Ratna tragedija Vukovara rezultirala je tisućama ljudi koji su napustili grad bježeći u sigurnost. Građanima Hrvatske i danas su u pamćenju kolone Vukovaraca koji napuštaju svoj grad. Mnogi su otišli i ranije, kada im je bilo jasno da se rat ne može izbjeći. Od tisuća prognanih Vukovaraca dio njih se vratio u svoj grad i tu nastavio dalje živjeti, dok su pak drugi ostali rašireni po cijeloj Hrvatskoj, ali i svijetu.
Među onima koji su se vratili, i to među prvima, je i Dalija Živić (45).
- Te 1991. godine živjeli smo u obiteljskoj kući u Vukovaru i bila sam u prvom razredu srednje škole. Zadnji mjesec nismo ni išli u školu jer je postalo opasno - prisjeća se.
Sredinom lipnja 1991. godine s roditeljima i bratom otišla je u Njemačku, ali su se vratili početkom kolovoza. Ubrzo su uvidjeli da se rat ne može izbjeći pa je 15. rujna Dalija, s bratom, bratićem i djedom, napustila Vukovar. Roditelji su ostali. Tijekom progonstva Dalija je bila u Mađarskoj, Njemačkoj i Zagrebu.
- Zapravo sam jedva čekala da se vratim. Gdje god sam bila u progonstvu, jedna od opcija je bila i ostanak, ali, kada bolje razmislim, u Vukovar sam se morala vratiti. Željela sam ponovno živjeti u svome gradu i ponovni se naći sa svojim prijateljima - kaže.
U tome je nije zaustavila niti obiteljska tragedija. Naime, Dalijini roditelji, majka Gordana i otac Josip, smrtno su stradali u granatiranju Vukovara. Otac je poginuo na mjestu od granate koja je pogodila sklonište, 16. studenoga. Majka je bila teško ranjena i od posljedica ranjavanja preminula je tri dana kasnije. Bila je u petom mjesecu trudnoće.
- Nije me tragedija spriječila da se vratim. Veći bi poraz bio da se nisam vratila i da sam život nastavila negdje drugdje - ističe Dalija Živić.
GALERIJA Grad Vukovar - mjesto posebnog domovinskog pijeteta
Ona je u roditeljskoj kući u Vukovaru bila već 13. siječnja 1998. godine. Kuća nije bila jako oštećena, a u njoj su živjeli ljudi s Korduna koji su u Vukovar vjerojatno došli s Olujom. Ponovno je napustila Vukovar i otišla za Zagreb, ali se ubrzo vratila i od tada svoj grad više ne napušta.
- Kada sam se vratila, Vukovar je bio prepun ruševina. Gotovo da nije bilo kuće koja je bila čitava. Ulice su bile prepune rupa, a javne rasvjete nigdje nije bilo. Grad je izgledao sablasno, ali je opet to bio moj grad. Kakve god, te su mi ulice bile poznate. Znala sam da će grad jednom opet biti obnovljen i lijep - ističe. Kroz godine se udala te suprug Danijel i ona danas imaju i dvije kćerke, Luciju i Josipu. Više ne žive u obiteljskoj kući nego su sada u stanu. Prije 11 godina pokrenula je i svoj frizerski salon Dalija koji uspješno posluje.
- Nikada se nisam pokajala što sam se vratila u Vukovar. Meni je ovdje zaista super. Mislim da imamo sve što jedan mali, lijepi i uređeni grad treba imati. Grad iz godine u godinu izgleda sve ljepše i uređenije. Svake godine dobijemo neki novi sadržaj s kojim se možemo ponositi i što prije rata nismo imali. Sigurna sam kako je danas u Hrvatskoj malo ovako lijepo uređenih i sređenih gradova - ističe naša sugovornica. Kaže i kako ona osobno ne osjeća niti ne vidi nikakve podjele o kojima neki toliko pričaju i toliko ih spominju. I sama je dijete kojem su oboje roditelja poginuli tijekom agresije na Vukovar, ali ističe kako nikoga ne mrzi niti je ikada mrzila. Ima prijatelje svih nacionalnosti. Kaže da ona kao osoba nikada s nikim nije imala nikakvih problema i nesuglasica.
- Meni uopće nije važno tko je koje nacionalnosti. Važno mi je prije svega tko je kakav čovjek i odgovara li mi ta osoba kao čovjek i prijatelj. Ako mi odgovara, super. Roditelji su mi pokopani na Memorijalnom groblju, znam što se događalo i kako su stradali, ali gledam isključivo prema naprijed i razmišljam o budućnosti. Mislim da je tako najbolje i radi dobrobiti moje djece, i sve druge djece Vukovara, pred kojima je život i kojima nikad ne bih poželjela da prežive ono što sam ja morala - rekla je Dalija Živić.
Iako je ona osobno donijela odluku da se vrati u Vukovar, kaže i kako razumije one koji su ostali živjeti negdje drugdje. Pojašnjava to protokom vremena, stečenom obitelji, prijateljima i životom koji su ljudi stvorili daleko od svoga grada. Sigurna je i kako to nikome nije bila baš laka odluka.
- Vjerujem kako će Vukovar u budućnosti biti još ljepši i uređeniji grad s još više raznolikih sadržaja. Mislim da je i iseljavanje prestalo, a koliko vidim, neki se i vraćaju jer i oni vide da je u svome gradu najbolje i najljepše - zaključuje.
VIDEO Vukovarski vodotoranj simbol je obrane Vukovara: Pogođen je s više od 600 projektila, ali nikada nije srušen!
Dok je srca, bit će i Kroacije.