Predsjednik Republike dr. Ivo Josipović prije tjedan dana sazvao je svoje savjetnike i istupio u javnost s dvadesetak prijedloga koji bi, kako kaže, mogli pomoći građanima u izlasku iz dužničke krize. Za izlazak iz krize, svjestan je, treba puno više. Usprkos sveopćoj nepopularnosti političara, predsjednik, prema posljednjim anketama stoji odlično. I dalje ga podržava nevjerojatnih tri četvrtine ispitanika.
:: Prije tjedan dana istupili ste sa 20 svojih prijedloga. Zemlja je u ozbiljnoj ekonomskoj i društvenoj krizi i javnost je očekivala da se oglasi i predsjednik Republike i učini nešto ozbiljnije.
Sudeći prema reakcijama javnosti, moji su prijedlozi vrlo ozbiljni. Predsjednik nema izvornih nadležnosti u ekonomiji, ali mora se brinuti za stabilnost sustava, može se javiti i s određenim inicijativama. Ponudio sam na javnu raspravu, ali i Vladi ako bude htjela prihvatiti, set od dvadesetak mjera koje bi trebale ublažiti dužničku krizu. Svjestan sam da te mjere ne rješavaju problem nezaposlenosti niti razvoja gospodarstva, ali to nije bila ni namjera. Licemjerni su komentari koji kažu da to ne rješava ove probleme. Zar to znači da ne trebamo ništa poduzimati čekajući da se riješi globalni problem nezaposlenosti? Osobno c Vlada je sudjelovala na sjednici mojih vijeća i dala doprinos. Nazočila je i oporba. Potpredsjednica Opačić imala je zapaženo izlaganje. Ove mjere, naravno, treba brusiti.
:: Situacija je u zemlji dramatična. Novca nema nizašto. Niste li trebali, ipak sazvati sjednicu Vlade, u skladu sa svojim ustavnim ovlastima, pa i tako pokazati da su potrebni odlučniji koraci?
Prvo, predsjednik ne može sazvati Vladu, može samo predložiti sazivanje sjednice. Da sam to predložio, kakva bi bila stvarna svrha? Samo manifestativna, tumačena kao zaoštravanje prema Vladi. Uostalom, čemu, Vlada se na svakoj sjednici bavi ekonomskom situacijom?! Opet bi se to prepoznalo kao sukob Vlade i predsjednika, a nama sada treba zajedništvo.
:: Bankari su ipak rezervirani prema vašim mjerama. Kažu da dužničke krize nema.
Mogu razumjeti njihovu poziciju, ali demantirali su ih građani. Ako imate 126 milijardi kuna kredita, ako imate gotovo 12 milijardi kuna nenaplativih ili teško naplativih kredita, 250.000 ljudi kojima su računi u blokadi, stanje ne izgleda nimalo naivno. Osim toga, nisu svi dugovi samo prema bankarskom sektoru, 11 milijardi kuna duguje se državi, milijarda raznim tvrtkama itd. To je statistika, ali za običnog čovjeka i puno više, znači osobni, dramatični dug.
:: Poslovna zajednica, ma što to bilo, misli da su vaši prijedlozi netržišne mjere.
Naravno da one nisu dio divljeg tržišta. Ali, i ne narušavaju značajno tržište. Pogledajte, zapadne države daju i puno veće ovlasti regulatornim tijelima, pa i odlukama Vlade. Građani u odnosu na banke i neke druge subjekte nisu ravnopravni tržišni subjekti i socijalna država ih, kada to treba, mora zaštititi. Uostalom, pogledajte mjere koje se poduzimaju u EU! Oni koji misle da samo tržište može regulirati sve neka malo pogledaju oko sebe, kako se država ponaša u zemljama koje smatramo kolijevkom kapitalizma.
:: Ima i reakcija poslodavaca?
Svi su se fokusirali na mjere usmjerene na banke. A nisu sve vezane uz njih. Postoje mjere pravne naravi koje se odnose na ovrhe. Osobno smatram da se mora ukinuti fiducija u sadašnjem obliku. Strašno je da netko zbog duga od nekoliko tisuća kuna može izgubiti stan ili kuću u kojoj živi vrijednu desetke ili stotinjak tisuća eura bez prava na razliku. S moralnog je aspekta to nedopustivo, a smatra li to netko tržišnim ili netržišnim, ja to ne mogu prihvatiti.
:: Prije nas kod vas su bili sindikati. Što oni kažu?
Kako su mi rekli, oni uglavnom podržavaju ove mjere.
:: Na sastanku je bilo predstavnika Vlade. To naravno ne znači ništa, ali kakve su reakcije iz Vlade?
Mislim da su mjere prihvaćene kako su i mišljene, kao inicijativa i poticaj, nikako kao dociranje. Čujem, radi se na promjeni sustava zateznih kamata, ministar pravosuđa kaže da će do kraja godine izaći sa zakonom o osobnom stečaju, kažu da će opet raspravljati o ovrhama... To je dobra reakcija. Vidjet ćemo.
:: Razgovarao sam i s ljudima, da tako kažem, koji su bliski Vladi. Kažu da je dio mjera neprovediv, neizvediv.
Izričito tvrdim da su sve mjere provedive i izvedive. Pitanje je samo smatra li ih se oportunima. Recite mi jednu koja je neprovediva?
:: Neke su, kažu, teško provedive. Primjerice, treba mijenjati zakon o obveznim odnosima.
To je stvar jedne saborske sjednice, ne vidim zašto bi to bilo tako teško!
:: Koje su najvažnije mjere u ovome što vi predlažete?
Najvažniji je osobni stečaj. Nemojmo se povoditi za primjerima koji su najrigidniji u Europi i svijetu. Ima fleksibilnih modela i ne treba plašiti ljude da će im upravitelji derati kožu. Građanima treba osigurati mogućnost novog početka. Druga su stvar ovrhe. Nerazmjer duga i troškovi ovrhe, pa fiducija o kojoj smo već govorili. Građani mi šalju puno primjera. Što mislite o ovrsi zbog duga od tri kune? Moj je prijedlog da se ne ide u ovrhe kod periodičnih davanja, poput režija, dok se ne nakupi pet tisuća kuna. Tako bismo izbjegli da trošak višestruko nadmašuje dug, rasteretili bismo pravosuđe. A kad se već provodi ovrha, od nje mora ostati izuzeto ono što je najelementarnije za dostojan život. Ne predlažem ja da netko tko ima vilu bude izuzet od ovrhe, nego da se utvrdi neki standard, neki minimum...
:: Ne ruše li vaši prijedlozi financijsku stabilnost zemlje?
Ma ni slučajno! Upravo obratno. Mislim da će oni koji ne razmišljaju o dužničkoj krizi kao o ataku na ljudskost sutra imati ozbiljne probleme, da će imati potraživanja koja ne mogu naplatiti, gnjevne ljude pod svojim prozorom.
:: Što bi to bila „razumna i pravedna kamata"?
Banka mora, uz povrat glavnice, imati neku zaradu i određenu premiju rizika. To je općeprihvatljiva metodologija. Nisam, kako neki insinuiraju, išao za tim da se efektivna kamata određuje zakonom. Narodna banka je regulator i smatram da mora kontrolirati da kamate ne budu lihvarske, da budu pravedne, sukladne dobroj praksi banaka. Vidim, u HNB nerado o tome razmišljaju, ali smatram da HNB mora ojačati svoju regulatornu funkciju, da i ona mora preuzeti dio odgovornosti za očuvanje stabilnosti sustava i rješenje dužničke krize. To nije netržišno limitiranje banaka. Danas građani, kada potpisuju ugovor s financijskim institucijama, nisu ravnopravni partneri. Banka mora razumno zarađivati, ali ne smije ići pretjerano, iznad mogućnosti građana. To nije pitanje slobode tržišta, to je zaštita slabijeg na tržištu.
:: Je li lihvarstvo u Hrvatskoj praktički institucionalizirano?
Ne bih rekao tako. Valja cijeniti stabilnost bankarskog sustava u Hrvatskoj. Oni koji shvaćaju moj prijedlog mjera kao udar na banke potpuno su u krivu. Želim pomoći onima koji su ugroženi i mislim da svi trebaju nešto ponuditi da se kriza olakša. Pa tako i banke, njih vidim kao razumne partnere građanima u ovim teškim vremenima. Kažu, imaju mnoge pakete pomoći građanima koji imaju teškoće s otplatama kredita. Očito, nije dovoljno, smatram da mogu više i bolje! Ne bih rekao da su naše banke lihvarske. Elemente lihvarstva ima fiducija i tu vidim institucionalno lihvarstvo kad zbog nekoliko tisuća kuna duga možete ostati bez kuće. Vidim problem što naše porezne, financijske i policijske službe nisu u stanju zaustaviti ove koji nude brze kredite preko ceduljica na autobusnim postajama. Iza toga se kriju dramatične priče povezane s lihvarstvom, nasiljem i ucjenama. Dakle, to je lihvarstvo. Tu država mora reagirati puno efikasnije nego do sada.
:: Kako vi vidite Hrvatsku nakon 1. srpnja i ulaska u EU? Ne mislim tu na zadovoljstvo činjenicom da je ovaj mukotrpni put napokon gotov, nego na naše ekonomske muke koje neće prestati. Kako vidite Hrvatsku u rujnu i listopadu kada završi turistička sezona?
Europa je velika prilika za uspjeh i afirmaciju, ali to ne znači da ćemo je iskoristiti. Osobno, vjerujem da hoćemo. Iskustva su nekih zemalja koje su ušle u Europsku uniju odlična, druge nisu sasvim iskoristile priliku. Ne vidim da neka zemlja želi izaći iz Europske unije. Ova bi kriza postojala i da nema Unije, njeni su glavni uzroci u slabostima nacionalnih ekonomija s globalnim posljedicama. Što je EU kriv Grčkoj za ovo što joj se događa? Pitanje je što bi bilo s Grčkom da danas nema pomoć Europske unije. Za nas je ulazak u EU velik vjetar u naše jarbole, iskoristimo ga!
:: Najcrnje prognoze, usprkos veselju zbog ulaska u EU, kažu da nas do kraja godine čeka ekonomski kolaps. Kažu, u posljednjih nekoliko mjeseci ove godine neće biti za mirovine, plaće u javnim službama i državnim tvrtkama...
To su neke loše projekcije. Na Vladi i ministarstvima je da se to ne ostvari. Nadam da do toga neće doći. Ali, kakva god bila kriza, moramo se s njom suočiti, učiniti sve da je otklonimo.
:: U posljednjih nekoliko mjeseci svjedočimo velikoj ideološkoj polarizaciji u Hrvatskoj. Lijevo i desno. Ekstremi. Zašto ste vi ostali po strani od svega toga?
Jako mi je drago što ste konstatirali da se ja držim po strani. Da, ja ne želim sudjelovati u jalovim sukobima koji nemaju pravoga smisla. Ustavna je uloga predsjednika da je faktor stabilnosti. Potpuno su pogrešna očekivanja da se predsjednik sukobljava s ovim ili onim. Ustavni koncept predsjednika nije estradne naravi. Imam isto iskustvo s vladom gospođe Kosor i s vladom gospodina Milanovića. Dio javnosti, pa i medija, stalno su očekivali i očekuju sukob predsjednika s vladama ma tko bio na vlasti. To nije bit ustavne pozicije predsjednika. Na predsjedniku je, i to želim istaknuti, doprinijeti zajedničkom uspjehu.
:: I desnica, ali i vladajuća ljevica, doprinose eskalaciji sukoba, od svjetonazorskih do duboko političkih.
Najrecentniji su istupi gospodina Mamića i gospođe Tomašić, zatim slučaj nasilja u Kistanju. Tu sam bio vrlo jasan. Riječ je o anticivilizacijskim istupima koji su protiv duha hrvatskog Ustava i pravnog poretka. Hrvatska je kao pravna država reagirala i učinila sve što je trebala. Drago mi je što najveće hrvatske stranke nisu pokazale simpatiju ni prema nasilju ni prema govoru mržnje. Prije toga imali smo sporove oko zdravstvenog odgoja. Smatram da je zdravstveni odgoj potreban, ali bi puno sukoba i teških riječi bilo izbjegnuto da je cijeli projekt pripremljen uz otvorenu raspravu i jasna obrazloženja, da je pripremljen kakav udžbenik, promotivni materijal... Ne smiju se zatvarati vrata rasprave onima koji misle drugačije. Imamo pitanje Drugog svjetskog rata. Moja je pozicija potpuno jasna, sukladna Ustavu. Uz Domovinski rat, antifašizam je jedna od najvažnijih odrednica hrvatske državnosti. Ali, dovoljno je vremena prošlo da možemo imati povijesnu distancu, žaliti za svim žrtvama, osuditi svaki zločin. Bio sam na Bleiburgu. Osobno, nemam problema s iskazivanjem pijeteta žrtvama Križnog puta, osim kad neki koriste gužvu za reafirmaciju zločinačke ideologije ustaštva. Ali, mislim da se dometi tih ideoloških rasprava precjenjuju. Građani od politike očekuju rješavanje životnih problema, pogled u budućnost...
::Premijer Zoran Milanović imao je posljednjih tjedana nekoliko javnih istupa, pa i u Saboru, koji se mogu svrstati među one koji su u konačnici potpirivali svađe i sukobe.
Sasvim je razumljivo da ljudi koji vode različite političke opcije ponekad ulaze i u žešće rasprave, neovisno o tome jesu li na vlasti ili su u oporbi. Kao predsjednik nisam u toj poziciji. Ni bivši predsjednik Mesić nije baš svaki dan bio u nekom verbalnom konfliktu. Predsjednik mora djelovati integrativno. Često je stil nastupa i stvar osobnog temperamenta, svatko ima svoj pristup, i to se teško mijenja. Ključno je kako to prihvaćaju građani, birači i kako to utječe na ukupnu politiku.
:: Koliko skorašnji lokalni izbori utječu na ove napetosti?
Svi izbori dovode do zaoštravanja i teške retorike. Sjetite se samo predsjedničkih izbora. A kada izbori završe, svatko se treba okrenuti svome poslu. Naravno, to ne znači pravo na laži i prostakluk. Političari koji se time služe vrlo rijetko uspijevaju na izborima. Danas najnormalnije surađujem s ljudima koji su mi bili suparnici u kampanji u predsjedničkim izborima. Naravno, oni koji prijeđu granicu dobra ukusa teško mogu očekivati da će im javnost i protukandidati to sasvim zaboraviti.
:: Vaš je protukandidat na prošlim predsjedničkim izborima Milan Bandić opet u utrci. Možete li napraviti usporedbu, pogotovo zato što mnogi analitičari traže prednosti i mane u sličnosti između vas i dr. Rajka Ostojića?
Gospodin Ostojić i ja po mnogim smo karakteristikama sličnog profila, svaki sa svojim prednostima i manama, a protivnik nam je isti, sa svim svojim vrlinama i manama. Kao predsjednik ne mogu se javno opredjeljivati ili ocjenjivati kandidate. Jedino bih volio da se ne ponove oni elementi prljave kampanje koje je rabio tim mog suparnika. Ali, takva ga je kampanja sigurno koštala mnogih glasova. Zasad, čini mi se da je iz toga izvukao pouku. Ali pustimo kandidatima da se nadmeću i građanima da odluče.
:: Predstoje i izbori za Europski parlament. Nije li demagoški potez SDP-ovih kandidata to što se moraju odreći velikog dijela plaće, naravno ako budu izabrani?
To je dio retorike koja je legitimna u predizbornoj utakmici. Vidjet ćemo kako će je građani vrednovati, kako će se primjenjivati nakon izbora...
:: Branitelji prijete prosvjedima. Bojite li se toga?
Ne. S braniteljskim udrugama imam odličan odnos. Ne slažemo se u svemu, a i među njima postoje prilične razlike. Ali, suglasni smo o ljubavi prema domovini i poštovanju zakona i ustavnog poretka. Uostalom, za to su se branitelji i borili. Nitko od branitelja koji razmišljaju o prosvjedima ne želi probleme. Imaju pravo prosvjedovati, jednako kao i drugi građani, sindikati, udruge... Problem bi bio kad bi netko nezakonitim sredstvima želio postići neki cilj. Rekli su mi da ne žele umiješati stranačku politiku u svoje prosvjede.
:: Kako će se razriješiti pitanje čelnog čovjeka Vrhovnog suda?
Kad dođe vrijeme, ja ću izdvojiti nekoliko osoba koje ispunjavaju zakonske uvjete, najviše standarde struke i moralnosti. Predložit ću kandidata za kojeg očekujem široku podršku u parlamentu. To smatram bitnim i za percepciju pravosuđa i za jačanje njegove neovisnosti.
:: Postoji li mogućnost za konsenzus na hrvatskoj političkoj sceni oko tri, pet ili sedam ključnih stvari za budućnost?
Do sada smo imali dva krupna pitanja oko kojih nije bilo spora, na kojima je postojala suglasnost praktično cijelog političkog spektra. To je bila obrana slobode i neovisnosti Hrvatske i ulazak u NATO i Europsku uniju. U parlamentarnom životu postoji često konsenzus o pojedinim zakonima koji se posebno ne percipira. Vaše se pitanje, pretpostavljam, odnosi na velika, strateška pitanja. Danas se često apostrofira moguće jedinstvo o najvažnijim gospodarskim i razvojnim pitanjima. O tome, kako sada stvari stoje, nije realno očekivati konsenzus najvećih stranaka. Uostalom, ta su pitanja bit razlika među strankama, zbog tih razlika one i postoje. Isto tako, često me pitaju o tzv. tehničkoj vladi. Vlada ovisi o parlamentarnoj situaciji i ona je sada potpuno jasna, postoji jasna većina i oporba. Vlada ima stabilnu većinu.
:: Prije tri mjeseca najavile ste svoju kandidaturu za drugi predsjednički mandat. Tek prije nekoliko dana predsjednik SDP-a javno je rekao da imate stranačku potporu. Stoji li SDP stvarno iza vas?
To je pitanje preuranjeno. Da ga nisu isprovocirali mediji, o tome ne bih ni govorio. Taj navodni sukob stvar je nagađanja. Izgleda da je sukob predsjednika s Vladom omiljena tema nekih analitičara. Kao što sada neki vide moj nepostojeći sukob s Vladom, tako je isto bilo i s vladom gospođe Kosor. Bilo je i ima razlika u razmišljanju o pojedinim političkim pitanjima, ali, sve je to daleko od nekog sukoba. Uvijek nastojim pomoći Vladi. Sigurno, načelno mi je bliska socijaldemokratska vlada jer dolazim iz toga miljea. Ali, po Ustavu sam kao predsjednik morao napustiti stranku i zaista nemam nikakvih kontakata stranačke prirode. Ustav brani predsjedniku stranačko članstvo, ali ne i svjetonazor. Nisam preuzimanjem ove funkcije lobotomiziran. Jesam socijaldemokrat, ali i predsjednik otvoren za suradnju svim građanima i strankama.