Benić ističe kako, naravno, nije nužno štititi sve hotele i svaku modernističku arhitekturu, ali mi u Hrvatskoj imamo nekoliko kanonskih djela koja bi trebalo zaštititi više-manje u izvornom stanju. Hotel Pelegrin svakako je među njima i on kao takav uopće ne smeta budućem razvoju Kupara u kojima ima sasvim dovoljno prostora za razne oblike novih intervencija. – No dokle god se na znanstvenoj razini jasno ne ustanovi koje hotele treba zaštititi kao graditeljsko nasljeđe, koje rekonstruirati, a koje eventualno srušiti, hotelska arhitektura modernizma teško će se uspijevati nositi sa složenim izazovima prilagodbe koje donose utjecaji suvremenih turističkih trendova. Istodobno, prostor će biti suočen ne samo s nepovratnim gubitkom vrijednoga modernističkog nasljeđa, već i ubrzanim transformacijama koje brišu kulturni identitet i koje u lokalno ugrađuju generičke elemente i unificirane strukture, što je odavno već sveprisutna pojava, govori ističući kako je preduvjet stoga sveobuhvatna znanstvena evaluacija koja će počivati na multidisciplinarnom pristupu, povijesnom, geostrateškom, ekonomskom, kulturološkom, a na čijim bi se rezultatima stvorio čvrst i jednoznačan prostorno-planski okvir koji bi usmjerio buduću gradnju. Po mom mišljenju Kupari su prostor koji ne bi trebalo promatrati isključivo i jedino iz turističke perspektive, već i kao lokalitet koji nudi goleme potencijale za planiranje i razvoj niza drugih sadržaja i namjena koje kronično nedostaju dubrovačkom području – od javnih, društvenih, kulturnih, sportsko-rekreacijskih i drugih. Sve one mogu biti prilika za razvoj nekih novih industrija, a posljedično i stabilnijih gospodarskih grana od turističke – kaže Božo Benić.
Ljepo su napisali da je JNA upravljala Kuparima i da obični smrtnici nisu mogli koristiti kipare. I neka su propali!