Kad su ljetos bivšeg američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda pitali za koga će glasati na izborima, odgovorio je u stilu svoje logike “poznatog” i “nepoznatog”: “Na strani demokrata imamo ‘poznato poznato’. Na strani republikanaca imamo novo lice u politici, ‘poznato nepoznato’... Svakako ću glasati za njega.” Rumsfeld je, tako, glasao za “poznato nepoznato”, što bi bila njegova prevedenica čuvene Sokratove sentencije “Znam da ništa ne znam”. A znamo da osvještavanjem vlastita neznanja tek počinju problemi. Ali, to je i onaj zanimljiviji dio, svakako privlačniji od onog dosadnog “poznatog poznatog”. Dolaskom Trumpa na vlast, upravo je ta filozofska svijest o vlastitu neznanju, pa i sljedstvena nesigurnost, postala dominantna mudrost. Svi imamo osjećaj da smo pred nepoznatim, nečim većim od nas, što nas obuhvaća a što sami nikako ne uspijevamo obuhvatiti. Prva stvar u približavanju nepoznatom jest udaljavanje od poznatog. Prvi problem, dakle, nije Trump i što će on učiniti, već svijest o onom poznatom. Veliki je problem da je slika tog poznatog bila uvelike medijski iskrivljena i uljepšana. Amerika je pod vlašću Baracka Obame dotaknula neke od najdubljih udolina u svojoj povijesti – postali su ugroženi njezina sigurnost, ekonomski razvoj i sloboda. Obamina administracija skresala je vojni proračun na najnižu razinu od Drugog svjetskog rata.
Neodlučnost američkog vodstva dovela je do niza poraza na međunarodnom planu, od kojih je najbolniji onaj u Siriji, gdje je Rusija preuzela vodstvo. Ambivalentan stav prema radikalnom islamu – poput zabrane službama da istražuju svjetonazorske stavove osumnjičenika – doveo je do niza sigurnosnih propusta koji su rezultirali terorističkim napadima u Americi. Tu je i problem 11 milijuna ilegalnih imigranata, kao i stvaranje “zaštićenih zona” za ilegalce u gotovo svim većim gradovima, u kojima su lokalne vlasti zabranjivale federalnim tijelima pristup. Sve je to utjecalo na povećanje osjećaja nesigurnosti. Pretjerana regulacija, dizanje poreza i politika zaduživanja vodile su prema najsporijem ekonomskom oporavku u američkoj povijesti. Također, na ideološkom je planu Obamina radikalna ljevičarska retorika, koja je htjela okončati rasne i klasne sukobe, dovela do još dubljih podjela u društvu. Osam godina Obame dovelo je do radikaliziranja rasnog pitanja i njegove regresije na razinu na kojoj je bilo nakon građanskog rata. Sve to su problemi američkog društva koji su gurani pod tepih (ono “poznato poznato”, koje je predstavljala Hillary Clinton), a na koje je Trump ponudio svoje odgovore. Oni mogu biti dobri ili loši, ali je činjenica da je Trump jedini imao hrabrosti narušiti omertu šutnje o njima, i za to je nagrađen pobjedom na izborima. U tom smislu je Trumpovo “nepoznato” bilo bolje od “poznatog”, a njegov izbor je kod ljudi pobudio entuzijazam, pa je očekivanje da će njegova imigrantska i ekonomska politika, kao i odbacivanje ideologije političke korektnosti, pridonijeti stabilizaciji i prosperitetu američkog društva.
Najveća je zebnja pitanje kako će izgledati njegova vanjska politika.
Američko je gospodarstvo ekonomskim uzletom Kine i razvojem europskog tržišta dobilo snažne konkurente i došlo u situaciju u kojoj ekonomska globalizacija za njega znači i odljev poslova i porast nezaposlenosti. Trump zato želi opozvati trgovinske ugovore poput TTP-a i NAFTA-e i ponovo o njima pregovarati. Zato su se EU i Kina našle na udaru njegove retorike. Rezultat bi moglo biti veliko globalno prestrojavanje u dva bloka, koji će imati i ideološke i geopolitičke konotacije: eurokrati i kineski komunisti u globalističkom taboru, te SAD i saveznici, koji pristanu na bilateralne ugovore s njim, u taboru nacionalista. To bi, u konačnici, moglo voditi do novog hladnog rata, s Europom kao bojnim poljem i Kinom kao ciljem.
>> Trump prisegnuo pa poručio: 'Islamski ću radikalizam izbrisati s lica zemlje!'
"Lepi Bora i njegovi mokri snovi", trebala bi se zvati kolumna ovog piskarala. Uvijek je dobro pročitati njihove nesuvisle progoze jer tako znamo barem što se nećedogoditi u budućnosti!