Mogu li sile Osovine pobijediti u ratu koji 
je odavno završio?

Čileanski pisac Roberto Bolaño sada je već jako dobro poznat hrvatskim čitateljima. Njegov šesti, recentni prijevod na hrvatski pripao je romanu “Treći Reich” koji je sa španjolskog jezika preveo Dinko Telećan, a objavila naklada Vuković & Runjić. Kao što ovaj prerano preminuli čileanski pisac ima iznimno čudnovatu biografiju, tako je začudna i povijest “Trećeg Reicha”. Romanu su, naime, trebala puna dva desetljeća kako bi našao put do tiskare i publike te je objavljen nakon piščeve smrti. Kao i u svom opsežnom životnom remek-djelu “2666”, i ovdje se Bolaño gotovo opsesivno bavi njemačkim temama i Nijemcima. Glavni likovi su Nijemci koji (zanimljivo automobilima, a ne avionima) dolaze na španjolsku ili preciznije rečeno katalonsku obalu nedaleko od Barcelone gdje mogu do mile volje uživati u blagodetima suvremenoga turizma zahvaljujući snazi njemačke valute i njemačkog gospodarstva.

Nekoga će ti bolañovski prizori zapadnoeuropske turističke dekadencije i pomalo i degutantnoga hedonizma možda podsjetiti i na Michela Houellebecqua, ali Bolaño je ipak tankoćutniji i virtuozniji pisac od neobuzdanog Francuza. Uz sve to, u ovaj je roman Čileanac znakovito ukomponirao ratnu igru koja se prigodno naziva Treći Reich. U toj je naoko neopasnoj i samo spekulativnoj igri za intelektualce glavni lik, pomalo melankolični Nijemac Udo Berger ukrstio svoje znanje, maštu i mozak s tajnovitim i mišićavim vlasnikom pedalina za iznajmljivanje iz Španjolske koji nema krov nad glavom, ali ima opečen dobar dio tijela. Pri tome se mladom turističkom djelatniku ne zna ni nacionalnost. Tako mladi Nijemac koji ima lijepu djevojku Ingeborg, ali u hotelu u koji je dolazio još kao dječak, ipak mašta o seksu s atraktivnom starijom vlasnicom hotela, također Njemicom Frau Else, ponovno vodi stare borbe iz Drugog svjetskog rata s introvertiranim mladićem. Naravno, Nijemac Udo je na strani sila Osovine, a iznajmljivač pedalina, kojeg autor zove Opečeni, na strani brojnijih i uspješnijih saveznika. Pobjednika tu nije teško predvidjeti, ali se otvara zastrašujuće pitanje što će biti s pobijeđenim. Izgledno je da neće proći dobro i da mu je čak i život u pitanju premda se tu u osnovi ipak radi o igrici koja se događa na velikom hotelskom stolu s pomoću nevinih žetona.

Bolaño je majstor dočaravanja jezovite atmosfere u uniformiranom ljetovalištu koje ipak ima svoje zakučaste tajne, opasne poroke, svoju nimalo turističku i opuštenu sudbinu od koje se ne može pobjeći. Bolaño je i autor koji se ne drži likova kao pijan plota i ne voli čitateljima na tanjuru donijeti baš sve podatke o svojim literarnim junacima. Takvim gotovo pa kriminalističkim postupcima cijeli roman drži u stanju povišene tenzije i trilerske napetosti ne otkrivajući točno što se s nekim likovima dogodilo. A osim spomenutih glavnih likova, u priču je lukavo upleo još jedan slikoviti i krajnje razbarušeni njemački par, ali i dvojicu španjolskih lokalnih radnika (metaforički se zovu Vuk i Janje) koji su puni životnih sokova u svakom smislu pa se nikada ne zna kada će prijateljsko druženje s njima prerasti u nasušnu borbu za život. Tu je i smrtno bolesni suprug Frau Else, u ulozi nekakvog fantazmagoričnog đavoljeg odvjetnika. Očito se Bolaño dobro zabavljao pišući ovaj roman u kojem se jaka seksualna požuda neprestano isprepleće s ozbiljnim povijesnim temama kao što je to tema Trećeg Reicha koji je još uvijek neispričana priča.

>> Priče o vremenu u kojem su srp i čekić trebali postati svetinja