SOA bi trebala napraviti još jedno javno izvješće o stanju sigurnosti u Hrvatskoj. Povod bi joj mogla biti svastika na poljudskom travnjaku. Politička diverzija na Poljudu nudi više pretpostavki i mogućih što ozbiljnih, što manje ozbiljnih teza. Prva je da je to islamistička osveta za višestoljetni hrvatski ante morale christianitatis i sprečavanje islama u njegovu prodoru na zapad. Druga je da su iza svega Rusi, nova geopolitička preslagivanja na jugoistoku Europe i njihova višestoljetna želja za konačnim izlaskom “na toplo more”.
Treća je mogućnost da su svastiku nacrtali bijesni torcidaši želeći se osvetiti HNS-u. Četvrta je mogućnost da su tu provokaciju napravili Srbi želeći pokazati da je svaka hrvatska država zapravo ustaška. Peta je mogućnost da su poljudsku svastiku postavili izvanzemaljci koji sada umjesto krugova po žitu postavljaju kukaste križeve po travi. No ta provokacija više podsjeća na nekadašnje KOS-ovsko postavljanje bombe 1991. u Židovskoj općini u Zagrebu. Možda još i više na slučaj “Mlinar”. Kao što se tada željelo politički kompromitirati Hrvatsku i pokazati da ona nije nova demokratska, nego stara fašistička država. Isto se, očito, nastoji i danas, tj. želi se pokazati da se ni sadašnja Hrvatska nije odmakla od fašističkih simbola. Splitska se svastika podudara sa širenjem javne političke histerije o “fašizaciji Hrvatske”. Slično kao što se radilo 1991. kada se stvarala Hrvatska, kao da se nastavlja i danas u trenucima kada Hrvatska ponovno pokušava učvrstiti svoj nacionalni identitet. Taj proces uključuje i pripadnost zapadnoeuropskome kulturnom i civilizacijskom krugu te integraciju u zapadnjačke političke i vojne saveze.
Te se procese pokušava osporiti, zaustaviti i prokazati kao negativne. U nekoj političkoj konačnici želi ih se svesti i izjednačiti s najvećom političkom traumom hrvatske povijesti. Politička priča o nekoj fašizaciji Hrvatske traje već nekoliko godina, a posebno u ovoj. Njezini osporavatelji i kritičari najčešće dobivaju atribut desničara. Povoda za takve pogrdne političke kvalifikacije daju našim sve brojnijim “antifašistima” i naše “Hrvatine”. Stadionska budalaština Joea Šimunića bila je povod za novu obnovu i proizvodnju stare ideološke paranoje. Isto je i s blebetanjem Ruže Tomašić u Europskom parlamentu i njezinim spominjanjem “čišćenja Hrvatske”. To što je njih dvoje izustilo samo je dobro došlo ovdašnjim kontrašima.
Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izjavljuje pak da policija i “obavještajna zajednica” ne mogu biti odgovorne za poljudski travnjak!?! No kako se moglo dogoditi da netko počini nešto takvo, a da ni policija ni državna tajna služba nemaju pojma tko je to i zašto učinio?! U svakoj bi ozbiljnoj državi njezine tajne službe znale imali li tko među običnim navijačima i sofisticiranim špijunima takvih zloćudnih namjera pa bi ih i policija mogla spriječiti. Kada bi se, primjerice, Izrael tako ponašao, valjda bi već odavno bio “bačen u more”. Moguće je da su naše nadležne službe procijenile da utakmica s Italijom pred praznim tribinama predstavlja događaj niskoga rizika. No poljudska svastika nije samo naštetila hrvatskom nogometu, nego i hrvatskoj državi. Ona je polučila obnovu stare i desetljećima korištene antihrvatske propagande.
Kada se i danas koriste stare političke mantre i matrice, onda je jasno kako je to tek bilo kada je stvarana samostalna Hrvatska i zašto je hrvatski antifašizam uveden u preambulu Ustava Republike Hrvatske. To nije bio nikakav politički trik prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, nego činjenica iz hrvatske povijesti. Antifašizam hebrangovskoga ili nazorovskoga tipa bio je slobodarski, demokratski i autentično hrvatski. Tragična je povijesna sudbina što je taj antifašizam kasnije iskrivljen, krivotvoren i prometnut u komunističku “diktaturu proletarijata”. Zbog toga i otklon manjinskih običnih Hrvata od sve brojnijih “antifašističkih udruga”. Logično je da na prokazivanju nacističkoga simbola naši samozvani antifašisti zarađuju političke bodove, ali je nelogično da se i fašističke provokacije pripisuju “duhu nacije”.
>>U postkomunističkoj mentalnoj shemi branitelji su uvijek opasnost za 'građansku Hrvatsku'
>>Upozorenje svima u političkom teatru – od napetosti do kaosa je jedan korak
Zasto bi. Sta mi imamo sa njemackim nacistima? Zasto bi mrzili zidove ili rome. Imamo li ikakvih pretenzija prema dijelovima rusije ili nekim kolonijama u Africi? Ovaj znak u Hrvatskoj je dobrodosao samo neprijateljima Hrvatske. Kojih nazalost ima puno.