Moj odnos s Mesićem je dobar

• U kakvim ste odnosima s predsjednikom Stjepanom Mesićem nakon što ste zbog izostanka njegove podrške 2002. godine izašli iz obavještajnog sustava?
– Bilo je nekih nesporazuma u tom momentu. Moj zakonski prijedlog nije bio percipiran na način na koji je po mojem mišljenju trebao biti, ali je kasnije prošao sličan model. Ja nisam razmaženo dijete, znam što je politička borba i što je sfera realne politike gdje ne možete očekivati da ćete prolaziti kao Pepeljuga i da će sve proći onako kako ste zamislili. Ali moj odnos s predsjednikom Mesićem je dobar.

• O vama se zna govoriti kao Mesićevom čovjeku u Sanaderovoj vladi. Kako doživljavate takve opaske?
– Baš mi je drago da ste me to pitali. Kvalifikacija Mesićev čovjek vjerojatno proizlazi iz toga što smo dugo surađivali, iz HDZ-a 1989. godine, bio sam šef njegova kabineta u Saboru, zatim sam vodio njegovu predsjedničku kampanju. No, osim toga radnog, službenog dijela postoji i prijateljski odnos. Međutim, mora se shvatiti da sam ja profesionalac, o čemu nešto može reći i moj minuli rad. Pripadam vladi koju vodi premijer Ivo Sanader. Bilo je puno nagađanja oko toga da smo Ivo Šimonović i ja strano tijelo u toj vladi, ali to jednostavno nije istina. Program koji pokušavam provesti u policiji program je ove vlade i uklapa se u sve ono što vlada treba učiniti radi približavanja EU.

• Imate vrlo dinamičan i specifičan odnos s politikom. Iz politike ste ušli u represivni sustav, onda vam politika nije dala da budete profesionalac, pa vas je čak dvaput otjerala, a sad joj treći put podmećete leđa.
– Točno je da me politika stavila u policiju 1993. godine. Ali sam vrlo brzo shvatio da tu politici nema mjesta, nego je u pitanju struka i zanat koji čovjek zna ili ne zna. Policajac zna li ne zna naći ubojicu. U svom mentalnom sklopu sam brzo isključio mogućnost da mogu biti političar i načelnik PU zagrebačke, i mogu reći da je to bilo jedno dobro razdoblje. Onda odlazim jer postajem nepodoban jednoj političkoj opciji u HDZ-u, i tada idem potpuno izvan sustava. Vraćam se tek kao čovjek koji vodi kampanju predsjedniku Mesiću. Razlog je bio što se predsjednik Mesić aktivno suprotstavio nekim negativnostima koje smo do tada baštinili i svi zajedno percipirali kao negativne, od kriminala, pogrešne politike prema BiH itd. Nakon te kampanje postao sam šef UNS-a. Da li je to politika? Nije. Uvijek imam svoje političke stavove, ali ih stavim u džep. Onda sam otišao i kao što je poznato, ponovno se vratio na poziv predsjednika Mesića i premijera Sanadera. Naglašavam, lijepo je biti pozvan i dobiti povjerenje od dvojice prvih ljudi, ali je važno da želim i mogu napraviti nešto ozbiljno i korisno za svoju zemlju, koliko god to nekima zvučalo patetično.

• Iz PUZ-a ste otišli jer je politika zaustavljala kriminalističke obrade. Je li to danas moguće?
– Nije.

• A što kada bi se to dogodilo?
– Hipotetički, kada bi se politika umiješala u krim-obrade, odmah bih otišao.

• Kritizirali ste ratno profiterstvo. Koliko se ono danas, nakon toliko vremena, može otkriti i sankcionirati?
– To je jako teško pitanje. Nije se postupalo u vrijeme kada je trebalo. S druge strane, reći će se da je bio rat i da se tada na neke stvari drugačije gledalo. Zato kažem da smo nakon Domovinskog rata, kada govorim o policiji, propustili priliku da napravimo pravu profesionalnu policiju. Nije se pravodobno reagiralo i ostalo je puno repova. Hoće li aktualni procesi to razriješiti, vidjet ćemo, ali se nikada neće odustati od toga da se pronađu tragovi novca.